SVAKE turističke sezone u Hrvatsku stignu brojni gosti, pa tako i oni mlađi, željni zabave i često malo slobodnijeg ponašanja. Članak koji objavljujemo u suradnji s Yugopapirom bavi se pojavom turista hipija, takozvanih "dugokosih", u Dubrovniku 1972. Njihovi su izgled i ponašanje šokirali dio građana, dok su drugima bili simpatični.
Lipanj 1972.: Mjere li ugostiteljski radnici jednakim mjerilima dugokose i ostale turiste? Gledaju li ih istim očima? Što im je pri tome važno? Izgled, ponašanje, težina novčanika ili nešto treće? Bi li dubrovački ugostitelji više voljeli da turiste s naprtnjačama ne vide na ulicama ili misle da je svaki turist dobrodošao?
Dubrovnik u tome ima određena iskustva. Mišljenja su različita, no dva su dominantna. Jedno se temelji na zahtjevu: takve turiste ne treba ugošćavati. Drugo je realnije: svi su nam gosti dobrodošli, ali se moraju ponašati pristojno, onako kako to radi većina turista. Čini se da to posljednje mišljenje odobrava većina Dubrovčana.
Čarke između dubrovačkih mladića i čupavaca počele su prije dvije-tri godine. Dugokosi su izvukli deblji kraj. Bilo ih je ošišanih, bačenih u more. Neke su njihovi vršnjaci iz Dubrovnika jurili sa škarama u rukama. Događaj je uzbudio javnost. Jedni su odobravali taj čin, drugi su ga nazvali inkvizicijom. Igor Mandić u novinama je ustao u obranu čupavaca.
Polemike nisu prestale ni danas. I pitanje: Zašto se to zbilo baš u Dubrovniku? Jesu li mladi Dubrovčani konzervativni ili su bili izazvani javnim skandalom? Jesu li jedino sablažnjive scene na javnim mjestima bile povod jurnjave za dugokosim turistima iz zemlje i svijeta ili je u tome odigrala ulogu i poslovična ljubav Dubrovčana za urednošću grada?
Teško je to precizno reći. I nema smisla nadugo i naširoko o tome raspredati. Ali, istini za volju, treba iznijeti nekoliko činjenica. Prije svega, mnogo čupavih turista krši norme lijepa ponašanja. Njihova svirka i pjevanje, tiho, bez velike larme, najmanje je zlo. Za mnoge je to simpatično i pomalo atraktivno, ako ne prelazi granice dopuštenog. Oko njih se okupe turisti, fotografiraju ih i slušaju.
Hipiji i seksualna "sloboda"
Postoji i druga strana medalje. Revolt izaziva nered koji stvaraju i ponašanje koje je po sudu i najdobronamjernijih ponekad isuviše slobodno, zapravo nedopustivo, jer se izražava na javnim mjestima. Ispred Kneževa dvora, ispred fontana, na skalinadama crkve sv. Vlaha, pred samostanom sv. Klare i pred ulazom u atrij Palače Sponza izmiješaju se dugokosa tijela, izležavaju se ti mladići i djevojke, ispijaju piće i jedu, a ostaci boca, hrane i papira pretvore ta spomenička mjesta u pravi brlog.
To izaziva ljutnju građana; ta nebriga, ta indolentnost, taj nered, to prljanje i omalovažavanje spomeničkog ambijenta. Podozrivost i odbojnost prema tim mladim ljudima mnogo je veća zbog jednog drugog razloga, zbog seksualnih nepodopština koje se pretvore u svojevrsni spektakl. Nije toga bilo mnogo, zabilježeno je samo nekoliko slučajeva, ali je činjenica da se dugokosi nisu ustručavali da na očigled prolaznika, u po bijela dana, izvode seksi-show.
Ništa ih nije smetalo što je to najprometnija ulica grada, Stradun; oni su u raznim tehnikama, pred očima javnosti, demonstrirali svoje shvaćanje seksualnih sloboda u doslovnom smislu te riječi. Kažu da je upravo jedan takav događaj i iritirao dubrovačke mladiće da primijene inkvizitorske metode, da šišaju i bacaju u more neke aktere seksualnih seansi.
Iz tih se dana sjećamo izjave nekog građanina koji je, po prilici, rekao:
- Mi nismo protiv njih, mi nismo protiv dugih kosa. I mi smo roditelji, i mi imamo sinove koji nose dugu kosu. Ali mi smo protiv prostakluka, protiv vulgarnosti najgore vrste, protiv pretvaranja ovog našeg grada u rezervat suvremenih prosjaka, probisvijeta i ljudi bez životnog creda, za kojima zaudara zrak. Nisu svi takvi, ne želimo generalizirati, ali prilično ih je takvih i oni odudaraju od ove sredine i renomea ovog grada.
