Dok su roditelji danas uglavnom upoznati s poremećajima prehrane poput anoreksije, liječnici upozoravaju na rastući, ali manje poznat problem koji posebno pogađa dječake - mišićnu dismorfiju, poznatiju kao "bigoreksija", piše HuffPost.
"Bigoreksija je psihološko stanje i vrsta tjelesnog dismorfičnog poremećaja koji uključuje iskrivljenu sliku o sebi koja se specifično fokusira na veličinu mišića i fizički izgled", objasnila je za HuffPost Kara Becker, certificirana terapeutkinja i nacionalna direktorica programa za poremećaje prehrane u Newport Healthcareu.
Osobe koje pate od bigoreksije opsjednute su idejom da postanu mišićavije i vjeruju da njihovo tijelo nije dovoljno snažno, čak i ako imaju tjelesnu građu bodybuildera.
"Pojedinci mogu imati netočan pogled na svoja tijela, često vjerujući da su manji ili manje mišićavi", rekla je Amy Gooding, klinička psihologinja u Eating Recovery Centru. "Ovo uvjerenje i naknadna zaokupljenost mogu dovesti do nezdravih ponašanja, uključujući opsesivno vježbanje, i mogu dovesti do promjene prehrane kako bi se postigla što manja tjelesna masnoća."
Iako mišićna dismorfija može pogoditi bilo koga, češća je kod muškaraca, a istraživanja pokazuju da je poremećaj u porastu. Studija iz 2019. godine otkrila je da se 22% adolescentnih dječaka upustilo u "poremećena prehrambena ponašanja usmjerena na mišićavost" kako bi dobili na masi, pri čemu su dodaci prehrani, promjene u prehrani, pa čak i korištenje steroida bili uobičajeni.
"Poremećaji prehrane kod dječaka često su nedovoljno prepoznati i nedovoljno dijagnosticirani", istaknuo je Jason Nagata, pedijatar specijaliziran za poremećaje prehrane kod dječaka i muškaraca te suautor studije. Dodao je kako je nedavna kanadska studija pokazala dramatičan porast hospitalizacija muških pacijenata zbog poremećaja prehrane od 2002. godine.
"Iako postoji veća svijest o poremećajima prehrane, mišićna dismorfija može biti zanemarena iz nekoliko razloga - jedan od razloga je taj što može dovesti do ponašanja koja se često potiču u teretani", objasnila je Gooding. "Nedostatak svijesti o poremećaju može dovesti do toga da se poremećaj propusti kod nekoga tko se bori, jer je ovo jedan od manje poznatih poremećaja. Oni koji se bore mogu oklijevati potražiti pomoć zbog srama, tajnovitosti ili normalizacije ponašanja u zajednici."
"Postoje mnogi potencijalni uzroci i utjecaji, uključujući biološke, psihološke i sociokulturne čimbenike koji mogu pridonijeti razvoju ovog poremećaja", rekla je Becker. "Obiteljska povijest mentalnih zdravstvenih stanja, posebno poremećaja povezanih sa slikom tijela ili anksioznošću, može povećati šansu za razvoj bigoreksije. Isto tako, ljudi s niskim samopoštovanjem, perfekcionizmom ili opsesivno-kompulzivnim tendencijama ranjiviji su na razvoj ovog poremećaja."
Trauma i zlostavljanje također su mogući faktori rizika. "Bodybuilderi i drugi ljudi koji dižu utege izloženi su većem riziku od opće populacije", rekao je Nagata. "Natjecateljski sportaši su izloženiji riziku od nenatjecateljskih sportaša. Sportaši koji dižu utege kako bi promijenili izgled svog tijela izloženi su većem riziku od onih koji su se fokusirali na poboljšanje performansi."
Ipak, liječnici se slažu da je jedan od najvećih pokretača porasta bigoreksije ekspanzija društvenih medija.
"Mladi ljudi ne samo da konzumiraju tjelesne ideale iz medija, već osjećaju pritisak da proizvode sadržaj i prikazuju vlastita tijela na društvenim medijima", rekao je Nagata. "Muška tijela su više nego ikad izložena na društvenim medijima, posebno putem profila influencera. Stalna usporedba s tim idealiziranim tijelima može dovesti do nezadovoljstva tijelom i bigoreksije."
Naglašavanje idealiziranog izgleda posebno je štetno za mlađe dječake, koji možda ne razumiju da influenceri i slavne osobe zarađuju od slika svojih tijela, što je stvarnost nedostižna za većinu ljudi.
"TikTokeri i drugi influenceri na društvenim medijima zarađuju milijune dolara dobivanjem lajkova i pratitelja, što zatim ulažu u profesionalne trenere, kuhare s punim radnim vremenom i druge stručnjake kako bi oblikovali i održavali svoj imidž", objasnio je Joseph J. Trunzo, profesor psihologije na Sveučilištu Bryant.
Kao primjer naveo je glumca Hugha Jackmana, koji je satima dnevno trenirao i prolazio režime kontrolirane dehidracije za filmske uloge. "Većina 15-godišnjaka" ne razmišlja o tome kada vide takve slike, već mogu razviti nezadovoljstvo vlastitim tijelom, dodao je.
