DA CHRISTOPHER NOLAN razumije dva različita medija – strip i film – bilo je sasvim jasno nakon što je riješio na sebe preuzeti režiranje Batman Beginsa, koji je pod njegovom palicom bio veoma stripovski, a istovremeno i tako filmski, pa čak i "realističan“ koliko je to moguće s filmom čiji je predložak strip. Za razliku od mnogih redatelja stripovskih ekranizacija, Nolan shvaća da kada se stvari doslovno prenose iz stripa u film konačni rezultat su redovite porcije već viđenih, blesavih i prežvakanih dobro vs. zlo/ying & yang pričica začinjenih s par efektnih ekspolzijica. Zato mnogima već na nos izlaze Ironmani, Hulkovi, Spidermani, Supermani, Hanckoci...
Dark Knight, iliti Vitez tame u hrvatskom prijevodu, nadmašuje svojom pričom, ritmom, kamerom, ne-CGI efektima, glazbom (osim Dannya Elfmana za prvi Batman) i glumačkom postavom ne samo sve druge ekranizacije Batmana, pa i svog prethodnika Batman Begins, nego i bilo koju drugu ekranizaciju stripa ikad.
Radnja, ritam ludila i scenariji
"Eskalacija.“ - upozorio je Jim Gordon Batmana na kraju Batman Beginsa, i točno se to i odvija u Gotham Cityu otkako su njih dvojica počeli čistiti ulice Gothama od kriminalnog miljea. „Dinamičnom duu“ pridružuje se i treći član – novoizabrani okružni tužitelj Harvey Dent koji svojom beskompromisnom pojavom, moralom i hrabrošću daje nadu Batmanu da neće još dugo morati biti zatočenik čudovišta koje je sam stvorio ne bi li tako očistio grad od mafije i korupcije. Idilu kvari misteriozni Joker koji serijom prijetnji, pljački, ubojstava i eksplozija planira poremetiti planove trojice zaštitnika Gotham Citya.
Film počinje "drito v glavu“ i ne staje do samog kraja, pa čak je i sam kraj - strelovit. No za razliku od mnogih drugih filmova ovakvog tipa, koji se zbog poslovičnih izljeva holivudske patetike i besmislenih dijaloga razvodne, uspore i umrtve, toga u Dark Knightu nema. Film ima izvrstan ritam, faktor napetosti toliko je velik da čak i sitna usporavanja zbog smislenih dijaloga, često prožetih humorom, ne škode dinamici. A što je najfascinantnije film traje dva i pol sata koja prolete u vašoj prikovanosti za stolicu i jedino što želite na kraju je JOŠ!
Ritma ne bi sasvim sigurno bilo da nema briljatnog scenarija braće Christophera i Johnatana Nolana koji su bili scenaristi i kultnog redateljevog Mementa. Dijalozi su pametni, i cijela ta stripovska papazjanija prožeta je nekim zanimljivim filozofskim i moralnim pitanjima, dok sama akcija nije priglupa i ne služi kao kič. Film nije nimalo predvidljiv, čak i meni koji sam pogledao hrpetine foršpana, tv reklama i procurjelih slika. Nekoliko neočekivanih obrata samo pomažu općoj atmosferi napetosti i ludila. Ono što apsolutno zadivljuje je lakoća kojom braća Nolan ubijaju likove u svom filmu, bez patetičnih razvučenih naracija koje su uništile mnoge druge filmove.
Christian Bale je Batman i amen. Svaka čast Michaelu Keatonu za prva dva Batmana, ali potpisnik ovih redaka je viši i nabildaniji od njega, pa bi bio sličniji onome što Batman u stripu jeste: majstor borilačkih vještina, detektiv i plejboj milijarder. Bale je osvojio publiku i kritiku još u Batman Beginsu, a ovdje je svoj lik digao samo na još jednu višu razinu s Batmanovom rastrganošću između onoga što jeste i onoga u što će se morati pretvoriti kako bi došao Jokeru glave. Scena u kojoj Batman u sobi za ispitivanje batinama izvlači informacije iz Jokera dok ga ovaj provocira ne bi li Batmana srozao na svoju razinu spada u sam vrhunac cijelog filma od kojeg vas prolaze trnci.
