Ilustracija: 123Rf
TIJEKOM 2013. godine samo građani SAD-a u smeće su bacili 15.1 milijuna tona stare odjeće i drugih vrsta tekstila, pri čemu je 85 posto završilo na otvorenim odlagalištima komunalnog otpada. Ništa bolja situacija nije ni u drugim razvijenim zemljama svijeta, jer većina ljudi staru, poderanu i pohabanu odjeću baca u smeće ne znajući da time samima sebi čine štetu.
Naime, istraživanja pokazuju da odjeća tijekom raspadanja na smetlištima otpušta čitav niz otrovnih plinova, uključujući velike zagađivače poput ugljičnog dioksida i metana, piše Huffington Post u sklopu kampanje kojom se pokušava educirati građane o ovom problemu.
Iako se plinovi koji nastaju raspadanjem otpada mogu upotrijebiti za proizvodnju struje ili za grijanje, većina odlagališta nema sofisticirane sustave koji to omogućuju, što znači da se emitiraju u zemljinu atmosferu, pojačavajući efekt staklenika, odnosno globalno zatopljenje.
Što bi, dakle, trebalo činiti s odjećom koju više ne možemo ili ne želimo nositi?
"Odjeću bi trebalo nositi koliko je maksimalno moguće, a zatim donirati ili reciklirati", upozorava dr. Morton Barlaz, profesor na North Carolina State Universityju, dodajući da će čak i minimalno smanjenje količine tekstilnog otpada na smetlištima imati značajan pozitivan utjecaj na okoliš.
I u mnogim hrvatskim gradovima moguće je staru odjeću odložiti u posebne reciklažne kontejnere i "otoke", a zanimljiv je podatak da su Amerikanci 2013. godine reciklirali oko 2.3 milijuna tona tekstilnog otpada. Za usporedbu, efekt takvog poteza na emisiju stakleničkih plinova može se usporediti s jednogodišnjim povlačenjem čak 1.2 milijuna automobila sa prometnica.