Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
JEDAN od prvih mojih layovera, kada sam počela letjeti, bio je i let o kojem sam vam pričala prošli tjedan,Singapore-Brisbane. I dok o Singapuru mogu do preksutra pričati, o Australiji zapravo nikada nisam imala puno za reći. Od svih gradova, u koje moja kompanija leti, ja jedino nikada nisam bila u onom najljepšem i najzanimljivijem (kako kažu) - Sydneyju! Druge destinacije sam posjetila i nekoliko puta, a to su spomenuti Brisbane, Melbourne, Perth i Adelaide. Iskustvo i doživljaj svugdje je bio isti - dosada. Možda sam ja luda, ali meni je Australija poprilično dosadna. Dok bi se svi drugi sutra tamo preselili, dok je velikoj većini to obećana zemlja, ja bih rekla hvala, ali ne hvala. Ne kažem da svi ti gradovi nisu prekrasni, uređeni, da je standard visok, i možda bih promijenila mišljenje da vidim i doživim Sydney, ali za sada me tamo apsolutno ništa ne privlači i zbog ničega me ne veseli putovati u taj dio svijeta.
Od ovih nekoliko gradova, koje sam posjetila, zapravo mi je najljepši i bio Brisbane, kamo se i volim ponovno vratiti. Zašto? Odsjedamo u hotelu u centru grada, koji me podsjeća na centar Zagreba, sve je puno kafića i restorana i uvijek vrvi ljudima! Pola sata van grada, nalazi se i utočište za klokane i koale, gdje sam prvi put (i jedini) imala priliku primiti koalu u naručje, pomaziti i nahraniti klokane te skinuti jednu veliku želju sa svoje bucket liste! Treći razlog, zašto mi se Brisbane toliko svidio, jest i taj što sam tamo proslavila svoj prvi rođendan, daleko od doma pa će mi taj grad uvijek ostati posebno drag.
Lone Pine Koala Sanctuary je utočište za koale i klokane, koje se jednostavno ne smije zaobići, jednom kada se nađeš tamo. Najveće i najstarije na svijetu, osnovano je 1927.godine sa samo dvije koale, nazvane Jack i Jill. Danas ih ima oko 30. Utočište je postalo svjetski poznato za vrijeme II. svjetskog rata. Osim koala i klokana, u parku se još nalaze i razne vrste reptila, Tasmanijske nemani itd. Ako me pamćenje dobro služi, a to je upitno, ulaznica košta 20 AUD, a slikanje s koalom još toliko. Zanimljivosti o životu koale, su nešto što je bilo zabavno čuti i naučiti, pogotovo zato što sve to tamo možeš vidjeti uživo. Toliko su slatka, lijena i uspavana ta bića, da bi najradije ponio jedno doma sa sobom, da smiješ. Prije nego što su nam pokazali kako se koala drži i dali nam ju u ruke, objasnili su nam i da se ponekad znaju pokakati ljudima u ruku od sreće i ugode (ne znam dal mi jedno ide s drugim, ali povjerovali smo im, pogotovo jer se to našem kolegi i dogodilo, koala je obavila broj 2 praktički njemu u dlan). Nezaboravno iskustvo, haha! Stroga pravila nalažu da se pojedina koala ne smije držati duže od pola sata dnevno, što znači da ju u prosjeku može primiti maksimalno 10 ljudi, nakon čega se vraća natrag na svoju granu spavati. Klokani su ipak malo zaigraniji i živahniji od ovih ljenjivaca pa smo s njima proveli više vremena. Na otvorenom, na livadi, sjedim ja, sjedi klokan i mi se družimo k'o dobri stari frendići. Kao i plivanje s dupinima, ovo je također bilo nezaboravno iskustvo...
Slavlje rođendana na avionu, najviše ovisi o posadi s kojom letiš, a ja sam tada zbilja imala divne ljude oko sebe. Let koji traje 4 dana i koji sam tada odrađivala, uključivao je dan u Brisbaneu, dan u Aucklandu i ponovo jedan u Brisbaneu. Takav let zbliži vas sve, pogotovo ako provodite svaku budnu minutu skupa, što mi i jesmo. Na svoj rođendan, probudila sam se na samom kraju svijeta, na Novom Zelandu, uzbuđena jer se vraćamo u Brisbane, gdje je plan bio izaći na večeru i u neki od klubova, proslaviti moj 26. rođendan! Probudila sam se i prva stvar koju sam napravila, bila je pogled na mobitel s očekivanjem bar dvije tri rođendanske čestitke od najbližih, ali nije bilo ničega! Šmrc... Tek nakon par minuta mi je došlo do mozga, pa glupačo kod njih je još uvijek jučer i tvoj rođendan još nije stigao u Hrvatsku :). Putem do aerodroma, dogovarali smo se gdje ćemo izaći cugati i klopati kada sletimo natrag u Brisbane i svi su bili za akciju, što me jako veselilo, sve dok nismo ušli u avion i dok kapetan nije objavio da imamo "problem s avionom" i da se svi okupimo u biznis klasi da razgovaramo i čujemo daljnje upute. Svi smo se okupili, već smo u glavama vidjeli kako će let kasniti satima i kako ćemo prekasno doći u Brisbane za bilo kakvo slavlje i dok je kapetan počeo svoju priču vrlo ozbiljnim tonom glasa, od pogleda na moju snuždenu facu se nije više mogao suzdržati pa se počeo smijati i rekao da ne možemo čekati sve do Brisbanea i da ćemo ročkas morati početi slaviti već tamo! U avionu prije, nego što se putnici ukrcaju! U tom trenutku su se dvije curke pojavile iza ugla s tortom i upaljenim svjećicama i nezaobilaznim hepi brzdej tu ju zavijanjem! Kakvo iznenađenje! Neopisiv osjećaj kada gledaš tih 15-ak ljudi oko sebe, koji su se potrudili kupiti tortu, mali znak pažnje, napraviti takvo iznenađenje i uljepšati dan nekome koga su vidjeli tada i vrlo vjerojatno više nikada u životu! Zato jer znaju kako je to kada si daleko od onih, čije poruke želiš vidjeti ujutro, kada otvoriš oči na svoj rođendan. Znaju koliko ti takva malena stvar znači i da ju nikada nećeš zaboraviti. Tortu smo izrezali, pojeli i ostalo je još toliko, da smo na kraju podijelili i nekim putnicima kada su se ukrcali, putnicima koji su također taj dan imali rođendan, kao i ja! Sletjevši u Brisbane na vrijeme, jer naravno nije bilo nikakvog problema s avionom, otišli smo na večeru i obližnji klub na nekoliko rundi.
Zašto sam se toga sjetila? Zato što smo na letu prošli tjedan isto tako imali slavljenicu, koju smo iznenadili tortom, poklonom, slikama, kvazi-koktelima i partyjem među oblacima, negdje iznad Indijskog oceana...
Perth, Melbourne i Adelaide, nekako uz Brisbane, nisu vrijedni spomena. Uvijek ću se čuditi tome kako me Australija u globalu nije oduševila na način na koji oduševi druge, ali ću barem jedan grad zauvijek pamtiti kao posebno mjesto...
Pssst! Ostale Teine avanture pratite na njezinom blogu!