Foto: Index
RIJEKA , osam sati uvečer, oko Art kina se šulja sve vrijedno što grad ima. Naime, u kino produkciju je uvršten najsubverzivniji "film desetljeća", kako su ga kritičari okarakterizirali, "Transmania" u produkciji ingenioznog i hrabrog producenta Davida Lusičića koji je u suradnji s petnaest darovitih autora 2012., sa smiješno malom cifrom od 135 tisuća kuna (eh, taj "rastrošni" HAVC), snimio dojmljiv filmski omnibus.
Kao što veli sam producent Lusičić, najveći ulog u filmu su ponudili autori svojom kreativnošću, a koncept je prilično jednostavan: svaki autor je mogao vidjeti samo zadnju minutu filma svog prethodnika i nastaviti je tematski nadograđujući priču.
I mogu mirne duše reći, ispalo je izvrsno. Za sve one koji tvrde da je u Hrvatskoj umjetnost podstanar, "Transmania" bi mogla biti ugodno iznenađenje. Svjetsku premijeru je doživjela na prestižnom filmskom festivalu u Sarajevu gdje je uvrštena u redovni program kao potencijalni hit, a hrvatsku na zagrebačkom festivalu filma i svugdje je ostavila traga s velikom gledanošću.
Istini na volju, film je kvalitativno i tematski neujednačen, ali je uzbudljiv. Ima tu suhoparnih moralki, grandioznih emocionalnih trenutaka, nepredvidljivih sex scena, smjese Tarantina & Trainspotinga, briljantne kritike hrvatske stvarnosti, ali ono što je posebno dojmljivo jest angažman glumaca. Tko god mi odsad veli da Hrvatska nema dobrih glumaca, pljunem mu u oko. Sjajni Frano Mašković praktički je "pojeo" film nenametljivom, ali karakternom i odličnom glumom, a kroz film prolaze mnoga poznata lica kao što je sjajan Filip Šovagović u ulozi birokratskog cenzora mučitelja ili erotična Jadranka Đokić u najluđoj sekvenci filma koji tematizira mržnju proisteklu iz osobne krivnje.
Sve u svemu, film je odličan i učinio bi nepravdu izdvajajući bilo kojeg od autora od kojih su poneki s poznatom autorskom reputacijom poput Tanje Golić ili Dalibora Matanića. Tiho potkopava i razotkriva hrvatsku stvarnost, istodobno joj se čudeći s dozom cininičnog osmijeha, prikazujući je neposredno kakva jest. Da, vaš susjed tuče svoju ženu i ševi kanarinca, udari autom biciklistu i pobjegne s mjesta nesreće jer ga nitko nije vidio i doma glumi dobrog maminog sina (ma, tko li su one sjajne glumice što interpretiraju dokone gospođe za stolom?), seksualni rob nakon seanse od domine traži da pospremi stan, film stvarno ima sjajnih trenutaka. Nije za Oskara, ali sigurno nikad neće biti zaboravljen.
Uglavnom, vrijedi vidjeti. I hvala kome treba jer se u Hrvatskoj opet naselio film...