Foto: 123f
SVI SE roditelji raduju trenutku kada će njihovo dijete savladati obavljanje nužde i kada će konačno moći napustiti zamarajući postupak mijenjanja isprljane odjeće.
Doduše, to je proces koji je nemoguće požurivati, a procjena uspjeha uglavnom ovisi o iščekivanju da se djetetov živčani sustav dovoljno razvije da ono samo osjeti kada su mu crijeva i mokraćni mjehur puni.
Vrijeme obavljanja nužde
Tijekom prve godine života dijete se automatski prazni kada osjeti povećan pritisak u crijevima. To je refleksna radnja iznad bilo kakve svjesne kontrole. Drugim riječima, vrlo mala beba ne može se naučiti na obavljanje nužde, bez obzira na sve napore higijenski osviještenih, prerevnih roditelja. Ipak, unatoč tome, prema nekim podacima u pojedinim zemljama čak 80% roditelja svojim bebama u ovoj ranoj fazi učestalo pokušava nametnuti disciplinu obavljanja nužde. Štoviše, neki roditelji ponosno tvrde kako su u tome uspjeli, iako ljudska biologija pokazuje da je to nemoguće.
Dakle, što se događa u tim slučajevima?
Odgovor leži u "vremenu obavljanja nužde" koje se razlikuje od pravog "privikavanja na tutu". Naime, majka primjećuje da njena beba najčešće vrši nuždu ubrzo nakon objeda pa razvija običaj stavljanja djeteta na tutu odmah nakon što ga nahrani. Na taj se način hvata trenutak kada se javlja pražnjenje, no beba u tome aktivno ne sudjeluje s obzirom da vršenje nužde još uvijek nije ništa od refleksne radnje. Čak i ako majka pritom hvali svoju bebu i ona osjeti kako je majka njome zadovoljna, ne može svjesno kontrolirati ovu radnju.
Znakovi spremnosti
Nakon što beba navrši godinu dana, napokon postaje sposobna kontrolirati svoje tjelesne funkcije, iako se to ne događa preko noći. Djevojčice tu fazu obično dosegnu prije dječaka, i mala djeca obično kakaju prije nego što piške, no to ne mora biti pravilo. Potrebno je nekoliko mjeseci da se u potpunosti razvije svojevrsna kontrola mišića. Najranija dob u kojoj se to može dogoditi je između 12 i 15 mjeseci, ali uobičajenije je s 18 mjeseci, dok nekoj djeci treba mnogo duže. Kao što se često događa kada je u pitanju razvoj djece, postoje znatna odstupanja i nema razloga za brigu ako su neka djeca sporija.
Malo dijete može nagovijestiti dolazak vremena za nuždu iskrivljujući lice ili saginjući se u čučanj. Djeca su često opčinjena onime što su izlučila i mogu čak uzeti sadržaj posude i ponosno ponuditi kao dar jer još nisu naučila gaditi se tome. Drugi su često zastrašeni cijelim procesom i zahtijevaju mnogo hvale i ohrabrenja.