Vidjeli ste ih bezbroj puta (čak i u svom domu), ali znate li tko su?

Foto/Screenshot: Press/Facebook/YouTube/Twitter

NJIHOVA ste lica vidjeli bezbroj puta, ali vjerojatno ne znate tko su.

Viđate ih na policama, u reklamama, časopisima i na televiziji, a neke od njih možda imate i u svom domu. Ovo je priča o prepoznatljivim facama o kojima vjerojatno nikada niste razmišljali.

Djevojka s kave Franck

Vidjeli ste je milijun puta, ali vjerojatno nikada niste razmišljali radi li se o osobi s imenom i prezimenom ili umotvorini autora. U ovom se slučaju radi o crtežu Zvonimira Faista, široj javnosti nepoznatog umjetnika, slikara i grafičkog oblikovatelja iza kojeg su mnogi prepoznatljivi radovi.

A što se djevojke s Franckove ambalaže tiče, priča je romantična jer Faist je zaštitno lice naslikao razmišljajući o supruzi Matildi.

"Meni su kolege govorile da kad god crtam neku djevojku, uvijek nacrtam svoju ženu. Istina je da su djevojke na crtežima često sličile mojoj Matildi. Kad sam god trebao nacrtati ženski lik, malo bih pogledao u svoju ženu pa valjda zato djevojka s plakata za Franck kavu sliči mojoj ženi kada je bila mlada", rekao je Faist novinarima Nacionala 2003.

Klinac s čokolade Kinder

Mlađim generacijama vjerojatno ne znači ništa, ali ovo je lice dobro poznato "starijim klincima" koji ga prepoznaju sa starog omota Kinder čokolade. Gunter Euringer bio je prvi Kinder klinac, a tijekom 30 godina koliko se nalazio na omotu, pomogao je prodati milijune pakiranja i dan danas omiljenog slatkiša.

Fotografija za omot nastala je 1973. kada je imao deset godina, na snimanje u Munchen dovela ga je majka, a za svoj angažman dobio je tek 300 njemačkih maraka.

U svojoj autobiografiji "Čokoladni klinac", Euringer je otkrio da kao tinejdžer nije volio da ga povezuju s čokoladom i izbjegavao je razgovarati o toj temi jer mnogi bi ga ispitivali koliko je zaradio, vjerojatno misleći da dobiva novac od svakog prodanog pakiranja.

Onaj drugi klinac s čokolade Kinder

Klinac koji je mlađim generacijama daleko poznatiji je Josh Bateson koji je svoj "čokoladni angažman" prošle godine otkrio na društvenim mrežama.

Iako se godinama vjerovalo da se radi o crtežu, zapravo je riječ o devetogodišnjem Joshu, bivšem dječjem modelu iz Velike Britanije.

Danas je student na sveučilištu Loughborough i prilično je popularan na Instagramu gdje ima gotovo 100 tisuća sljedbenika i stotine fotografija na kojima "dakfejsa".

Seka

Prošle godine veliki je hit bila vijest o djevojčici s omota čokolade Seka. I dok omot danas krase naslikani likovi koji možda imaju inspiraciju u stvarnosti, a možda i ne, Tea Agbaba bila je popularna Seka.

"Bio je jedan sasvim normalan dan i mislim da su tražili po vrtićima djecu, te tko bi mogao biti na tim čokoladama, ali su sve vrijeme gledali u mene. Odmah su rekli da sam ja ta! Mislim da sam upravo ja ta jer sam bila dosta nasmiješena, braća su mi uvijek govorila da imam te neke dječje obraze i da ih dan-danas imam. Valjda sam baš bila prava mala curica", objasnila je Tea za Radiosarajevo.ba.

Braco

Njezin "čokoladni brat" je Dan Babić kojeg su fotografi pronašli 1988. u istom zagrebačkom vrtiću, a Zvečevo mu je za angažman platilo 120 njemačkih maraka.

