Umro je Béla Tarr

Preminuo je Béla Tarr, kultni mađarski redatelj i jedan od najutjecajnijih europskih filmaša svoje generacije, hvaljen zbog svojih mračnih, filozofskih djela poput filmova "Prokletstvo" i "Sátántangó". Imao je 70 godina. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je Europska filmska akademija, čiji je Tarr bio dugogodišnji član, piše Variety.

Akademija je u utorak objavila da je preminuo tog jutra "nakon duge i teške bolesti". U službenom priopćenju naveli su: "Žalimo za izvanrednim redateljem i osobnošću sa snažnim političkim glasom, koji nije samo duboko poštovan od strane svojih kolega, već i slavljen od strane publike diljem svijeta. Ožalošćena obitelj moli za razumijevanje tiska i javnosti te da ih se ne traži izjava tijekom ovih teških dana."

Pionir "sporog filma"

Tarr je bio začetnik pokreta poznatog kao "spori film", koji se odlikuje crno-bijelom estetikom, iznimno dugim i neprekinutim kadrovima, minimalnim dijalogom te odbacivanjem tradicionalne narativne radnje. Njegovi su filmovi često pružali sumoran, ali duboko ljudski prikaz svakodnevnog života u istočnoj Europi.

To je možda najbolje utjelovljeno u njegovom monumentalnom filmu "Sátántangó" iz 1994. godine, koji u trajanju od sedam i pol sati prikazuje borbu stanovnika malog mađarskog sela nakon pada komunizma. Unatoč svojoj duljini, film je postao jedno od Tarrovih kritički najhvaljenijih djela i redovito se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena.

Od amaterskih početaka do svjetske slave

Rođen u Pečuhu 21. srpnja 1955. godine, Tarr je kao dijete imao nekoliko manjih televizijskih uloga prije nego što je sa 16 godina počeo snimati amaterske filmove. Njegov talent ubrzo je prepoznao studio Béla Balázs, koji mu je pomogao financirati dugometražni prvijenac, "Obiteljsko gnijezdo" iz 1979. godine.

Nakon što je 1982. diplomirao na Akademiji za kazalište i film u Budimpešti, osnovao je Társulás Filmstúdió, koji je 1985. zatvoren iz političkih razloga zbog Tarrovih otvorenih anarhističkih uvjerenja. U tom je razdoblju snimio filmove "Autsajder" (1981.), "Ljudi iz predgrađa" (1982.) i "Jesenji almanah" (1984.).

Ključna djela i međunarodno priznanje

Njegov peti film, "Prokletstvo" (1988.), drama o depresivnom muškarcu zaljubljenom u udanu pjevačicu, smatra se prvim mađarskim nezavisnim filmom. Premijerno je prikazan na Berlinskom filmskom festivalu i svijetu je predstavio Tarrov prepoznatljiv stil kontroliranog pokreta kamere, donijevši mu široko priznanje.

Nakon šestogodišnje pauze uslijedio je "Sátántangó", a 2000. godine premijerno je prikazano jedno od njegovih najcjenjenijih djela, "Werckmeisterove harmonije". Film, koji je korežirao sa suprugom i montažerkom Ágnes Hranitzky, sastoji se od samo 39 kadrova u gotovo dva i pol sata trajanja.

Njegov film "Čovjek iz Londona" iz 2007., s Tildom Swinton u glavnoj ulozi, premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu uz pretežno pozitivne kritike. Godine 2011. Tarr i Hranitzky predstavili su "Torinskog konja", film o događaju koji je navodno uzrokovao mentalni slom Friedricha Nietzschea. Film je na Berlinaleu osvojio Veliku nagradu žirija, a Tarr je tada objavio da će to biti njegov posljednji film.

Posljednje godine i pedagoški rad

Nakon povlačenja iz režije, Tarr je svoj život posvetio podučavanju mladih filmaša. Godine 2012. u Sarajevu je osnovao školu Film.Factory, gdje je bio profesor i voditelj programa do 2016. godine. Kao gostujuće profesore dovodio je svjetska imena poput Tilde Swinton, Gusa van Santa, Juliette Binoche i Apichatponga Weerasethakula. Iza sebe je ostavio suprugu i dugogodišnju suradnicu Ágnes Hranitzky.