Roditelji se često trude odgojiti djecu najbolje što mogu, no ponekad je teško procijeniti hoće li određena ponašanja dugoročno biti korisna. Neke osobine koje izgledaju pozitivno mogu se kasnije pretvoriti u teret, tvrdi savjetnica Jaclyn Williams, koja je u videu na Instagramu objasnila da jedno ponašanje, iako djeluje preslatko kod male djece, u adolescenciji može donijeti ozbiljne teškoće.
Williams otkriva da je riječ o pokušaju djece da poprave raspoloženje svojih roditelja. "Lijepo je kad te pokušaju razveseliti ako imaš težak dan. To je tako slatko kad imaju pet godina. I ja sam to voljela, sve dok nisam vidjela kako ih to počne opterećivati kad postanu stariji. Evo u što se to može pretvoriti", rekla je. Navodi da ta navika kasnije može prerasti u panične napade i osjećaj odgovornosti za tuđe emocije.
Osim toga, naglašava da djeca ne bi smjela osjećati obvezu da reguliraju emocije odraslih. Upozorila je: "Svi mislimo: 'Tako su slatki. Tako empatični.' A zapravo rade, pokušavaju nas regulirati."
Predložila je drugačiji pristup roditelja. Kada dijete kaže: "Nemoj biti tužna, mama!", roditelj bi trebao odgovoriti: "Imam neke 'odrasle' osjećaje, ali nosim se s njima. Ovo nije tvoj posao. Hvala ti što brineš o meni, to je stvarno slatko. Ali ja sam dobro. Kako si ti?" Smatra da bi odrasli trebali obrađivati svoje emocije s drugim odraslima kako djeca ne bi preuzimala ulogu "malih terapeuta".
Opasnost takvog preuzimanja emocionalne odgovornosti potvrđuje i bračna i obiteljska terapeutkinja Sarah Epstein, koja objašnjava da se emocionalna parentifikacija definira kao "kronična zamjena uloga koja proizlazi iz nemogućnosti roditelja da upravlja vlastitim emocijama i adekvatno brine o svom djetetu".
Zaključno, Williams naglašava da djeca ne bi smjela biti emocionalni oslonac roditeljima - uloge se ne smiju zamijeniti.