Foto: 123rf
DAN kao dan jednoj se mami pretvorio u jedno čudno iskustvo. Bila je u šopingu sa svojim dvogodišnjim sinom koji je najednom počeo cviljeti. Situacija poznata, po ničemu toliko neobično i mama Corissa je kao i mnogo puta do tada izvadila dudu i njome krenula umiriti svoje dijete.
Mali je taman primio dudu i prestajao jecati kada im je odjednom prišla neznanka i doslovno iščupala malom dudu iz usta, a majci sasula kratku bukvicu o odgoju, o tome kako to dijete ne treba dudu i kako je ona loša majka jer je nudi svom djetetu.
Otišla je brzo kako je i došla, s dudom u ruci, a mama Corissa i njen sin doslovno su ostali u čudu – bez riječi gledajući kako žena odlazi. S dudom.
Srećom, već uskoro žena se okrenula i ponovno krenula prema njima, s namjerom da nastavi sa svojom lekcijom koju je završila rečenicom – "nije ni čudo da ti dijete vrišti, kada ne znaš s njime".
Ta je šokantna lekcija još mjesecima morila mamu Corissu pa je odlučila tome posvetiti jedan tekst na svom blogu, ne toliko da obznani javnosti što joj se dogodilo već da si da oduška reagirati na tu ženu onako je to trebala učiniti tamo na licu mjestu.
„Proklinjem se što me je uspjela toliko šokirati da nisam reagirala, da joj nisam uspjela reći ništa i poslati je tamo gdje sam je treba poslati. Tko je ona da uopće prilazi mom djeteta i uzme mu iz usta nešto bez mog pristanka. Tko je onda da se tako miješa u život ikoga koga ne pozna i tko je nije pita sa savjet.
>>>Na snazi su neka nova pravla za bebe - dajte im i dude i kikiriki...<<<
Od kud ljudi, totalnim neznancima pravo ikome uletavati na ovakav način. Ma da i imaju nešto najpametnije za reći, neka onda barem budu toliko pristojni pa to kažu onako kako treba.
I na koncu - zašto ljudi imaju tu prokletu potrebu komentirati nečije roditeljstvo? Zar oni misle da su bili ili jesu najbolji roditelji, zar se oni ne sjećaju koliko je teško biti roditelj? Takvi ljudi kao da nikada nisu proživjeli trenutke u kojima su morali raditi nešto linijom manjeg otpora, kada nisu mogli hendlati sve što se od njih tražilo? Ili, ako oni nisu sami roditelji, zar nikada nisu naučili barem biti toliko pristojan u komunikaciji s neznancima?
Jer na takav način, djetetu uzeti dudu, održati takvu prodiku – što možemo još očekivati? Da nas netko još i lupi iz „najbolje“ namjere, samo da nam pokaže da se ne slaže s odgojnim metodama koje nemaju baš nikakve veze s njima!"