Svemu tome treba dodati i zavaravajuću ulogu filtera, kutova snimanja, poza i montaže. "Influenceri mogu snimiti tisuće slika i odabrati najbolju, s najboljim osvjetljenjem ili poboljšanjima, kako bi stvorili idealnu verziju sebe", dodao je Trunzo. "Ništa od toga nije stvarno. Ukratko, stalno smo izloženi nerealnim, idealiziranim i glamuriziranim verzijama ljudskog tijela brzinom koju nikada prije nismo iskusili. U rukama dojmljive mlade osobe, ovo je vrlo opasna dinamika i recept za psihološku katastrofu."
Osim toga, sekcije za komentare izlažu korisnike oštrim kritikama, što može dodatno potaknuti nesigurnost.
"Za one koji se bore s mišićnom dismorfijom, gledanje slika i poruka na društvenim medijima može uzrokovati da osoba ima štetne misli o potrebi da promijeni svoje tijelo", rekla je Gooding. "Uskoro ovo treniranje postaje pretjerano i opsesivno."
Roditelji mogu na mnogo načina pomoći u suzbijanju pritisaka koji dovode do problema sa slikom tijela.
"Ograničite konzumaciju društvenih medija što je više moguće, ali prepoznajte da je ne možete u potpunosti eliminirati", savjetovao je Trunzo. "Vaše će dijete biti izloženo tim slikama, stoga razgovarajte s njim o tome što vidi. Slušajte što govore, kako tumače ono što vide, pobrinite se da razumiju stvarnost iza onoga što gledaju i da ne ‘kupuju’ sliku."
Preporučio je i naglašavanje ljudskih vrijednosti koje nadilaze fizički izgled, poput dobrote, kreativnosti i humora.
"Važno je pružiti podršku stvaranjem sigurnog prostora za otvorene razgovore", rekla je Becker. "Budite pozitivan uzor pokazujući zdrav stav prema vlastitom tijelu i samopoštovanju."
Pazite na komentare o vlastitom tijelu pred djecom te na stavove o vježbanju i hrani koje pokazujete. "Roditelji bi trebali osporavati nezdrave i beskorisne poruke o ‘savršenim tijelima’ i društvenom prihvaćanju", savjetovala je Gooding. "O raznolikosti tijela treba razgovarati i hvaliti je. Razgovori o vježbanju trebali bi uključivati poruke o pravilnom hranjenju, nadopunjavanju energije, odmoru i ravnoteži u treninzima."
Kada se slike mišićavih slavnih osoba pojave, važno je pružiti kontekst. "Razgovarala sam sa svojim 9-godišnjim sinom, poput: ‘Pročitajmo što je Hugh Jackman rekao o tome što je morao učiniti da se transformira u Wolverinea i izgleda ovako’", rekla je terapeutkinja Cherie Miller. "To je prilika da se kaže: ‘Znaš, ovo nije normalno, ovo nije realno i to nije nešto čemu bismo trebali težiti.’"
Miller se zalaže za "poštovanje tijela" - podsjećanje djece da se brinemo o svom tijelu pijenjem dovoljno vode, spavanjem i raznolikom prehranom, bez odlazaka u ekstreme. "Razgovor o raznolikosti tijela kao dobroj i prirodnoj stvari također je važan", dodala je Miller. "Život bi bio dosadan da svi izgledamo isto."
Ako roditelji sumnjaju da je njihovo dijete žrtva zlostavljanja ili zadirkivanja zbog izgleda, trebali bi odmah reagirati. "Rana intervencija i liječenje ključni su za zaustavljanje napredovanja mišićne dismorfije", naglasila je Gooding.
Nagata je podijelio i neke tipične znakove upozorenja, potičući roditelje da obrate pozornost ako dijete postane zaokupljeno težinom, hranom, vježbanjem ili izgledom do te mjere da to "pogoršava kvalitetu života i narušava njihovo društveno, školsko ili svakodnevno funkcioniranje."
"Na primjer, neki dječaci provode sve svoje budne sate vježbajući i osjećaju se krivima ako nisu u teretani", rekao je. "Možda više ne jedu sa svojim obiteljima ili prijateljima zbog strogih briga o svojoj prehrani i dijeti."
Ako sumnjate da se vaše dijete bori s bigoreksijom, važno je znati da postoje resursi koji mogu pomoći.
"Dječaci s mišićnom dismorfijom ili poremećajima prehrane trebali bi potražiti stručnu pomoć", rekao je Nagata. "O tim problemima mogu razgovarati s pedijatrom primarne zdravstvene zaštite. Poremećaji prehrane i mišićna dismorfija najbolje se podržavaju interdisciplinarnim timom koji uključuje stručnjaka za mentalno zdravlje, medicinskog stručnjaka i nutricionista."
Postoje mnogi stručnjaci specijalizirani za liječenje tjelesne dismorfije, a što se prije problemu pristupi, to su rezultati bolji. "Ako se ne kontrolira, posljedice mogu promijeniti život", zaključio je Trunzo.