Foto: 123rf
MONOGAMIJA je društveni konstrukt, a ne biološko ili psihološko stanje, smatraju znanstvenici.
Naši preci bili su promiskuitetni, hiperseksualni i besramni, objašnjava autor i psiholog Christopher Ryan u svojoj knjizi "Sex at Dawn".
Zašto onda naša kultura slavi monogamiju? Je li se dogodila velika psihološka promjena ili se jednostavno samozavaravamo? Britanski autor Desmond Morris nudi odgovor - zagovara tezu da se promjena u smjeru monogamije dogodila društveno, a ne biološki ili psihološki. Ryan se slaže samo djelomično, on smatra da je stvar i u očinstvu koje je krucijalam problem postalo prvi put u povijesti vrste kad je došlo do prvih privatnih posjeda.
U svakom slučaju, čini se kako ljudi psihološki i biološki nisu skloni jednom partneru za čitav život, a to pomaže u objašnjenju zašto je toliko teško ostati vjeran.
Zaključci koje su znanstvenici iznijeli su da imamo psihološke tendencije promiskuitetu, a upravo zato toliko se novaca ulaže da se spasi "monogamni ideal".
Možda i nismo izgrađeni da provedemo život s jednim partnerom, ali društvo sasvim sigurno teži tom smjeru, a monogamija će zasad ostati društveni konstrukt od kojeg često - bježimo.