Obiteljsko povezivanje danas se odvija u drugačijim okolnostima nego tijekom 80-ih i 90-ih godina, zbog društvenih mreža, streaming platformi i sve ispunjenijih rasporeda djece. Ipak, pojedine aktivnosti koje su bile uobičajene u tom razdoblju i dalje se povezuju s jačim obiteljskim odnosima. Ovo su neki od primjera takvih aktivnosti iz 90-ih koje su jačale obiteljske odnose.
Zajedničke aktivnosti na otvorenom, poput vožnje biciklom, šetnji ili sportova u parku, potiču kretanje i zajedničko provođenje vremena. Prema navodima Joanne Schroeder, autorice knjige "Talk to Your Boys: 16 Conversations to Help Tweens and Teens Grow into Confident, Caring Young Men", fizička aktivnost može olakšati komunikaciju s tinejdžerima jer smanjuje napetost i potiče opušteniji razgovor, piše YourTango.
Zajedničko učenje novih vještina, poput sportova, plesa ili umjetničkih aktivnosti, može pridonijeti osjećaju zajedništva u obitelji. Sudjelovanje svih članova u novim interesima stvara zajedničko iskustvo i potiče suradnju bez obzira na dob.
Dijeljenje interesa roditelja s djecom omogućuje prijenos znanja i zajedničko provođenje vremena. Hobiji poput glazbe, kuhanja, čitanja ili kreativnih aktivnosti mogu postati trajna poveznica između članova obitelji ako se redovito prakticiraju zajedno.
Društvene igre povezuju se s razvojem socijalnih vještina, strpljenja i kognitivnih sposobnosti kod djece. Uključivanje roditelja u videoigre koje djeca vole može olakšati komunikaciju i pomoći roditeljima da bolje razumiju dječja iskustva.
Obiteljske tradicije, poput redovitih izleta ili mjesečnih aktivnosti, pružaju osjećaj kontinuiteta i pripadnosti. Takve rutine ne moraju biti vezane uz blagdane, ali mogu dugoročno doprinijeti stabilnosti i povezanosti unutar obitelji.