U POSLJEDNJIH je nekoliko godina postalo vidljivo da se Hrvati s određenim narodima lakše povezuju nego s drugima. Irska je, tako, čak i prije ovog velikog vala iseljavanja bila srodnik hrvatskom duhu - sjetite se domaćih "irskih" bendova i slavljenja dana sv. Patricka. Sada mnogi od nas ondje imaju svoj pravi dom.
Druga zemlja koju obožavamo jest Danska. Također prije nekoliko godina, objavljena je knjiga "Danci i stranci" odmah postajući velikim hitom. Nastavilo se s nedavnim oduševljenjem hyggeom te malom knjižicom o odgoju jednostavno nazvanom "Danski odgoj djece". Taj je priručnik objavljen prošle godine, u kojoj je postao i treća najčitanija knjiga u Hrvatskoj ukupno. Suautorica priručnika Iben Dissing Sandahl napisala je novu knjigu, za koju također vjerujemo da će biti bestseler.
Ovoga puta izdvojen je jedan specifičan element danskog odgoja - način igranja kojim se odgajaju uravnotežena, otporna i zdrava djeca. "Igra na danski način" postavlja pitanje što bi bilo kada bismo svoje razumijevanje dječjeg razvoja proširili sagledavajući ga s naglaskom na samoizražavanje i zajedničko provođenje kvalitetnog vremena. Umjesto da se naglasak stavlja na obrazovne temelje dječjeg razvoja, autorica predlaže da im dopustimo da istražuju sebe i svoju okolinu kroz slobodnu igru. Znate koja je to, ne? Ona kada djeca nemaju okvira i kontrole nametnute od odraslih.
"Znatan dio danske obrazovne filozofije temelji se na pojmu 'proksimalnog razvoja'. To znači da djetetu treba odgovarajuća količina osobnog prostora da bi učilo i razvijalo se u zonama koje njemu odgovaraju. Djeca koju se previše gura ili vuče u jednom smjeru u opasnosti su da prestanu uživati u učenju i postanu anksiozna. Upravo zato je slobodna igra neizostavan dio danskog odgoja djece i u obiteljima i u odgojno-obrazovnim ustanovama. Osjećaj užitka i uspjeha koje slobodna igra može donijeti djetetu izravno se odražava na snagu i otpornost unutarnjeg kompasa", kaže nam autorica.
Slobodna igra omogućuje djeci da se izražavaju, a time na najprirodniji način dolaze do područja u sebi koja će im biti vodičima za budući život. Smatra se da čovjek nikada ne zaboravi užitak koji je u igri doživio kao dijete te ga to vodi kasnije kada stvari postanu nejasnije.
Iako je knjiga puna savjeta i metoda kojima se pospješuje otvaranje mentalnog i fizičkog prostora za slobodnu igru, najvažnije je da roditelj razumije postavke ove filozofije. Na taj će način, upravo kako autorica želi, igra ući u život obitelj i postati njegovim sastavnim i najvrjednijim djelom. Mudriji će roditelji u tekstu pronaći brojne poticaje da se i sami više opuste te počnu igrati na konstruktivan način. Ovo je knjiga koja će od cijele obitelji stvoriti jednu malu sretnu zajednicu, otpornu na iskušenja života. Ravnoteža je osnova sretnog života, a igra vagu održava stabilnom.