Tereza i Mišo iste večeri pjevali u Beogradu: Čiji je koncert bio poluprazan?

Foto: Press

TKO JE bio veća zvijezda u Jugoslaviji, Tereza Kesovija ili Mišo Kovač? Iako je odgovor na to pitanje nemoguće dati, jedna večer u Beogradu možda ga je dala naslutiti. Tekst o toj večeri donosimo u suradnji s Yugopapirom.

Studeni 1970: Bez obzira na loš taktički potez Doma omladine koji je koncert Miše Kovača organizirao u isto vrijeme kad su u Domu sindikata pjevali Tereza i Miro, temperamentna Dubrovčanka uspjela je napuniti veliku dvoranu do posljednjeg mjesta, dok se "tigar iz Šibenika" morao zadovoljiti znatno manjim auditorijem...

Poslije veoma uspješnog koncerta Sedmorice mladih i njihovih gostiju, Beograđani su prošlog tjedna imali priliku poslije duže pauze čuti Terezu Kesoviju i Miru Ungara. "Estrada" je bila dosljedna datom obećanju da će gala-koncerti najzad postati praksa, a ne puka i rijetka slučajnost.

Mnogi su u prvi mah bili zgranuti - kako to da se u Beogradu iste večeri, u dvije dvorane međusobno udaljene jedva 300 metara, održavaju koncerti Tereze i Mire s jedne strane i Miše Kovača s druge. U tom neobičnom meču "nokautiran" je bio Mišo koji je pjevao pred polupraznom dvoranom. Doduše, možda su bile "krive" i cijene ulaznica: 3000 za Kovača, a samo 1500 za bračni par Kesovija - Ungar.

Mišu izdali živci

Mišo je u Beograd stigao ljut, a Tereza - umorna. Popularni Šibenčanin imao je nekoliko dana prije toga neugodnosti u Despotovcu. Stigao je, naime, na koncert, ali pred ulazom u dvoranu dočekala ga je grupa "duhovitih" momaka koji su počeli dobacivati: "A, došao si da i nama digneš lovu? Vidi ga što se pravi važan u Citroenu!"

Pjevač koji nikad nije imao izuzetno jake živce i koji u posljednje vrijeme doživljava svoje specifične krize nije uspio svladati se: sjeo je u auto i jednostavno - otišao!

U Beogradu je bio neraspoloženiji nego inače. Kola su pošla malo nizbrdo, ali Mišo i oni koji vjeruju u njega gaje nadu da će on imati dovoljno snage da ih - zadrži.

Tvoje suze su znak...

Dok je Mišo pjevao Tužno srce moje, pred ulazom u veliku dvoranu Doma sindikata dvije djevojčice (čija su srca također bila tužna) lile su gorke suze što nemaju ulaznice za koncert svoje ljubimice.

Nisu bile same: pred zatvorenim vratima dvorane ostalo je mnogo onih kojima nije preostalo drugo nego da pričekaju sljedeću priliku.

Poslije velikog uspjeha po mnogim mjestima u Srbiji i pravog trijumfa u Titovom Užicu - a prije odlaska u Lausanneu, gdje će na velikoj priredbi UNICEF-a pjevati dvije pjesme, Tereza je, i pored vidnog umora koji je došao kao normalna posljedica njenih, u posljednje vrijeme, zaista mnogobrojnih obaveza, pjevala u svom već poznatom i provjerenom stilu.

U dugoj i prozračnoj haljini boje noći, s mnoštvom zlatnih ukrasa i smjelim izrezom do struka, pjevačica je za ovu priliku izabrala svoje evergreenove i nekoliko novih pjesama koje su odmah zadobile naklonost publike.

I Miro je bio u formi. Publici se predstavio svojim hitovima s posljednjih domaćih festivala, pjesmama koje su ga proslavile kao Tima Twinkleberryja (ime pod kojim je gradio svoju inozemnu karijeru).

Još jedan značajan podatak: u dvorani Doma sindikata odavno se nije okupila tako divna i zahvalna publika. Gledatelji su svesrdno pomogli Terezi i Miri da ostave za sobom jedan koncert koji će se pamtiti.

Napisala: Višnja Marjanović (RTV revija, 1970.)

Pročitajte više