U Hrvatskoj show nikada ne prestaje

GODINA  je na izmaku i krajnje je vrijeme da bacimo pogled unazad i vidimo što nas je toliko zabavljalo svih tih 365 dana.

Izgubili smo Marijanu, ali dobili 19 sapunica

Odmah na početku godine doznali smo da hrvatski TV kanali (čiju smo ponudu povećali za dva nepotrebna programa), u jednom danu emitiraju čak devetnaest različitih sapunica. 19! Ako vam je ikad trebao dokaz da je TV loš za intelektualni razvoj, dovoljno je sjesti pred male ekrane, obratiti pažnju na sadržaj i strpjeti se dok vam kombinacija lošeg scenarija i još gore glume polagano nagriza sjećanje na matematiku trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. TV zaglupljuje, znali smo to, ali nismo znali da je zarazno sve dok nismo pogledali "Otvoreno" u kojem su okupljeni intelektualci raspredali "ozbiljne" priče o telenovelama.

Poznate Hrvatice očito je dirnula ljubavna sapunica Seve Nacionale pa su i one krenule u potragu za novim srpskim "Kraljem bakra", međutim, situacija je eskalirala i postala goruće nacionalno pitanje kada je isto pred milijunskim gledateljstvom učinila Marijana Čvrljak koja je još jednom dokazala da Hrvatsku nije zadesila samo ekonomska već i seksualna kriza. Ronili smo gorke suze kada smo zauvijek izgubili ženu u koju smo polagali tako velike nade. Srbija - Hrvatska, 3:0.

Štošta košta

Dora je još jednom pokazala da u ovoj zemlji nema razloga za pjesmu, a isti smo mjesec pogubili konce doznavši da bi u Maksimiru, toj svetinji, oltaru domovine i ognjištu srca mogla nastupiti zloglasna Ceca iliti hrvatski guilty pleasure. Na sreću dobrog ukusa, Ceca nije nastupila, a mnogobrojni su Hrvati tijekom godine "svetinju" bojkotirali spoznavši da im istu nemilosrdno tuca Zdravko Mamić koji je i u ovoj godini servirao zavidnu porciju "čarlišinovskog" ludila. No, kako to i inače biva, bilo je ovo pitanje opstojnosti hrvatske kulture i tema koja je ujedinila desnicu i ljevicu u najvećoj intelektualnoj masturbaciji godine.     

Samo par dana kasnije, premijerka je kulturom opterećene Hrvate poslala na pašnjake, a nakon početnog otpora, ovce su prihvatile svoju poziciju i počele pripremati hipodromski pašnjak za najveći showbiz događaj godine - dolazak Pape. Šalili smo se, pretjerivali, čudili i na nekoliko se minuta pretvarali da Hrvatska ne želi dati 40 milijuna kuna za ovaj vjerski antiklimaks, ali glas razuma utišan je jednim odlučnim "ovo nam treba" i bili su u pravu. Naravno da nam nije trebalo kao ni mnogo drugih budalaština koje isplaćujemo iz proračuna, ali vrijedilo je, ako zbog ničeg drugog onda zbog obitelji hrvatskih političara koje su se napokon upoznale sa Svetim ocem. Papin govor mira i ljubavi pretvorio se u šlagvort mržnje pa je "zemlja jakih obiteljskih i kršćanskih vrijednosti" mjesec dana kasnije kamenovala splitsku gay paradu i tako postala članicom Europske unije homofobnih neandertalaca .

Razum i osjećaji

U tom smo periodu prosvjedovali protiv koječega, a jedna od zvijezda koju su prosvjedi iznjedrili svakako je i legendarni Ivan Pernar čiji nas je YouTube video podsjetio zašto je ponekad dobro isključiti kameru i neke stvari ostaviti za sebe. Nažalost, kamere se nisu isključile kada je na vrata zakucalo kraljevsko vjenčanje, a radile su cijelog dana.

Hrvati koji to ničim nisu zaslužili, bili su izloženi bolesnoj cjelodnevnoj predstavi i rasipanju proračunskog novca na kojem bi pozavidio i HDZ. Gledali smo pomno pripremljene grafike i slušali svjedočanstva sretnika sa pozivnicom, a nakon svega dobili smo samo predugu snimku nečijih svatova. Bolesno je to reći, ali svi smo pomalo odahnuli kada je američki predsjednik smjestio metak u čelo najvećeg terorista u povijesti jer to je bio znak da narednih nekoliko dana nećemo čitati o tome je li gulaš bio preslan i tko je uhvatio podvezicu. I baš kada ste pomislili da je ovo najveće ubojstvo godine, Daria Kinzer otišla je u Düsseldorf, uzela za ruku hrvatsku eurovizijsku nadu, odvela je u šumu i nemilosrdno joj smjestila metak u potiljak.

