Mnogi današnji roditelji svoje odnose s djecom oblikuju oko ideje prekidanja generacijskih obrazaca, pokazuje istraživanje koje prenosi Talker Research. Iako takav pristup često vodi otvorenijim i zdravijim odnosima, pretjerana kompenzacija može roditelje učiniti previše zaštitničkima i tako potkopati neovisnost njihove djece.
Postoji oštra razlika između roditeljstva prije nekoliko desetljeća i danas, no ne može se govoriti o ispravnom i pogrešnom, već samo o namjeri. Roditelji u osamdesetima nisu prakticirali neke stvari koje su danas postale gotovo pravilo, i obrnuto.
Dok su neke promjene pomogle djeci da se osjećaju sigurnije i emocionalno stabilnije, druge su ih možda spriječile da u potpunosti iskuse djetinjstvo. Bez obzira na stil, ključna je namjera stvaranja navika i rutina koje odgovaraju vama i vašoj djeci.
Iako je uključenost roditelja važna za kognitivni razvoj i akademski uspjeh djece, nametljivi i previše zaštitnički nastrojeni roditelji često mogu postići suprotan učinak, navodi se u izvješću Sveučilišta Stanford.
Bilo da se radi o osporavanju ocjena putem e-maila ili zahtijevanju posebnog tretmana na roditeljskim sastancima, to je praksa koju roditelji osamdesetih uglavnom nisu primjenjivali, za razliku od mnogih današnjih.
Prema obrazovnoj psihologinji Lauren McNamara, nestrukturirana i nenadzirana igra kod današnjih roditelja često izaziva tjeskobu, ali je iznimno važna za jačanje dječje kreativnosti, kritičkog razmišljanja, neovisnosti i socijalnih vještina.
Ako se djeca stalno igraju pod budnim okom roditelja, uče se oslanjati na njih za utjehu umjesto da grade unutarnju sigurnost. Iako takvi roditelji imaju najbolje namjere, vođeni vlastitim brigama, njihove prezaštitničke navike mogu nenamjerno usporiti razvoj djeteta.
Slično miješanju u školske probleme, moderni roditelji skloni su se uplitati i u dječje svađe s prijateljima. Roditelji osamdesetih to uglavnom nisu radili, najčešće jer za to nisu imali vremena ni prilike. Djeca su tako bila primorana sama rješavati svoje sukobe.
Današnja praksa posredovanja može dovesti do toga da djeca postanu ovisna o roditeljskoj intervenciji. Djeca najbolje uče socijalne vještine promatrajući odnose svojih roditelja, a ne tako da se roditelji upliću i rješavaju njihove probleme.
Prema istraživanju Pew Research Centra, gotovo 25 % roditelja danas neprestano prati lokaciju svoje djece putem mobitela. Korištenjem aplikacija ili stalnim slanjem poruka, roditelji se teško odriču kontrole i djeci uskraćuju priliku za samostalnost.
S druge strane, od djece u osamdesetima očekivalo se da budu neovisna bez puno prostora za pregovore. Bilo da se radilo o čuvanju mlađe braće i sestara, samostalnom odlasku u školu ili pronalaženju zanimacije, djeca su prije nekoliko desetljeća rano učila samostalnosti.
Djeca uče kuhati kroz praksu, a ne gledajući roditelje kako sve rade umjesto njih. Mnogi moderni roditelji preuzimaju sve na sebe, od pakiranja užine do pripreme svakog obroka, čime djeci oduzimaju priliku da uče i griješe.
Iako postoje sigurnosni rizici, dopuštanje djeci da naprave manje, bezopasne pogreške - poput pakiranja neobične užine za školu - savršen je način da ih se nauči odgovornosti i neovisnosti.
Vođeni dobrom namjerom da djeci osiguraju uspjeh koji sami možda nisu imali, današnji roditelji ponekad preopterećuju djecu nerealnim očekivanjima vezanim uz akademska postignuća i izvanškolske aktivnosti.
Djeca se od malih nogu uključuju u natjecateljske sportove ili brojne klubove kako bi obogatila životopis za prijavu na fakultet koji je godinama daleko. To je praksa koju roditelji osamdesetih nisu poznavali.
Dok djeca osamdesetih često nisu imala siguran prostor za razgovor o mentalnom zdravlju i otvoreno izražavanje emocija, današnji stilovi roditeljstva usredotočeni su na dječje osjećaje. Time se nastoji ispraviti stigma koju su današnji roditelji osjećali u vlastitom djetinjstvu.
Starije generacije roditelja svoje su borbe držale za sebe, stvarajući tabu oko ranjivosti i potičući djecu da se sama nose sa složenim emocijama. Iako je potrebno pronaći ravnotežu, današnji roditelji još uvijek traže pravi pristup.
Pogreške nas čine ljudima i potiču naš rast. Ako roditelj uvijek uskače kako bi riješio probleme i učinio život potpuno ugodnim, dijete postaje ovisno o njemu i teško prihvaća nelagodu koja je nužna za osobni razvoj.
Roditelji osamdesetih često su puštali djecu da se sama snalaze i rješavaju svoje probleme. Moderni roditelji, pak, često nameću svoju pomoć i podršku čak i kada bi dijete trebalo učiti kroz pokušaje i pogreške.
Današnji roditelji skloni su pretjeranom dijeljenju informacija na internetu. Nekima to služi kao način traženja potvrde da rade ispravno u vremenu kada je teško biti