Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
MALO drugačiji tjedan iza nas. Došlo je vrijeme za još jedan trening, ovaj put za Biznis klasu. Promaknuće ili upgrade, kako ga mi ovdje zovemo, s obzirom da prelaziš iz grade 2 (ekonomije) u grade 1 (biznis), dobili smo napokon nakon dvije i pol godine čekanja. Zašto smo toliko dugo čekali? Zato jer ovdje promaknuće dolazi grupno. Svakih nekoliko mjeseci otvaraju se prijave za ljude koji su došli u određenom vremenskom periodu pa ako tvoj datum dolaska ne ulazi u period za koji su oni otvorili prijave, ne možeš se niti prijaviti. Ili možeš, ali šanse da dobiješ upgrade su manje od minimalnih.
Tako smo mi imali šansu prijaviti se početkom godine i dobiti ga, ali čekanje na trening razvuklo se 6 mjeseci, jer je college prenatrpan novim ljudima koji dolaze svaki tjedan! Kompanija se širi iz dana u dan nevjerojatnom brzinom.
Čekajući toliko dugo, osjećali smo se kao da smo zapeli i ne možemo dalje, samo zato jer smo došli u "krivo" vrijeme. Zbog toga većina nije niti osjećala uzbuđenje zbog prelaska iz jedne kabine u drugu, "samo daj da napokon završimo/počnemo s time". Ali kada smo ekšli počeli s treningom, upoznali naše trenere koji su također, crew samo pola vremena rade na zemlji i kada smo vidjeli kakva će to zapravo biti razlika u poslu, svi smo se počeli bolje osjećati. I uzbuđenje se počelo vraćati polako.
Razlika između rada u ekonomiji i biznisu je OOOGROMNA! I pozitivna. Barem tako kažu kolege, a mi ćemo vidjeti već sa idućim mjesecom. Dok u ekonomiji imaš između 200 i 300, nekada i 400 putnika, u biznisu ih imaš 42. Osim razlike u broju razlika je i u tome što svakoj osobi moraš znati ime. Dok u ekonomiji poslužuješ hranu u plastičnim tanjurićima, u biznisu imaš stakleno posuđe, a pladnjeve nosiš dva po dva u rukama. U ekonomiji su čaše plastične za bilo koje piće koje putnik naruči, a u biznisu su čaše staklene i razlikuju se ovisno o tome poslužuješ li sok, vino, šampanjac, likere ili koktele. DA, koktele! Koje smo također imali priliku vježbati mućkati na jednom od satova. I ona najveća promjena koja dolazi s biznisom je prodaja duty free-a, što do sada kao grade 2 nismo imali prilike raditi. Malo veća plaća, postotak od prodaje duty free-a, manje putnika...
Prvi dan, odmah ujutro prva stvar koju smo morali napraviti bilo je položiti ispit, a tek nakon toga provesti 5 dana uvodeći u praksu ono što smo u teoriji naučili za taj ispit. Erika i Neil izmjenjivali su se u "predavanjima" i napravili odličan posao održavajući nas budnima i zainteresiranima, vodeći nas kroz svaki korak postepeno. Kroz sve razlike u putovanju od samog početka rezervacije karata, kroz cijeli proces dolaska na aerodrom, putovanja, dolaska na željenu destinaciju pa sve do kraja putovanja, koje završava na odabranoj destinaciji.
Kada putuješ u biznis klasi imaš pogodnosti koje putnici u ekonomiji nemaju, na primjer, mogućnost vožnje od doma do aerodroma i natrag u jednom o fensi šmensi skupocjenih automobila, koje kompanija posjeduje. Skupljanje nagradnih milja povećava se ako si kupio i skuplju kartu. Imaš pravo na veću kilažu prtljage. Pristup lounge-u u kojem jednako fino papaš i cugaš, kao i na avionu. Dolaskom putnika u avion počinje naša uloga u njihovom putovanju. Od pozdrava svake osobe poimence i predstavljanja sjedala i svih dodataka koje nudi (za one koji su prvi puta naši putnici pa ne znaju čemu služi koji gumbić) do pića dobrodošlice, uzimanja narudžbi za piće nakon polijetanja uz koje će čekati doručak/ručak/večeru, preko posluživanja istog, prodaje duty free-a pa sve do slijetanja i pogodnosti koje im se nude i tada.
Dekice, madraci za spavanje, čarapice, veliki udobni jastuci, sjedala koje se spuštaju u potpuno ležeći poloćaj odvojena pomičnim "zidom", skupocjena i nagrađivana vina, šampanjci i ostali alkohol iz svih dijelova svijeta, 3 izbora hrane, razni čajevi i kave, sirevi, deserti, novine i magazini na raznim jezicima, četkice za zube, britvice za brijanje, parfemi u wc-ima... Sve što sam nabrojala morali smo naučiti. Naučiti kako predstaviti koje vino ili šampanjac, kako predstaviti menu, u koje čaše se toči koje piće, kako se servira hrana na tanjur, koji beštek se postavlja za koji desert, koji pladanj uzeti, koji tanjur postaviti, na koji način i kojim redoslijedom poslužiti 42 ljudi (a nas je samo troje u kabini), kada iznijeti što i kada ponuditi to isto, kada i kako sve to pospremiti... Milijun detalja o kojima prije nismo ni razmišljali, ali koji čine našu biznis klasu najbolju na Bliskom Istoku (za sada). Učenje zanimljivih činjenica o vinima, sirevima, priče o tome kako je nastao koji koktel ili vrsta alkohola. Isto tako postoje i razlike u servisu, ovisno putujemo li u jednu od zemalja kao što su Indija, Japan, Kina ili Koreja. Kako se zove koje jelo ili gdje postaviti kineske štapiće. Razlike u kulturi i načinu ophođenja s ljudima, što je naravno lakše primijeniti na par desetaka osoba nego par stotina. Ne kažu uzalud da je ovaj skok medu kabinama najveći u karijeri stjuardese, upravo zbog svih tih razlika koje nas naravno nisu učili na početku i zbog kojih se sada osjećaš kao da počinješ sve iz početka.
Zanimljive činjenice poput cifri koje se potroše na sitnice, kao što su noževi i vilice - 7,7 milijuna dirhama potroši se svaka tri mjeseca na novi beštek?!? To je od prilike milja i pol eura! Dohodak koji donosi prodaja duty free-a samo na avionu i slićne informacije zbilja su nas ostavile bez riječi. Naučiti kako rukovati malim nazovimo ga kompjuterčićem za prodaju duty free-a bilo je zanimljivo, ali jedva čekam da ga isprobam na letu. Proizvodi koje imamo i koji se redovno mijenjaju, jednako kao i oni u meniju, papirologija koja se mora ispuniti nakon svakog leta, sve se to moralo naučiti. I kako smo položili teorijski dio, tako smo svaki dan bili ocjenjivani i za praktični. Način na koji se razgovaraš s "putnicima", kolegama, kako primjenjuješ naučeno, kako se snalaziš u kabini i kuhinji, koja je malčice drugačija od one u ekonomiji... Sve se to zbraja i oduzima na kraju čega dobiješ malu diplomicu kao znak prolaska treninga. Još samo 5 letova u ekonomiji, odbrojavamo... Što će donijeti roster u studenom i biznis klasi?