TEŠKO ćete donijeti značajniji životni izbor od onoga hoćete li imati djecu. Takva odluka, u kojem god smjeru završila, obilježava vam budućnost i vaš cjelokupni identitet. Neki od najistaknutijih znanstvenika na tom području tvrdili su da ako želite biti sretni, pravi bi odabir bio ne imati djecu. Drugi su se povukli, ističući da to puno ovisi o tome tko si i gdje živiš.
Postavlja se i veće pitanje: što ako su prednosti imanja djece različite od sreće i dublje od sreće?
Jedno istraživanje je jasno i precizno: imati djecu je loše za kvalitetu života. Psiholog Daniel Kahneman i njegovi kolege tražili su od oko 900 zaposlenih žena da na kraju svakog dana izvijeste o svakoj svojoj aktivnosti i o tome koliko su bile sretne dok su to radile. Osvijestile su činjenicu da je boravak s djecom manje ugodan od mnogih drugih aktivnosti, poput gledanja televizije, kupovine ili pripreme hrane.
Druge studije otkrivaju da kada se dijete rodi, roditelji doživljavaju period smanjenja sreće, koje nastavlja ići silaznom putanjom dulje vremena, uz pad zadovoljstva u braku koji se obično ne oporavi sve dok djeca ne napuste kuću. Kao što kaže Dan Gilbert, profesor s Harvarda: "Jedini simptom sindroma praznog gnijezda je neprestani osmijeh."
Odgoj djece, osobito dok su mala, uključuje financijsku borbu, nedostatak sna i stres
Za majke u mnogim slučajevima postoji i fizički napor tijekom trudnoće i dojenja. A djeca mogu pretvoriti veselo romantično partnerstvo s ljubavlju u bitke s vjetrenjačama, dok su rasprave uglavnom oko toga tko može spavati i raditi, a tko ne.
Prema riječima književnice Jennifer Senior, djeca izazivaju najčešće svađe parova - "više od novca, više od posla, više od rodbine, više od dosadnih osobnih navika, stilova komunikacije, slobodnih aktivnosti, problema s obvezama, dosadnih prijatelja, seksa." Netko tko ovo ne razumije može provesti cijeli dan s ljutitim dvogodišnjakom (ili mrzovoljnim 15-godišnjakom) i ubrzo će saznati što ona pod tim misli.
No, kao što se često događa u psihologiji, iako su neka istraživanja dala jednostavne rezultate - u ovom slučaju gdje je zaključak da "imanje djece čini ljude nesretnima" - stručnjaci su došli do kompliciranijih zaključaka. S jedne strane, smanjenje sreće je veće za neke ljude nego za druge.
Jedna studija otkriva da očevi u dobi od 26 do 62 godine zapravo doživljavaju povećanje sreće, dok mladi ili samohrani roditelji trpe najveće gubitke. I što je najvažnije, postoje geografske razlike. Rad iz 2016. godine u kojem se razmatraju razine sreće ljudi s djecom i bez djece u 22 zemlje otkrio je da na stupanj u kojem vas djeca čine sretnima utječe i to kakvu politiku skrbi o djeci ima vaša zemlja, a primjer toga je plaćeni roditeljski dopust.
Roditelji iz Norveške i Mađarske, na primjer, sretniji su od parova bez djece u istoj zemlji - ali roditelji iz Australije i Velike Britanije manje su sretni od svojih vršnjaka sunarodnjaka bez djece. Zemlja s najvećim padom sreće nakon rođenja djece je SAD.
Djeca neke čine sretnima, a druge nesretnima, dok ostali spadaju negdje između. Ali ostaje duboka zagonetka: mnogi bi ljudi imali sretnije živote i brakove da su odlučili ne imati djecu, a ipak roditeljstvo i dalje opisuju kao "najbolju stvar koju su ikad doživjeli".
Zašto više ne žalimo što imamo djecu?
Jedna od mogućnosti je fenomen koji se zove izobličenje memorije. Kad razmišljamo o svojim prošlim iskustvima, skloni smo se sjetiti pozitivnih stvari i zaboraviti ono negativno. Citirajući profesora Daniela Kahnemana: "Naš doživljajni 'ja' govori istraživačima da radije peremo suđe ili drijemamo, kupujemo namirnice ili odgovaramo na e-mailove nego provodimo vrijeme sa svojom djecom… Ali naše sjećanje govori istraživačima da nam nitko i ništa ne pruža toliku radost kao naša djeca. Možda to nije sreća koju živimo iz dana u dan, ali sreća je o kojoj razmišljamo, sreća koju prizivamo i pamtimo, stvari koje čine naše životne priče."
Druge teorije o tome zašto ljudi ne žale zbog roditeljstva zapravo nemaju nikakve veze sa srećom - barem ne u jednostavnom smislu
Jedna uključuje privrženost. Većina roditelja voli svoju djecu i bilo bi strašno priznati da bi vam bilo bolje da netko koga volite ne postoji. Više od toga, istinski više volite svijet s vašom djecom u njemu. To može dovesti roditelje u zanimljivu situaciju da žele stanje koje ih ne čini sretnima kao alternativu.
Vezanost koju imamo za pojedinca može zamijeniti sveukupno smanjenje kvalitete našeg života, pa ljubav koju obično gajimo prema svojoj djeci znači da naš izbor da ih stvorimo ima vrijednost iznad bilo kakvog učinka koji ona imaju na našu sreću.
Druga točka je da je život više od sreće. Ako smatrate da je briga o vašoj djeci najbolja stvar koju ste ikad doživjeli, to ne znači da to iskustvo pričinjava zadovoljstvo u nekom jednostavnom svakodnevnom smislu, kao što to iskustvo ne mora biti dobro ni za vaš brak. Radi se o nečemu dubljem, vezanog za zadovoljstvo, svrhu i smisao.
Kad pitate ljude o smislu i svrsi njihovog života, roditelji kažu da njihovi životi imaju više smisla od života neroditelja. Istraživanje socijalnog psihologa Roya Baumeistera i njegovih kolega pokazalo je da što više vremena ljudi provode brinući se o djeci, kažu da im je život smisleniji - iako su izjavili da njihov život nije ništa sretniji.
Odgajanje djece, dakle, ima neizvjesnu vezu sa zadovoljstvom, ali se može povezati i s drugim aspektima dobro proživljenog života, zadovoljavajući našu glad za privrženošću, smislom i svrhom, piše Psychological Science.