Foto: 123RF
KAD ČUJE riječ "djevičanstvo" većina ljudi automatski pomisli na mladu ženu. Štoviše, bez obzira na to radilo se o Bibliji, filmu, književnosti ili raspravama o reproduktivnim pravima, teret čednosti gotovo je u potpunosti na leđima žena. No, jeste li se ikad zapitali zašto je tome tako?
Angella D'avignon se u članku za The Establishment pozabavila ovom temom, a vjerojatno nije teško pretpostaviti da korijene ove opsesije djevicama možemo pronaći u religiji.
Naime, opterećenost djevicama i mit čistoće stara su priča ukorijenjena u muškoj tendenciji da vladaju ženama, a najveću popularnost duguje "mariologiji", grani bogoslovlja koja proučava život Blažene Djevice Marije i djela o njoj.
Žene su "izvor zla"
Ovo štovanje počelo se razvijati tijekom 14. stoljeća kada su bizantinski teolozi počeli promicati ideju da su Marija i maleni Isus centar svega, a puni zamah doživjelo je u srednjem vijeku kada se Mariju počelo doživljavati kao "novu Evu" s posebnim naglaskom na važnosti njezine čistoće.
Primjerice, ideja kavalirstva pojavila se kako bi se zaštitila čast dama i podučilo muškarce da što bolje zaštite dame. Budući da je Marija posrednik između svetog i zemaljskog, njezina popularnost narušila je stavove da su žene "izvor zla".
Jedan od najboljih primjera je kraljica Elizabeta I. koju su nazivali i "kraljicom djevicom", a Engleskom je vladala od 1588. do 1632. Prije, tijekom i nakon njezine 44-godišnje vladavine, napisane su brojne knjige, predstave i filmovi utemeljeni na glasinama o njezinim brojnim vezama i tome je li sa svojim ljubavnicima ikad išla "do kraja".
U ovom slučaju, djevičanstvo je tehnikalija, a kraljevstvo je bilo opterećeno njezinim ljubavnim životom, ne toliko zbog njezinih navodnih veza koliko zbog činjenice da u 34. godini nije imala dijete niti je kraljevskoj obitelji osigurala princa kao što dolikuje jednoj kraljici. Zbog toga su je prozvali droljom. Seks bez potomstva bio je neprihvatljiv, posao kraljice bio je održati patrijarhat, a sve mimo toga smatralo se neozbiljnošću.
Čuvanje čednosti
Moglo bi se čak reći da je promicanje čednosti preraslo u štovanje djevičanstva, a ta se opsesija održala do danas. Taj stav možemo pronaći i u našim krajevima ili u bilo kojoj zemlji gdje se najveći broj građana smatra vjernicima. Na djevičanstvo mladića i djevojaka gleda se blagonaklono jer to označava da je veza s Bogom daleko snažnija nego u slučaju onih koji se prepuštaju "niskim strastima".
U Americi čak postoje tzv. "balovi čistoće" od kojih je prvi održan 1998., a primarna je svrha da djevojčice s ocem otplešu ples tijekom kojeg se očevi zavjetuju da će čuvati kćerinu čednost sve dok se ne udaju, a mlade djevojke također obećaju da će se "čuvati" do braka te s očevima razmjenjuju prstenje.
No, ovo je samo jedan od ekstremnijih primjera. Činjenica je da se u mnogim društvima, pa tako i našem, djevičanstvo kod djevojaka izjednačava s moralnošću. Dakle, po toj logici djevojke mogu biti "čiste" ili ne. U slučaju da nisu, "drolje" su. I dok je prvi seks univerzalno iskustvo, definiranje djevičanstva je društvena tvorevina koja se tijekom povijesti koristila u svrhu kontrole i iskorištavanja žena.
Sve se svodi na kontrolu
Povijesno gledano, djevičanstvo je povezano s kontrolom ženskih tijela, a žensko tijelo u takvom sustavu postaje i predstavlja se kao nešto što se konzumira, alat za rađanje i sredstvo produljenja krvne loze.