Ipak, Braco i Seka upoznali su se na Fejsu godinama kasnije.

"S Bracom se ne poznajem osobno, ali me je pronašao na Facebooku prije godinu-dvije i sada smo u kontaktu. Čini mi se kao jedan jako simpatičan dečko, dijelimo jednu dosta veliku uspomenu iz našeg djetinjstva", rekla je Tea.

Uncle Ben

Simpatični starčić s omota riže Uncle Ben's ne zove se Ben i nema apsolutno nikakve veze s poznatom tvrtkom.

Njegovo je ime Frank Brown, a u čikaški hotelski restoran u kojem je radio, zalazio je i Gordon L. Harwell, vlasnik kompanije koja se bavila prodajom riže, a koja se tada zvala Coverted Rice Inc. Tijekom Drugog svjetskog rata rižu je prodavao vojsci, a nakon završetka rata odlučio je posao proširiti i svoje proizvode prodavati svima.

Nakon što su vidjeli da se radi u divnom čovjeku u čijem su društvu uživali, Harwell i njegov partner platili su Brownu 50 dolara da se pojavi na njihovom pakiranju, a on je pristao ni ne znajući o čemu se točno radi.

Što se naziva kompanije tiče, ujak Ben bio je pravi uzgajivač riže u Teksasu i premda se povjesničari ne mogu složiti oko njegova prezimena, riža je navodno bila prva liga.

Coppertone Girl

Sjećate li se klinke s ambalaže kojoj pas povlači gaćice? Radi se o djelu Joyce Ballantyne Brand, a model je bila njezina tada trogodišnja kći Cheri Brand Irwin.

Coppertone je pedesetih bila samo mala floridska tvrtka s namjerom da svoje proizvode počinju prodavati diljem zemlje. U agenciji su joj dali natuknice i rekli da žele "bilo što s osunčanom bebom", a Joyce je učinila sve ostalo. 

Inače, Jodie Foster svoj glumački debi imala je upravo u reklami iz 1965. kada je utjelovila plavokosu djevojčicu.

Gavrilovićeva klinka sa salamom

Ime Jelice Laktić vjerojatno vam ne znači apsolutno ništa, ali njezinu facu definitivno poznajete. Naime, upravo je ona na ambalaži Gavrilovićevih proizvoda gdje se nalazi od davne 1930. kao djevojčica u narodnoj šestinskoj nošnji, "naoružana" salamom.

Radi se o grafičkom rješenju koje je predložio Andrija Maurović, njezin bratić.

A ako se pitate zašto su izabrali baš nju, odgovor na ovo pitanje nije posebno originalan - voljela je jesti salamu. No, postoji li zapravo bolji razlog?

KFC

Iako ste njegov lik donedavno viđali samo u filmovima i stranim reklamama, posljednjih godina počeo se širiti i Hrvatskom. On je pukovnik Harland David Sanders i "najdosadniji" je na listi jer nije anonimac već osnivač lanaca restorana Kentucky Fried Chicken.

Tijekom života Sanders je radio gomilu poslova. Bio je ložač, prodavač osiguranja i trgovački putnik, ali ni u čemu nije bio posebno uspješan. Nakon što je nekoliko godina vodio restoran, 65-godišnji Harland Sanders bio ga je prisiljen prodati i ostao je bez prebijene pare. Primao je samo 105 dolara socijalne pomoći, a tada mu je na pamet pala ideja da nekom proda svoj recept za piletinu koji su tijekom godina mnogi pohvalili.

No, to nije bilo lako.

Proputovao je Ameriku, spavao na zadnjem sjedalu automobila, a odbilo ga je čak 1009 ljudi prije nego ga je 1010. prihvatio (tako barem kaže legenda). Uglavnom, čak i ako su dijelovi priče izmišljeni ili preuveličani, činjenica je da je Sanders uspio tek u šezdesetima što je poticajna priča i dokaz da nikad nije kasno za novi početak. 

Pročitajte više