Pripadnici generacije Z odrasli su uz znatno više pravila i ograničenja nego njihovi roditelji. Djeca koja su odrastala 70-ih i 80-ih imala su više slobode, roditelji su manje strahovali za njihovu sigurnost, a nije bilo ni interneta i društvenih mreža koje danas donose sasvim nove rizike. Zato današnja djeca često moraju tražiti dopuštenje za stvari koje su njihovi roditelji u istoj dobi radili bez puno razmišljanja, piše YourTango.
Odlazak kod prijatelja
Nekada nije bilo ništa neobično u tome da dijete jednostavno pokuca prijatelju na vrata i pita ga želi li van. Danas roditelji uglavnom žele unaprijed znati kamo dijete ide, s kim će biti i kada će se vratiti.
Djeca generacije X češće su sama obilazila susjedstvo, vozila bicikle i svraćala prijateljima bez prethodnog dogovora. Roditelji su se međusobno poznavali, djeca su velik dio dana provodila vani, a puno se manje razmišljalo o tome tko ih u svakom trenutku nadzire.
Vožnja biciklom po kvartu
Za mnoge koji su odrastali 70-ih i 80-ih bicikl je bio glavno prijevozno sredstvo. Djeca bi se našla s prijateljima i satima vozila po kvartu, odlazila do parka, igrališta ili trgovine, često bez toga da roditeljima unaprijed kažu svaki detalj.
Zanimljivo je da su mnogi pripadnici te iste generacije danas kao roditelji puno oprezniji. Od svoje djece žele znati kamo idu i kojim će putem voziti, a često im unaprijed određuju gdje smiju ići. Sloboda koju su sami imali kao djeca danas im se nerijetko čini previše rizičnom.
Vrijeme nasamo
Djeca su nekada puno više vremena provodila sama ili s vršnjacima, bez stalne prisutnosti roditelja. To ne znači da roditelji nisu brinuli o njima, nego je svakodnevica jednostavno izgledala drukčije.
Danas mnoge obitelji puno više vremena provode zajedno, a roditelji su znatno uključeniji u dječju svakodnevicu. Zbog toga neka djeca čak moraju jasno reći da žele malo vremena za sebe, nešto što je prijašnjim generacijama uglavnom dolazilo samo od sebe.
Dopisivanje s prijateljima koji žive daleko
Nekada su se prijateljima i rođacima koji su živjeli daleko slala pisma ili razglednice. Za to uglavnom nije trebalo posebno dopuštenje roditelja.
Danas se gotovo sva komunikacija odvija preko mobitela, interneta i društvenih mreža. Djeca zato često moraju pitati smiju li otvoriti profil na određenoj platformi, koristiti aplikaciju za dopisivanje ili razgovarati s osobama koje ne poznaju uživo.
Roditelji pritom imaju i razloga za oprez jer digitalne platforme, osim lakše komunikacije, donose i probleme poput neprimjerenog sadržaja, internetskog nasilja i kontakta s nepoznatim osobama.
Dogovaranje slobodnih aktivnosti
Velika je razlika i u načinu na koji djeca provode slobodno vrijeme. Danas roditelji često organiziraju gotovo cijeli raspored - od treninga i tečajeva do prijevoza, termina i kupnje potrebne opreme.
Prije nekoliko desetljeća dječja su druženja bila puno spontanija. Umjesto organiziranog treninga djeca bi jednostavno uzela loptu, okupila ekipu i otišla igrati nogomet ili košarku u park.
Za takva druženja nije trebalo puno planiranja ni uključivanja roditelja. Danas su spontane igre u kvartu rjeđe, pa i slobodno vrijeme djece češće ovisi o dogovoru i dopuštenju odraslih.