TRUDNOĆA i postpartum vrlo su osjetljiva i izazovna razdoblja u ženinom životu. Trudnice i novopečene mame mogu doživljavati brojna neugodna emocionalna stanja koja poprilično narušavaju kvalitetu života.
Kako nam objašnjava psihologinja Irena Horvat, trudnoća se obično opisuje kao blaženo stanje, porod kao čarobno iskustvo, a dojenje kao divan period zbližavanja s bebom te su trudnice i majke izložene uglavnom lijepim slikama nasmiješenih trudnica, majki i beba. Međutim, stvarnost ponekad zna biti drugačija, a tjelesne tegobe i emocionalni vrtlozi mogu početi već u ranoj trudnoći.
''Postoje brojni izazovi i brige s kojima se trudnice i majke mogu suočiti tijekom tog osjetljivog perioda. Majke mogu biti konstantno zabrinute oko zdravlja bebe, posebno ako se radi o rizičnoj trudnoći ili postoji povijest spontanih pobačaja. To su situacije u kojima čak ni liječnici ne mogu sa sigurnošću tvrditi da će sve biti u redu, što trudnicu dovodi u konstantno stanje zabrinutosti i tjeskobe. Neke majke na samom porodu dožive traumu, bilo zbog ugroze bebinog života ili svoga'', govori Horvat.
Dojenje je često jedan od najvećih problema novopečenih mama
Ona kaže kako neposredno nakon poroda majka može osjetiti da ima poteškoća s početkom dojenja te da je dojenje ponekad prilično bolno i iscrpljujuće iskustvo. Može biti teško nositi se s osuđivanjem okoline u slučaju prestanka dojenja, ponekad čak i s osuđivanjem osoblja u bolnici.
''Tada mama obično prvi put osjeti da je podbacila te počinje osjećati krivnju. Obično slijede novi izazovi koji rezultiraju akumuliranim stresom majčinstva, o kojem također treba govoriti te biti podrška majkama u prilagodbi na novu ulogu i snalaženje u kaosu koji nastupa s majčinstvom. Nakon povratka kući obično slijede poteškoće s postavljanjem granica prema članovima obitelji i šire okoline, primjerice kada će se dolaziti u posjete, hoće li dirati i nositi bebu, od koga, kada i u čemu je potrebna pomoć ili nije uopće potrebna'', dodaje Horvat.
Isto tako, okolina ponekad zna biti neosjetljiva prema potrebama rodilje da se odmori, poveže s bebom i pusti tijelu da se oporavi od trudnoće i poroda. Period oporavka od poroda može trajati i puno dulje od samog babinja. Kod nekih majki oporavak može trajati do nekoliko mjeseci, pa čak i dvije godine kada se radi o težem porodu i rizičnoj trudnoći.
Mogu se javiti i poteškoće u partnerskom odnosu jer porod i briga o maloj bebi mogu utjecati na libido i kvalitetu seksualnog života. Ako nema međusobnog razumijevanja i podrške u ovako osjetljivom periodu, može doći i do privremenog narušavanja odnosa zbog osjećaja odbačenosti s jedne ili druge strane.
''S vremenom majka može ući u monotoniju, osjećaj da nema kraja iscrpljenosti i umoru od pokušaja zadovoljavanja bebinih potreba i ispunjavanja očekivanja okoline, što obično izaziva osjećaj krivnje i srama te dodatnu frustraciju i nezadovoljstvo. Ovo su najčešći izazovi s kojima se novopečene majke suočavaju, a postoje i drugi, primjerice u kompleksnijim obiteljskim situacijama kada postoje okidači stresa koji se ne tiču izravno poroda i babinja'', objašnjava psihologinja.
Postporođajna depresija javlja se kod 10 do 15 posto rodilja
Mnoge mame neposredno nakon poroda osjete postporođajnu tugu ili takozvani ''baby blues'', koji je uglavnom uzrokovan velikim hormonalnim promjenama u tijelu rodilje. Kako napominje Horvat, ovdje se obično radi o promjenama raspoloženja, razdražljivosti, plačljivosti, burnim reakcijama, poteškoćama sa spavanjem i apetitom. Ovo stanje obično prolazi spontano u periodu od otprilike dva tjedna te ne zahtijeva posebne intervencije.
Međutim, ponekad se događa da rodilja doživljava puno intenzivnija emocionalna iskustva koja traju duže od dva tjedna te bitno remete njeno svakodnevno funkcioniranje. Tada se može govoriti o postporođajnoj depresiji, koja se javlja kod otprilike 10 do 15 posto majki.
Kako prepoznati postporođajnu depresiju?
''Najčešće se javljaju bezvoljnost, depresivno raspoloženje, nemir, tjeskoba, gubitak interesa za aktivnosti u kojima je prije uživala, usporenost, manjak energije. Također su vidljive promjene u apetitu, od manjka apetita do prekomjernog jedenja, promjene u obrascima spavanja, od nesanice do prekomjernog spavanja. Majke koje boluju od postporođajne depresije obično pokazuju manje interesa i volje za brigu o djetetu, što rezultira teškoćama s razvojem privrženosti koje kasnije bitno utječu na emocionalni razvoj djeteta'', upozorava Horvat.
Dodaje kako je vrlo bitno na vrijeme prepoznati simptome postporođajne depresije te potražiti pomoć psihijatra koji će utvrditi radi li se o kliničkoj slici tog stanja i preporučiti medikamentoznu terapiju ako je potrebno.
Psihologinja također objašnjava kako je za ozdravljenje iznimno važna podrška okoline, obitelji, partnera, prijatelja, uz korištenje grupa podrške te individualnog psihološkog tretmana. Isto je tako bitno da se destigmatizira postporođajna depresija, ali i da se majkama olakša nošenje s bolešću jer osoba nije njezina dijagnoza, nego puno više od toga.