"U vremenima puno prije testova očinstva, muževi su se morali na neki način osigurati da su djeca koju imaju sa suprugama zaista njihova, a ako vam je žena djevica, veće su šanse da je dijete vaše. Postoji i financijski aspekt djevičanstva. Mladenke djevice vrijedile su više i dolazile su s većim mirazom što ih je činilo privlačnijim potencijalnim udvaračima koji su zauzvrat bili darežljiviji kada bi obitelji mladenke davali darove.
Kako bi pomogli mladoženji da se uvjeri u istinitost njezin stanja, postojali su medicinski priručnici u kojima su se nalazile metode i načini kako dokazati djevičanstvo", piše N.M. Heckel u knjizi "Sex, Society, and Medieval Women" i podsjeća da bi se većina ovih "pregleda" danas smatralo seksualnim napadom.
Samo objekti
Komodifikacija ženskih tijela je dugogodišnja tradicija kapitalističkog patrijarhata. Ako je žena objekt, onda je djevičanstvo stanje. U tom kontekstu, ženska tijela postaju relikvijari kapitalističkih želja, prazno platno na koje se projiciraju muške fantazije. Primjerice, hiperseksualizirana kako bi prodala određeni proizvod. Izvorno, ideja o čistom i nečistom motivirane je željom za osvajanjem, neprestano na granici između religije i kolonijalističkih pothvata. Muškarci vjeruju da ako uspiju zauzdati nešto neukrotivo poput ženske seksualnosti, to znači da možemo kontrolirati i kaos, a težimo za simbolima nevinosti i kontrole, praveći distancu od bilo čega što nas čini bespomoćnima ili slabima.
Djevičanstvo je na cijeni, a kroz povijest postojale su mnoge metode "vraćanja djevičanstva", od magičnih napitaka do himenoplastike čija cijena dostiže pet tisuća dolara što je prilično papreno za himen koji se lako može probiti tijekom treninga, masturbacije ili medicinskog pregleda. Na kraju krajeva, vrlo je teško utvrditi je li žena djevica ili ne.
No, kako je vrijeme odmicalo, tradicionalna ideja o djevičanstvu postajala je daleko blaža i manje prisutna u ekstremnijim oblicima, ali prerasla je u nešto drugo i prisutna je čak i kod onih koji smatraju da su liberalni ili neopterećeni vjerom.
Prerasli su u dvostruka mjerila. Dakle, muškarci mogu promijeniti gomilu partnerica i to ih čini "facama" dok žene isto to ponašanje dovodi na loš glas.
Puno važnije od priče o "frajerima i droljama"
Sociologinja, dr. Laura Carpenter puno je pisala o djevičanstvu, navodeći da je većina ideja koje su se do današnjih dana održale, a povezane su s heteroseksualnim seksom, povezana s tradicionalnim željama za kontrolom ženske plodnosti. Ukratko, ova tema puno je važnija od priče o "frajerima i droljama" i temelj je rasprave o reproduktivnim pravima žena.
Iako se svaka rasprava o ovoj temi vrti oko pitanja plodnosti i života nerođene djece, Carpenter vjeruje da je posrijedi nešto drugo: "Teško mi je povjerovati da se ovdje radi o bilo čemu drugom osim kontroli ženske seksualnosti, a tema plodnosti je posljedična. Mnogi još uvijek osjećaju prijetnju koju predstavljaju žene koje se mogu seksati s bilo kim bez posljedica".
U samoj definiciji, djevičanstvo je pasivno stanje i ideal, a njime opisujemo žene koje zadovoljavaju određene standarde, posebno u slučaju mlađih žena. Priča o djevičanstvu evocira osvajanje jer djevičanstvo se "gubi" i "uzima", bez obzira na osobu na čije se tijelo odnosi. Ovu ide u prilog ideji da ženska tijela ne samo da su objekti već ih možemo i rangirati i koristiti ovisno o želji muškarca.
Naše razumijevanje rodnih odnosa i seksualnosti s vremenom se razvija, a djevičanstvo je posljednji bastion binarnog razmišljanja koje seks svodi na seks unutar ili izvan braka i pritom postaje još jedno sredstvo ograničavanja žena.