Ilustracija: Index
OD TRENUTKA kada saznate da ste trudni, kao da vam se dogodi neki 'klik' u glavi i odjednom na sve počnete paziti. I na ono što treba i na ono što ne treba... sve preispitujete, sve postaje sumnjivo i nesigurno. Za puno stvari koje ste do tada radili automatski bez razmišljanja odjednom promislite dva puta napraviti ili ne, pojesti ili ne, popiti ili ne, kupiti ili ne. I tako mozak odjednom svaku odluku propitkuje. Ako nije siguran tu je Google, mama, frendica, doktor, sve treba provjeriti jer ne daj Bože da napravite nešto krivo...! Ne kažu ljudi bez veze da je trudnički mozak priča za sebe. A tek ako čujete da je od frendičine frendice frendica jela čokoladu u većim količinama i dobila trudnički šećer, a to zvuči tako strašno, a vama se isto baš jede slatko svaki dan i upravo ste smazali cijelu čokoladu, jao panike... Zvuči smiješno ovako napisano, no to je stvarnost jedne trudnice, podsvjesna više nego svjesna. I nema pomoći. Ulovite samu sebe u takvim promišljanjima, čistih besmislica i gluposti da se na tren ne prepoznajete. Ne znam samo kako smo dosad preživjele sve ove godine...
Trudničke żelje za određenom hranom ili pićem javljaju se vjerujem kod svake trudnice, samo kod nekih češće i intenzivnije a kod drugih rjeđe. I to vam se nikad neće javiti neizmjerna potreba za nekim voćem ili povrćem, za nečim zdravim, ne ne... najčešće su to baš junk food, slatkiši, gazirana pića i sve neke stvari koje bi tijekom trudnoće trebalo izbjegavati. Kako god okreneš, pored mozga koji je u svom filmu, u trudnoći valjda niti najjednostavnije stvari ne mogu ostati jednostavne. Ali ni tu nije kraj, onda tek kreće osuda okoline, zgražanja na trudnicu koja pije colu ili jede' mali cheese', a pojma nemaju kakvi samo dogovori i razgovori sa samom sobom su se odigrali prije toga i tek slijede.
Meni se u trećem mjesecu trudnoće javila neizmjerna želja za, ni manje ni više, nego pivom! Inače nisam neki veliki ljubitelj tog pića, ali u trećem mjesecu trudnoće, pivo je dobilo jedno posebno mjesto u mom srcu. Do tada gorka tekućina koju konzumiraju muškarci postala je divnog okusa, čarobne teksture, pogotovo jako rashlađena i jako gazirana, melem za žeđ, rješenje za sve probleme... I sve bi to bilo OK, samo što sadrži alkohol, a ja sam trudna. Naravno ona bezalkoholna nije ni približno svojim okusom zadovoljavala moje kriterije. I tako, škicala bih je u frižideru, rastopila si šumeće vitamine u ledenoj vodi kao zamjenu, ukrala gutljaj dragome, a za blagdane sam se počastila i s pola male čašice pive i to u 3-4 navrata! Kakva raskoš... i sve je bilo dobro dok jedan dan na poslu za vrijeme pauze nisam naletjela na članak o ženi koja je tijekom svoje trudnoće bila alkoholičarka i čije dijete ima teške posljedice zbog toga. U članku se između ostalog spominje i da je na svakodnevnoj bazi pila pivu (dvije, tri boce poslije posla presječene raznim žesticama, duhanom i ko zna čime još), ali moj trudnički mozak sve je to zanemario i 'uhvatio se' ovog spomena pive kao jednog od uzroka problema.
Tuga, jad, čemer i panika. Suze same krenule, zovem dragog i plačem sva van sebe. Njemu jadnom ništa nije jasno, ali pokušava me smiriti. Šaljem poruku frendici kako sam ja užasna mama već sada jer sam ukrala par gutljaja pive, a ona sadrži taj strašan alkohol, a ja sam trudna. Što ako mom djetetu nešto bude, jaooo kako sam sebična, gdje mi je bila pamet.
Mozak mi je zablokiran idućih par sati i hvala dragome Bogu, dan ranije sam na pregledu ostavila neke nalaze i morala po njih. Dolazim u ordinaciju s vidljivim tragovima plakanja. Doktor me pita jeli sve u redu a ja mu se (očito tamo negdje u dubini duše svjesna da radim dramu oko ničega) unaprijed ispričavam na glupom pitanju i objašnjavam cijelu situaciju. Nije mi dao da završim, doktor me prekida uz smijeh riječima „Gospođo sve je u redu, nije vam ništa, ne može vam biti ništa od par gutljaja pive niti od pune čaše! Beba je super, a vi kad dođete kući slobodno ukradite koji gutljaj pive.“ Naravno slijedi provjera navedenog jer jednom reći trudnici nije dovoljno, "Jeste vi sigurni?" I odgovor: " 100%"
Odjednom klik u glavi i totalno novo suprotno stanje stvari. Jao kako sam glupa, oko čega sam se brinula, pa kako nisam razmišljala o tome da je žena iz članka kronični teški alkić...odjednom osmjeh na licu, dan je odmah dobio novi smisao a ja nisam loša mama!!
Neki stručnjaci smatraju kako je ta žudnja za određenom hranom zapravo odgovor organizma na manjak nekog nutrijenta. Na primjer, manjka li nam natrija ili kalija obuzet će nas želja za slanim, čipsom, hamburgerom, a ako nam, pak, nedostaje masti ili kalcija, poželjet ćemo veliki mliječni sladoled. Koliko u tome ima istine, teško je reći. Ipak, ne smijemo zaboraviti kako hrana za kojom žudimo nikako ne bi trebala biti zamjena za uravnoteženu prehranu! U redu je nekada se počastiti, ali puno češće treba se znati oduprijeti naizgled neodoljivoj potrebi.
I sad vi recite da je to normalno. Nije. I onda su trudnice živčane, nervozne, neshvatljive, preemotivne, preosjetljive itd. itd.... Imajte na umu (sljedeći put kada ćete ogovarati neku trudnicu i riskirati ječmenac) da nije niti nama lako jer najčešće smo svjesne svojih želja, prohtjeva i ponašanja, ali ne možemo ga iskontrolirati. Nismo mi krive, niti bi htjele biti takve, ali ne možemo si pomoći i zato nas prihvatite takve kakve jesmo jer sve je to s razlogom, a tih 9 mjeseci i ne traje zapravo baš tako dugo!