Singapurka odgaja djecu u Švedskoj. Evo koje je tri roditeljske navike usvojila

POSLJEDNJIH devet godina Singapurka Min putuje i radi na raznim mjestima - od Južne Koreje, preko Španjolske do Švedske. Sa suprugom i dvoje djece, od pet i sedam godina, živi u sveučilišnom gradu udaljenom sat vremena od Stockholma.

Kaže da uživa u šumama i slikovitim stazama koje su izvrsne za planinarenje, kampiranje, vožnju kanuom i skijanje. No, prema Min, uživanje u prirodi nije jedini razlog zbog kojeg Švedsku smatra jednom od najboljih zemalja za odgoj djece. Navela je još tri koja su je zadivila.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

Roditelji u Švedskoj imaju pravo na 480 dana plaćenog dopusta kada dobiju ili usvoje dijete. Također, svi zaposlenici imaju najmanje 25 dana godišnjeg odmora. Min kaže: "Šveđani imaju jasne granice između posla i slobodnog vremena."

"To znači više vremena za obitelj i bavljenje hobijima. Ljudi su sretni jer imaju vremena za to. Postoji veći osjećaj svrhe u životu. Šveđani vole život jer znaju uživati u njemu", dodala je.

Slobodna igra

Život u Švedskoj približio je Min i njezinu obitelj prirodi - njezina djeca vikendom pohađaju školu u šumi. Tamo stječu praktične vještine poput postavljanja šatora, loženja vatre i vezivanja čvorova.

"U Singapuru je učenje vrlo strukturirano. Nije to loše, ali učimo drugačije. Ovdje djeca uče kroz slobodnu igru u prirodi", pojasnila je za CNBC.

Boravak u šumi također je omogućio njezinoj djeci da vide koliko daleko mogu ići izvan svoje zone udobnosti.

"Kada smo ih prvi put noću doveli u šumu, bili su uplašeni. Ali kako vrijeme prolazi, vidim da sve više istražuju i otkrivaju što mogu, a što ne. Kada su vani, čini se da nema ograničenja. Mogu biti što god žele", tvrdi.

Autonomija

Jedna od najvećih poteškoća s kojima se Min suočila kada se preselila u Švedsku bila je prilagodba na količinu autonomije koju tamošnji roditelji daju svojoj djeci. Ona je odrasla u Singapuru, gdje djeca nemaju toliko slobode.

"Djeca u Švedskoj imaju što reći, poštuju ih i imaju svoj glas, baš kao i odrasli. To djecu uči kako preuzeti odgovornost za vlastiti izbor. Na primjer, ako ne žele pojesti večeru, kasnije ogladne. Ali nauče kakve su posljedice odbijanja hrane", zaključila je Min.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.