"Gdje su turisti, tu su i oni"
Je li ovo stajalište preoštro ili je negdje blizu istine? Pokušajmo to doznati preko jedne blic-ankete među građanima, koji obavljaju različite turističko-ugostiteljske dužnosti, ili su po svojoj profesiji upućeni u ovu temu.
Rafo Rodin, direktor hotela "Excelsior":
- Neka čupavaca! Gdje su turisti, tu su i oni. Oni biraju samo poznata i atraktivna turistička središta. Kad ih ne bi bilo, morali bi se zapitati: Što se to događa s našim gradom? Moje je mišljenje: kakvi su god sada, to su ipak naši budući gosti. Danas su ovakvi kakvi jesu, uglavnom nečisti i neuredni, skloni svemu, pomodni. Ali završetkom školovanja i stupanjem na posao i u život izmijenit će navike, doći će k sebi. I sam sam se uvjerio da su to u priličnom broju djeca dobrih roditelja.
Daleko od toga da odobravam neke njihove čine i nepodobnosti, kao što su vulgarno ponašanje, razbijanje boca, zagađivanje grada. Ali, nimalo mi ne smeta njihova duga kosa, hodanje bez cipela i naprtnjače na leđima. Red, međutim, moraju poštivati i ako ga krše, treba ih pozivati na odgovornost. Mladenačka će ih pomodnost ipak prije ili poslije napustiti, i oni će postati građani ove naše planete kakvi su, manje-više, i svi ostali.
"Žele se s nama tući. Agresivni su"
Pred ulazom u Knežev dvor ljeti se okuplja oveća grupa čupavaca s čitavom svojom opremom. A Knežev dvor ogledalo je grada, u njemu su muzeji, skupine stranih gostiju svaki čas ulaze i izlaze.
Smetaju li? - pitamo službenika Zavoda za zaštitu spomenika kulture Ćića Jakšića, ured kojeg se nalazi u prizemlju Dvora.
- Naše je iskustvo s njima veoma loše. Usidre se ispred Dvora, tu spavaju, jedu i pjevaju. Smetaju turistima. Vodiči se žale da turisti ne mogu fotografirati neke pojedinosti, jer im dugokosi smetaju. A ne smetaju samo tu, nego na više mjesta. Ambijente najmarkantnijih spomenika kulture zaposjednu oni. I nedolično se ponašaju, ostavljaju otpatke hrane, razbijaju boce.
Mi ih tjeramo ispred Dvora. Ali neće ići. Žele se s nama tući. Agresivni su. I ne preostaje nam ništa drugo nego da upotrijebimo jedan spasonosan lijek. Sa šmrkom u rukama ja čistim njih i otpatke, koje su za sobom ostavili. Boje se vode kao vrag križa. Što ja radim tu, to isto radi Vlado pred Sponzom i Vlaho pred crkvom sv. Vlaha. Voda nas spašava, inače ne bi znali što bi drugo radili.
Mislim da bi im trebalo zabraniti zaposjedanje spomeničkog prostora. Vidim da ih sada tjeraju organi javnog reda i mira. Hoće li uspjeti u sezoni kad počnu stizati u većem broju, ne znam. Neka idu izvan Straduna, i neka rade što hoće. Ali, u svakom slučaju treba omogućiti turistima, kad im vodiči kažu što je Onofrijeva Česma, Orlandov stup ili Knežev dvor, da te spomenike mogu fotografirati.
Turističke društvene organizacije, koliko znamo, nisu dosad raspravljale o ovoj teškoći. Obaviješteni smo da bi razgovora o ovoj temi moglo biti sljedećih dana. Obratili smo se predsjedniku Turističkog društva Dubrovnik Stanku Merčepu, da kaže svoje osobno mišljenje:
- Ne znam što bih rekao. I ima li smisla da što izjavim? Treba uzeti u obzir da je danas 70 posto ljudi duge kose. Ali, nisu svi neuredni, ne možemo ih svrstati u istu kategoriju i nazivati ih čupavcima u pogrdnom smislu. Što više, rekao bi da je većina dugokosih čista, uredna, da se pristojno ponaša.