Sve su droge iste… Preskupe za Hrvate

U isto vrijeme probudila se i naša ljubav prema glazbi, netko je vješto provalio da je Jelena Rozga "kraljica estrade", mi smo u to povjerovali, a "Bižuterija" je postala hit godine. Kritičari su se jednoglasno složili da to označava kraj dobrog ukusa u zemlji u kojoj su najveće zvijezde Thompson, Severina i narodnjaci, ali bio je to samo početak uspješnog razdoblja za plavokosu pjevačicu koja je sveopću fascinaciju odlično kapitalizirala.

Jadranka Kosor zaključila je da su sve droge iste, a mi smo se složili jer trava je postala luksuz kao i heroin. A kad smo već kod heroina, na kraju smo ipak oprostili Marijani i pretvorili je u jednu. Tim je činom okončan najbolniji razvod u povijesti ovog naroda - onaj između nje i onih koje je njena nevjera pogodila više od samog supruga.

Seks i gradele

No, razvevši se od Marijane zaključili smo da nam seks nedostaje, a ubrzo nakon toga doznali smo i da isti više nećemo dobivati od skupih dama noći jer započeo je još jedan "najveći skandal novije povijesti". Naime, policija je razvalila najveći lanac elitne prostitucije. Neko smo vrijeme bili sumnjičavi prema manekenkama, malo ih prozivali, a onda smo se primirili i shvatili da ova priča s nama nema veze jer u najvećem broju slučajeva ne možemo si priuštiti ni hotelsku sobu, a kamoli kurvu s kojom bi se tamo provodili.

Anonimni hakeri zaprijetili su Facebooku, Kerumovi ulaskom u Sabor, Horvatinčić plivačima, siromašni strani turisti zabludi da smo top destinacija za one dubokih džepova, a Štrumpfovi s Knežije Robertu Pauletiću čiji je bojni poklič započeo jedan od najbesmislenijih sukoba na potezu Zagreb-Split. Na valu ludosti dosurfao je i Karlo Starčević i neko nas vrijeme zabavljao idejom o rokersko-pankerskom laboratoriju u kojem je nastao virus homoseksualizma, ali jednoglasno smo zaključili da je previše vremena proveo u bačvi i zaboravili ga kao ministar turizma engleski.

Suze, strah, kobasice i grah

Početkom listopada napustio nas je Steve Jobs, moderni "iSus" i čovjek na čijoj se listi uspjeha nalazi i to da je korisnike najobičnijeg mobitela uspio uvjeriti da su dio velike sretne obitelji, a ne obične mušterije - što u stvarnosti jesu. Skidali smo aplikacije koje su za manje od dolara umjesto nas ronile suze na premali ekran iPhonea, sinkronizirali bol i zapitkivali Siri zašto je naš dragi vođa morao otići prije vremena. Na kraju smo se dobro isplakali, kupili knjigu i počeli prikupljati novac za peticu. Na drugoj su strani stajali pripadnici "Android" vjeroispovijesti koji su u potpunosti negirali njegovu omnipotenciju i govorili nam da iPhone nije za napredne korisnike smartphonea već mamac za hipstere i žrtve marketinga. Na kraju smo se svi radosno uhvatili za ruke, izgrlili se i složili da je tvitanje, fejsbukiranje i igranje Infinity Bladea za vršenja velike nužde veliko dostignuće.

Baš u to vrijeme Hrvatsku je odlučio posjetiti Gregorian i svi smo se lijepo nasmijali kada se i to pretvorilo u čobanski cirkus. Miroslav Radman izumio je "koktel mladosti", a Moamer Gadafi pojavio se u najbolesnijem YouTube hitu još od vremena zubatca koji je snimio "Kuća, poso". Nedugo nakon toga započeo je i najbolesniji show godine - predizborna kampanja. Spotovi, nastupi, pjesma, kobasice, suze i grah. Svim se oružjem udarilo na osjetila glasača, a kada je ta gadljiva predstava napokon završila, sklupčali smo se u krevetu i u fetalnom položaju nastavili buljiti u ekran, znajući da je život u ovoj zemlji još jedna tuga u nastavcima.

Što nas tek čeka…

Charlie Brooker napisao je da je 2011. kao odličan završetak sezone neke serije koji je gotovo nemoguće nadjačati, a kada ispod svega podvučemo crtu, teško je ne složiti se s njim.

Imali smo smak svijeta (nekoliko puta), svjedočili ubojstvu Gadafija i Osame, odradili izbore i promijenili vlast, družili se s Papom, dobili novu kraljicu estrade, preživjeli katastrofu i pritom ne mislim na "Bižuteriju" već onu u Japanu, pokupovali sve sapunice, okupirali Wall Street, izgubili Jobsa i Hitchensa, oženili princa Williama, ugostili princa Harrya i Beyonce, počeli zarađivati na YouTubeu, izbjegli Cecu, ali Angelina i Brad ipak su zaplesali uz narodnjake.

Unatoč svemu, ne smijemo žaliti za dvije i jedanaestom. Pogledajte samo video profesora iz Korenice i bit će vam jasno da u Hrvatskoj show nikada ne prestaje. Sretno u  Novoj.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje

Pročitajte više