Zbog korone je zaratio s ministrom zdravstva, no njegov keltski soul nikad neće stati

Lipanj je 2021. godine, već 76-godišnjem sir Georgeu Ivanu Morrisonu pukao je film kad je u restoranu hotela Europe u Belfastu upravo primio vijest da se sva četiri već zakazana koncerta otkazuju zbog protupandemijskih mjera. 

Ne biste vjerovali koliko je još snage u čovjeku tih godina, a i nakupljenog bijesa, koji on okreće protiv sjevernoirskog ministra zdravstva Roberta Swanna. Sir George Ivan, za prijatelje i obožavatelje diljem svijeta prije svega poznat kao Van Morrison, izlazi na binu i pred nekih već stopedesetak okupljenih gostiju drži kratak i upečatljiv govor: "Robert Swann je preuzeo svu vlast i drži nas u ovome već petnaest mjeseci. Robert Swann je vrlo opasan.”

Onda je krenuo ritmički ponavljati tu svoju posljednju rečenicu, a na bini mu se pridružio i sjevernoirski unionist Ian Paisley Mlađi. Medijima i posebno društvenim mrežama, tada uzavrelim od diskusija o pandemiji, odzvanjale su Van Morrisonove riječi: "Robert Swann is very dangerous!" Prozvani je ministar onda tužio slavnog glazbenika koji je zauzvrat pokrenuo zakonski spor protiv ljutitog ministra. Proces još traje, na kraju je ispalo da je Van Morrisonov nastup opasan, pa ga je YouTube izbrisao, ostavivši trag samo u ovom više-manje trash videu.

Preko šezdeset godina na sceni

Nećemo sad opet u diskusiju o kovidu, niti bi Van Morrison ikada ušao u ovu rubriku zbog svog protivljenja mjerama (i nemalom koketiranju s teorijama zavjera). Samo mi je fascinantna snaga čovjeka koji se na sceni pojavio s nekih 14 godina i još je željan nastupa, toliko gladan da je ljut kao ris kad ga netko u tome spriječi.

Svoju prvu europsku turneju odradio je još kao 17-godišnjak s bendom Monarchs, koji će iza sebe ostaviti tek jednu slabo prodavanu ploču. Multitalentirani Ivan kojega su sve češće zvali Van svirao je gitaru, usnu harmoniku, saksofon, a po potrebi i bas i bubnjeve.

A onda je osnovao Them, bend zasnovan na tvrdom rhythm & bluesu. Dick Rowe is Decca Recordsa, koji je prethodno odbio Beatlese jer je mislio da prolazi vrijeme gitarskih bendova (!), naučio je lekciju na teži način i napravio s Themom dvogodišnji ugovor.

Izdali su prvi singl, obradu blues klasika Baby, please don't go, ali je svijet za njih čuo zahvaljujući B strani ploče, praskavoj, troakordnoj pjesmi Gloria. To je zapravo bio punokrvni garažni rock, izrastao iz jednostavnog bluesa Muddyja Watersa (Mannish Boy), jako bitno za puno toga što će se kasnije događati u rocku. I obratite pažnju na taj jedinstveni vokal, definitivno jedan od najboljih, ne samo tada.

Van the Man

S Themom će 1966. zajedno u Los Angelesu nastupati i tad još nepoznati The Doors, a Jim Morrison bit će toliko zadivljen nastupom svog prezimenjaka da će od njega preuzeti brojne elemente, osobito stil pjevanja. Kasnije će Jim postati prvi koji vam pada na pamet kad spomenete prezime Morrison. Ima u tome nepravde, jer je Van puno razvijeniji i kompletniji glazbenik od Jima koji je znao samo solidno pjevati i pisati sjajne tekstove.

Van Morrison se time nije nikada zamarao, krenuo je 1967. u svoju solo karijeru i već prvim hitom Brown eyed girl ušao u povijest. Prema nekim mjerilima ta je pjesma možda i najslušanija od svih iz 1960-ih godina. I dalje se radi o u osnovi troakordnoj skladbi sa zaraznom melodijom. Kakve je zapravo jako teško napraviti.

