Mnogi roditelji vjeruju da njihovo dijete uvijek govori istinu, no psihologinja Samantha Rodman Whiten upozorava da takav pristup može imati neželjene posljedice. Objašnjava da djeca ponekad lažu iz očekivanih razloga te da slijepo povjerenje ne potiče iskrenost, nego može otežati njihov emocionalni razvoj.
Psihologinja tvrdi da najveći problem nastaje kada takva djeca odrastu. Prema njezinim riječima, ako roditelji uporno brane njihove laži, djeca mogu razviti osjećaj srama i nastaviti lagati kako bi zaštitila sebe i roditelje. "Što roditelj više vjeruje djetetu koje laže, to ga dijete manje poštuje i osjeća veći unutarnji sram", navodi za YourTango.
Slijepo povjerenje može učvrstiti laganje
Rodman Whiten objašnjava da roditelji često precjenjuju moralnu zrelost djece i očekuju od njih razinu iskrenosti kakvu imaju odrasli. Djeca, međutim, često lažu kako bi izbjegla kaznu ili razočaranje roditelja. "Djeca uglavnom žele biti 'dobra' kako bi izbjegla kaznu", ističe psihologinja te dodaje da ih slijepo povjerenje ne uči odgovornosti, nego ih može potaknuti da nastave skrivati istinu.
Savjetuje da roditelji ne prihvaćaju svaku djetetovu priču zdravo za gotovo, nego da smireno postavljaju pitanja i pokušaju zajedno s djetetom doći do onoga što se zaista dogodilo. Razgovor bez optuživanja pomaže djetetu da se osjeća dovoljno sigurno da kaže istinu.
Prema njezinim riječima, takav pristup uči djecu da pogreške nisu razlog za skrivanje istine, nego prilika za učenje i popravljanje odnosa. "Pouka je da sumnjive dječje priče uvijek treba provjeriti", zaključuje Rodman Whiten.