Djeca jako žele da im postavite te granice!

Foto: Index

KOLIKO god nam se možda činilo nevjerojatnim, ali da, djeca vole da im se postave granice. Roditelj je taj koji ga usmjerava kroz život i koji ga uči kakvo ponašanje je društveno prihvatljivo. 

Djeci činimo medvjeđu uslugu dopuštajući im da rade što god požele. Dajući im apsolutnu slobodu učimo ih da nemaju odgovornost prema nikome, a pogotovo ne prema svom ponašanju. Ne, djeca ne mogu činiti što god požele, i u trenutku kada to požele. Davanje  djeci zadataka primjereno njihovoj životnoj dobi nije maltretiranje djece, već nešto što je poželjno za njihov zdrav psihofizički razvoj. Uče se odgovornosti i redu. Uče kako se za sve u životu treba potruditi. I to od malih nogu. Nakon igranja brže bolje trčite pospremiti igračke za djetetom, ali zašto to dijete ne bi učinilo samo? Za svaku pospremljenu igračku ga pohvalite, osjećat će se vrijedno i ponosno. Pohvala je nagrada, pohvala izaziva osmijeh na licu, radost u toj maloj duši. Lijepa riječ ima veliku moć. Pohvalite svoje dijete za svaku ma i najmanju sitnicu i to će vam se vratiti u vidu obavljanja zadataka bez pogovora. I ništa manje važno, ne zaboravite onu čarobnu riječ „Molim te“. Ona zaista otvara sva vrata. Puno ljepše je čuti kada djetetu kažete – „Molim te stavi tanjur u sudoper“ nego „Nemoj da ti tanjur ostane na stolu“. Kada ga lijepo zamolite, učinit će sve. Bez ljutnje, bez protestiranja, bez onog čestog pitanja – „Zašto baš ja?"

Navečer ne može dijete ostati budno do ponoći, samo zato što to želi. I vi, umjesto da mu na jasan i primjeren način objasnite kako je vrijeme za krevet, vi mu nakon njegovog plača i deranja dopustite da ostane. I tako rušite svoj autoritet. Date djetetu da ono ima glavnu riječ, da je sve podređeno njemu i njegovim željama. Kasnije se pitate što je dovelo do toga da vas ne sluša i radi po svom. Vi ste mu to sami svojim preslobodnim odgojem dopustili, da odrasta bez postavljenih granica. Zašto bi vi pospremali djetetu sobu ako je ono dovoljno odraslo da to učini samo?  Zašto bi mu pospremali ormar ako je dovoljno sposobno da to učini samo? Zašto ne bi iznijelo smeće, otišlo u trgovinu, obrisalo prašinu, opralo suđe? Tako ga učite odgovornosti. Tako uvodite dijete u život. Ako činite sve umjesto njega, dijete neće naučiti ništa, osim da ono neće morati ništa, da će netko drugi to raditi umjesto njega. I kada dođe u godine kada treba postati samostalno neće znati ništa. Niti ono osnovno. Zato, uključite dijete u kućanske obaveze. To nisu nikakve velike stvari, obaveze koje oduzimaju višesatno vrijeme, već nešto što ga uči kako da brine u kasnijoj dobi o sebi. 

>>>Ne mazite svoju djecu toliko, ne činite im dobro!<<<

Roditelj je taj koji postavlja granice, kada se dolazi kući, kada se što kupuje, koliko se troši, na što se troši. Ne znači ako je dijete dobilo skupu igračku ili skuplji mobitel da ga se zato više voli. Materijalno nikada, ali nikada ne može zamijeniti roditeljsku ljubav, niti zagrljaj. Važno je djetetu na primjeren način objasniti zašto se nešto ne može kupiti i da nije zato manje vrijedno ako nema skupu odjeću ili ako ne izlazi na mondena mjesta. Djeci se od malena usađuje ljubav prema pravim vrijednostima. Zajedništvo, povjerenje, stabilnost, osjećaj pripadnosti, osjećaj da je za njega roditelj uvijek tu. Osjećaj da ne postoji ništa što se roditelju ne može reći bez straha od osude. A to se postiže samo toplim i iskrenim razgovorima od malena, uvažavanjem djeteta kao odrasle osobe.  Za djecu treba uvijek naći vremena, i kad ste najumorniji i kada vam se njihova pitanja čine banalna i smiješna.  Ali njima nisu banalna i smiješna. Njima je to otkrivanje života, a vi ste tu da ih usmjeravate  i potičete.  Slobodno im postavite granice, djeca to vole. Jer na taj način imaju osjećaj da se za njih brine, da im je taj netko postavio granicu jer ih voli, jer želi da bude na sigurnom, na toplom i da ga ne more velike brige. Zato postoje pravila ponašanja, da svima olakšaju život. Ne bojte se primijeniti ta pravila na vašu djecu, ona to žele, iako se na prvu bunili oko toga. Vi ste roditelj, vi ste ti koji određuje što i kada. Vaša uloga je da ga vodite kroz život na najbolji mogući način. Ne ustručavajte se sprovesti to u djelo i na onaj stroži način, ne dopuštajući im da rade što god požele. Dijete će vam  zbog toga jednog dana biti zahvalno. 

 

Pročitajte više