Skladateljski procvat

A onda je Van the Man svima pokazao kako se komponira. Prvo je napravio jedan jako intiman, akustičarski album Astral Weeks, koji će kao remek-djelo biti prepoznat tek u kasnijim desetljećima. I koji treba slušati od početka do kraja, nema tu nekog hita za izdvojiti, meni je osobno najdraža ova stvar:

I da je tu stao, Van Morrison bi stekao kultni status, ali tek je slijedila eksplozija njegovog skladateljskog genija. One superplodne 1970. godine (samo pogledajte koje su ploče tada izašle) objavljuje svoj najpoznatiji album Moondance, proširivši jazz-folk Astral Weeksa s bogatijom orkestracijom i brojnim stilovima koji će zajedno dati ono što se obično naziva keltski ili kaledonijski soul.

Album koji nikada nije zauzimao vrhove top lista sluša se i desetljećima kasnije i vjerojatno spada u ploče koje je najlakše zavoljeti. Slobodno možete A stranu svrstati u deset najboljih A strana u povijesti popularne glazbe.

Nikada ne staje

Kako predstaviti čovjeka koji je snimio već 45 studijskih albuma? Svakako treba prvo dobro izgustirati ono što je on napravio sedamdesetih godina, a tu su, uz ranije spomenute, albumi poput Tupelo Honey, Veedon Fleece, Wavelength, Into the Music. 

No on je i nakon tog klasičnog perioda nastavio nesmanjenim tempom snimati i objavljivati albume: samo prošle godine taj već 78-godišnjak objavio je tri nova albuma. Sad lakše možete razumjeti njegovu ljutnju na ministra Swanna, ne bi on mogao podnijeti zatvaranje ni u slučaju atomskog rata.

Mogu se kladiti da i sada negdje u kutku svoje sobe sklada i sprema se ući iznova u studio. I koliko god da ima vrlo raznolike albume - neke vrlo popularne, a neke neslušljive do boli - on uvijek izbaci i nešto vrijedno ponovnog slušanja. 

Kad dobro savladate njegova glavna djela, onda možete ići tragati i za mnogim drugim sjajnim pjesmama, koje će uvijek imati vjerne poklonike.

Ovdje samo sugeriram stvari poput Haunts of ancient peace, Sense of wonder, In the garden, Queen of the slipstream, Someone like you (koju ste čuli u raznim ljubavnim filmovima), Foreign window, Listen to the lion, I forgot that love existed. Negdje mora stati ovaj dugi popis pjesama koje vam se uvuku u dušu, a onda vas naprosto isišu do zadnjeg atoma, neka to bude ovom koja je čak postala i himna irskog mirovnog pokreta.

Morrisonova djeca (i kod nas)

A ne možemo završiti ovaj nedostatno dug tekst o Van Morrisonu a da ne spomenemo i svu njegovu glazbenu čeljad, sva ona slavna imena koja su priznala da su bila njime nadahnuta, u čemu Morrisona nadrasta možda (ali samo možda) tek Dylan.

Ovo je pročišćeni popis, nemamo mjesta za sva imena: Bruce Springsteen, Elvis Costello, Bono Vox, Jim Morrison, Nick Cave, Rod Stewart, Tom Petty, Elton John, Phil Lynott, Bob Seger, Jeff Buckley, Nick Drake, a od mlađih tu su svakako Damien Rice (najavljen kao novi Van Morrison), James Morrison (ništa u rodu s Vanom) i megapopularni Ed Sheeran. Da ne spominjemo kako je Hendrix nadahnuto obradio Gloriu.  

Pojavio se Van Morrisonov utjecaj i u našim krajevima. Elvis J. Kurtović je od neprolazne Have I told you lately napravio vrhunsku zezanciju Ko te kara nek' ti piše pjesme. Sjajnu obradu Van Morrisona načinila je podjednako neuništiva i nezaustavljiva Josipa Lisac.

Na albumu Made in USA nenadmašna Crazy love postala je Život s njim. Josipa vjerojatno misli na svog Karla Metikoša, ali vi možete svoju glazbenu ljubav doživotno pokloniti i Van Morrisonu.

 

Pročitajte više