SVAKOG tjedna donosit ćemo vam priče s ulica hrvatskih gradova, crtice iz života ljudi koji ne nose poznata imena i prezimena, no čiji životi kriju detalje koji podsjećaju na to da svatko od nas nosi neku svoju priču vrijednu dijeljenja.
Počinjemo s pričama iz Zagreba.
Dragutin Pavić
Po zanimanju sam nediplomirani građevinar, inženjer građevine bez diplome. Ali sam umirovljenik, oženjen sa zadovoljstvom jer sam dobio nekretninu.
Ja sam rođen u Koški, to je Slavonija, ali sam 53 godine u Zagrebu i imam dvije nekretnine u Zagrebu. Svaki dan sam u ovom kafiću, na Dolcu sam svaki dan, tu kod Žage. Imam tu i prijatelje. Tu ili dolje, u kafiću ispod, nalazimo se svaki dan, ali pretežno tu.
Četiri puta sam se ženio
Ja sam imao četiri žene, ovo mi je četvrta supruga zakonita.
Četiri puta sam se ženio. Kako to? Tako, ja se oženim - podignem ljestvicu, dopelam je i kupim joj cipele i ona već je glavnija od mene. Alo! Znaš, e nećeš. Gledajte, ja sam gradio tri kuće u gradu Zagrebu, tri kuće sam gradio i još uvijek sad imam dvije.
Znate s čim se bavim dok sam u mirovini? Imam ženu bolesnu, najviše se s njom bavim i s pesom. I, sad recimo, time se moram baviti. Ja pobegnem od doma da malo odem, da ne poludim. Ja sam inače bio tri godine na ratištu i imam lepu mirovinicu i dobar staž i tako, sve imam.
Samo nisam baš nešto zdrav do kraja, ali ja se ne dam, ne dam se ja.
Ne mogu otići iz Zagreba, meni je tu sve
Zagreb volim zato što je to moj grad. Kad sam ja došao u Zagreb, to je bio bijeli Zagreb grad, sad više nije bijeli. Kad ja idem po Trgu Josipa bana Jelačića i kad frajer meni hračne ispred mene. Kaj je to Zagreb? Ide u crkvu, slušajte me dobro, ja sam Hrvat katolik. I frajer kad ide u crkvu u trenirci, mi to nismo nekad radili, eto. Ali gledajte, ja ne mogu, ja ne mogu otić iz Zagreba jer meni je sve tu, ja sam tu i gotovo.
Kupio sam čak grob na Mirogoju, da se razumijemo. Ne idem u Markovo polje, nema šanse. Moji roditelji vuku odavde korijene, došao sam iz Slavonije tu zbog toga. Nisam išao na istok, nego na zapad. Mi bi morali razgovarati jedno tri sata da ja vama ispričam sve.
>>Zagrebačke priče: Tu sam od 1949. Dok sviram, ne razmišljam o tom što mi život nosi