Heath Ledger je Joker i tu ide još jedan amen. Kad sam prošle godine čuo tko je izabran za Jokera obuzela me skepsa. "Gay kauboj Joker!“ vrištali su internetski forumi. Pritisak kako nadmašiti jednog Jacka Nicholsona bio je velik: Ledger je mjesec dana živio u izolaciji, pisao Jokerov dnevnik i čitao legendarni strip Arkham Assylum, pokušavajući pronaći gestikulaciju, glas i smijeh koji će se razlikovati od Jokera iz '89. A onda je u prosincu 2007. izašao prvi foršpan i svi su skeptičari začepili, pa tako i ja. Čovjeka smo vidjeli samo 30-ak sekundi i Nicholsona kao Jokera se više nitko nije sjećao. Nicholson je sada bio pomalo smiješni djedica koji i nije baš tako strašan. A sjećam se, kad sam s pet godina pogledao prvog Batmana - imao sam noćne more od Nicholsonovog Jokera. Možete si misliti kakve će noćne more imati bilo koji petogodišnjak ako vidi Ledgerovog Jokera koji uopće nije smiješan... Zapravo, jeste, smijete mu se kroz cijeli film, ali ne zbog njegovog smisla za humor, nego zbog osebujnosti sadističke izopačenosti i tog zla koje je samo sebi svrha, a koje se cijedi iz njegovih očiju, podlog osmijeha i svake poremećene rečenice koju izgovori. Zamislite generala Koradea s klaunovskim bojama i blizu ste. Ledger je toliko moćan u svojoj izvedbi da vas prolazi tiha jeza dok ga gledate, a kad ga nema na ekranu jedva čekate ponovno ga vidjeti, koliko god uznemirujuć bio u svojim pojavljivanjima.
Je li to za Oscara? Mnogima možda jeste, ali iskreno sumnjam, jer Oscare često dobivaju glumci koji utjelove neke stvarne ličnosti, a i "Oscar-materijali“ se u kinima ionako pojavljuju u 12. mjesecu, tako da bi do tada Ledgera mogli mnogi i zaboraviti. Dobio on Oscara ili ne, vječnost si je kupio ovim filmom i maestralnom izvedbom ovog svima najdražeg stripovskog negativca.
Pohvale zaslužuje i Aaron Eckhart koji je veoma uvjerljiv kao Harvey Dent u njegovom tragičnom padu od nepokolebljivog borca za pravdu do podvojenog i osvetoljubivog Two Facea, iako Eckhart malo kaska i biva zasjenjen Jokerom i Batmanom, tj. Ledgerom i Baleom. Pohvale za realističnost Two Facea idu i scenaristima koji nisu potpali pod utjecaj stripa u kojem Harvey Dent nakon nesreće postaje kriminalac, što je prenategnuto, već ovdje gledamo ljudsku ruševinu uništenu gnjevom i tugom koja u svojoj borbi za pravdu prelazi granice koje Batman nikada nije prešao.
Prava je sreća što je Katie Holmes odustala od uloge Rachel Dawes u Dark Knightu, jer ne znam kako bi svojim polutalentom izvukla svu emotivnost koja se tražila od njenog lika. Zato je Maggie Gyllenhaal to poprilično dobro odradila. Izvrsnost u svojim malim ulogama pokazale su i dvije Batmanove očinske figure - njegov batler Alfred kojeg glumi Michael Caine i predsjednik Wayne Enterprisea Lucius Fox kojeg glumi Morgan Freeman. Gary Oldman oduševljava kao mirni policijski načelnik Gordon koji unosi balans između divljih: tužitelja Denta i Batmana, te utjelovljuje onog sjetnog noairovskog detektiva kakvim je Frank Miller Gordona i prikazao u stripu Batman: Year One.
Film je možda prenabijen. Meni osobno nije, ali shvaćam da će nekima biti. Puno je tu priče, akcije i likova, možda i za dva filma, no onda ta dva sigurno ne bi bila ni približno uzbudljiva, a ni dobra, kao ovaj jedan.
Pomalo je olako potrošen lik Scarecrowa, što me podsjetilo na jedan od James Bondova u kojem je Blofeld ubijen na samom početku filma, iako je u prethodna tri bio glavni negativac koji je čak ubio i James Bondovu ženu. S druge strane možda je i dobro da je Scarecrow potrošen, jer pored Jokera i Two Facea nije imao šanse.
Iako vidimo dosta spektakularnih panoramskih snimaka Gotham Citya, nekako se jako malo vidi Gotham City. U Batman Beginsu bilo je tu prljavih ulica Gothama, monorail, skitnice i slamovi Narrowsa. Ovdje toga skoro pa nema.
Prije dva mjeseca reče Tončica Čeljuska pri kraju Dnevnika za film Seks i grad kako je to najiščekivaniji film ove godine. Da, baš. Dark Knight je imao tako snažan viral marketing s izmišljenim internetskim stranicama, pravilno tempiranim foršpanima, tv-reklamama, slikama... Iščekivanje je dignuto do osjećaja neizdržljivosti. Svemu je još pomogla i "misteriozna“ Ledgerova smrt. Očekivanja su bila golema. Gotovo kao ona za Fantomsku prijetnju 1997.
Zato sam i strepio pomalo da će film podbaciti baš poput Fantomske prijetnje. Ali nema govora o tome. Film ne samo da je ispunio sva nadanja, nego ih i debelo premašio, te mnogima ostavio pitanje u glavi kako je uopće moguće ovo nadmašiti? Zato mi, kao fanu Batmana stripvskog, crtanog i filmskog, i ne preostaje ništa drugo nego da u objektivnom stilu Ivana Aralice koji govori o Franji Tuđmanu dam svoju konačnu ocjenu i Jokerovski se nasmijem:
11/10 HAHAHAHAHAHAHAHAHAHA...
Domagoj Zovak