Dodao bi još i to da su naši čupavci uredniji i pristojniji nego strani, koji tu dođu s navikama što se nama ne sviđaju i kose se s normama našeg ponašanja i mentaliteta. Ja govorim samo o onom dijelu tih mladih ljudi, koji odudara od većine što nosi dugu kosu. Kad me već pitate što mislim o njima, onda bih rekao da nije dobrodošao onaj tko želi svjesno ili nesvjesno praviti nered i ometati normalan život u ovom gradu. Njima bih rekao sasvim pristojno: dobar dan i do viđenja!
Takvi, osim što su neuredni, nemaju dinara u džepu. Spavaju gdje stignu, improviziraju život, lutaju. Obavezni su prijaviti svoj boravak u gradu, ali to ne čine. Neki su od njih provaljivali u neke objekte. Takvima, samo takvima, i njihovim boravkom, nijedan grad ne može biti počašćen. Ni drugi se turisti pored njih ne osjećaju sasvim ugodno. A granica se lako može prijeći. To je teškoća koja nas je zatekla, koja nam se nametnula i koju valja analizirati i proučavati. Nisam za nered, ali ni za bilo kakve prenagljene odluke, makar bila riječ i o onom manjem dijelu kosmatih turista.
Moderni prosjaci
Inspektor Stanice javne sigurnosti Luka Čutić susretao se s čupavcima po službenoj dužnosti. On je rekao:
- Ona vrsta mladih ljudi duge kose, koja ne poštuje zakonom utvrđene norme ponašanja, pravi nam stanovite teškoće. Mjesta na kojima se oni okupljaju - poznata su. Nas oni zanimaju zbog nekoliko razloga. Najprije zato što se ne prijavljuju prijavnom uredu. Drugo, vezano uz prvi razlog, zanimaju nas zbog toga što se među njih ubacuju kriminalci.
Treće, izazivaju nered, remeteći javni red i mir. Neki se nepristojno ponašaju na javnim mjestima, kršeći moralne norme ponašanja. I napokon, pošto spavaju svuda: po spiljama, na plažama, u parkovima i šumama, postoje indicije da su sukrivci i uzročnici požara.
U nekih smo pronašli neke stvari koje upućuju na to da pojedinci uživaju droge. U seksu su veoma slobodni. Svirajući i pjevajući pojedinci običavaju pružiti cipelu ili kapu za novac, pretvarajući se tako u moderne prosjake.
Naša služba - to bih htio posebno naglasiti - nema averziju prema dugokosima. Nama su svi gosti ovog grada jednaki. Alergični smo jedino na one koji remete javni red i mir, koji se nedolično ponašaju i koji ne poštuju zakonske normative. Oni koji se o to ogriješe, imali dugu kosu ili ne, moraju, kao i u svakoj drugoj zemlji, odgovarati.
Mlade ne treba cijeniti po kosi
Kod Sponze smo susreli uredno obučena mladića, dugih, počešljanih kosa.
- Jeste li iz Dubrovnika?
- Jesam.
- Kako se zovete?
- Nikša.
- Što mislite o vašim vršnjacima koji se ljeti okupljaju tu ispred Sponze, oko Orlandova stupa i fontana?
- Nisam o njima razmišljao. Mislim da mlade ne treba cijeniti po kosi. Danas je svijet drukčiji, teškoća ima mnogo, način je života različit. Netko to podnosi, netko to ne može progutati i shvatiti suvremeni tempo života. Zato dolazi do razočarenja, do pomodnosti, do čudnih reakcija mladih. Neki svoje nezadovoljstvo izražavaju na neadekvatan način i dolaze u sukob s okolinom. Većina dugokosih ipak nije takva. I zato nije dobro po nekolicini suditi naprečac ostalim mladim dugokoscima.
To bi mogao biti i zaključak. Čupavcima, uz dobar dan, ne bi trebalo odmah reći i - do viđenja. Jer, kako reče direktora "Excelsiora" R. Rodin, mnogo će tih mladih ljudi sutra biti gosti Dubrovnika. Završit će škole, zaposlit će se i postati građani ove naše planete, s mnogo iskustva i s drukčijim shvaćanjima.
Ne sumnjamo da će se neki od njih prisjetiti svojih vragolija i čuditi se kako ih je mogao izvoditi. Dakako, to treba naglasiti, koliko god netko imao simpatija prema tim mladićima i djevojkama, ipak ne može odobravati bilo kakve ekscese i narušavanje javnog reda i mira. Zakonske se norme moraju poštivati.
(Plavi vjesnik, 1972.)