Ilustracije: Per Dybvig
Dvadeset i drugo poglavlje: Posljednje poglavlje
BIO JE TO DUUUUUUUUUUUUG Dan nezavisnosti, i još je trajao samo malo. Popodnevno sunce lijeno je sjalo nad kruškinim drvetom u dvorištu Doktora Proktora, a Lisa i Mrva sjedili su pod njim, svatko u svojoj stolici, gladeći se po trbusima. Zajedno s profesorom smlatili su najveću porciju pudinga i sada su bili toliko siti da je profesor ušao u kuću malo odmoriti.
– Bio si super danas – rekla je Lisa.
– Ni ti nisi bila loša – priznao je Mrva. – Jer, sve se ovo dogodilo zahvaljujući tebi.
– Misliš? – nasmiješila se Lisa, zatvarajući oči pred sunčanim zrakama koje su se probijale kroz
lišće.
– Da – rekao je Mrva.
– Ti si najpametnija djevojčica koju poznajem. I još važnije ti si najbolja…
Nastala je tišina i Lisa je otvorila oči te ostala iznenađena vidjevši kako se Mrvino lice jako zacrvenjelo. Palo joj je na pamet kako mu je možda nešto zapelo u grlu jer se nekoliko puta morao zakašljati prije nego što je bio u stanju nastaviti dalje, lagano promuklim glasom.
– Ti si najbolja prijateljica koju netko može poželjeti.
– Hvala – rekla je Lisa, osjećajući kako joj tijelom struji neka toplina.
– I ti si…
Ni jedno ni drugo nije znalo što dalje reći, i najbolje bi bilo da ih sad prekine kakav prasak. Što je najbolje, i jest. Bio je to finalni prasak ovog duuuuuuuuuuuuuugog Dana nezavisnosti i oboje su se okrenuli prema podrumu Doktora Proktora. Jer, ovo nije zvučalo kao normalan prdoprah Doktora Proktora.
– O, ne – rekla je preplašeno Lisa.
– Samo da nije prdonautski prah… – rekao je Mrva.
– Ne – rekao je Doktor Proktor koji se pojavio na ulaznim vratima podruma. Lice mu je bilo crno od ulja i čađe. – Samo neispravan prigušivač na motoru koji nije upaljen dvanaest godina. Ali, trebalo ga je samo malo podmazati kako bi opet krenuo kao podmazan.
Zatim je profesor izveo svoj motor s prikolicom iz podruma i kroz visoku travu dovezao ga točno ispred njih. U prikolici je bio smeđi iznošeni kožni kovčeg. Mrva i Lisa su ustali.
– Kamo idete? – pitao je Mrva.
– A što misliš, moj prdonautski pomoćniče? – pitao je profesor, vireći ispod svoje hokejaške kacige i motorističkih naočala.
– Idete u Pariz – zaključila je Lisa. – Pokušat ćete pronaći Juliette Margarine.
– Zaželite mi sreću – rekao je Doktor Proktor. – I zaključajte podrum i pripazite mi na kuću dok se ne vratim.
– Sretno – rekao je Mrva.
Koračali su ispred motora i otvorili mu dvorišna vrata. Profesor je dao puni gas motoru i on je zadovoljno zarežao.
– Ako možda prolazite kroz Sarpsborg… – rekla je Lisa.
– Da?
– Onda možete pozdraviti moju drugu najbolju prijateljicu…
Posljednje zrake sunce obasjale su kruškino drvo, Mrvinu crvenu kosu i Lisin osmijeh. A možda i koju sićušnu suzu dok je Doktor Proktor na svom motoru s prikolicom napuštao Topovsku ulicu.
Nova poglavlja ovog senzacionalnog dječjeg besteselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte ponedjeljkom i petkom u 19 sati u rubrici Mame.