Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
POPRILIČNO je kasno... Ili rano. Ovisi kako se uzme. Ovdje je 6 ujutro, što znači da je u Hrvatskoj 4 ujutro (napokon je stiglo i ljetno računanje vremena) i ja pokušavam sastaviti nekoliko smislenih rečenica za koje zadnjih par dana nisam imala vremena.
Ma lažem, nije da nisam imala vremena, nego sam to vrijeme utrošila na neke druge stvari, ujedno se nadajući da će se dogoditi nešto super zanimljivo, o čemu bih vam mogla pisati ovaj ponedjeljak. Nisam imala niti jedan slobodan dan do evo danas, sutra pa sam zbilja očekivala nešto novo i zanimljivo, kada je već bio toliko rizi- bizi tjedan. Pogotovo zato što sam uspjela zamijeniti let i layover, koji sam već odradila, za onaj koji nisam nikada. Za destinaciju za koju čisto sumnjam da ću se jednoga dana vratiti tamo. Za predivnu Afriku u koju obožavam ići! Glavni grad Gane - Accra, 3 dana layover, s jednim kratkim "odi mi, dođi mi" letom do Obale Bjelokosti. Sve sam zanimljivosti našla na netu, proučila što bih htjela vidjeti, samo je trebalo naći nekoga tko će biti voljan ići s tobom. Neke zemlje ne poznaješ dovoljno dobro i jednostavno ne možeš procijeniti da li je sigurno hodati gradom sama, pogotovo kada ti svatko želi prići, razgovarati, taksisti se nude provozati te i pokazati grad... I jednostavno ne znaš što da misliš pa da ne bi bilo nismo znali, ipak ne odeš sama.
S obzirom da nikada ne znaš kakva će biti ekipa, nadaš se da ćeš naći barem tu jednu osobu, koja će biti raspoložena za nešto drugo, osim sjedenja kraj bazena s pivom u ruci. Ekipa je bila super, ma i bazen je bio super, ni piva nije loša, ali to je zapravo bilo sve. Nitko nije htio ići do centra grada, tvrđave ili muzeja. "Nisam ti ja za razgledavanja", kada čujem tu rečenicu, digne mi se kosa na glavi. Doduše, više mi nije niti čudno niti teško za povjerovati, ali nikada neću shvatiti kako možeš raditi ovaj posao, a da te ne zanima što nova mjesta i gradovi nude i kako izgledaju. Žalosno je da ljude ne zanima ništa i da se uvijek slijepo drže samo onoga već isprobanog. Danas mi je na letu jedna cura rekla da ona nikada ne ide razgledavati, "nije to za nju, nije ona taj tip". Sedam godina već radi ovaj posao! Sedam godina putuje svijetom i jedino što radi na layoverima su masaže, večere, šoping i chillanje kraj bazena. Razmišljajući tako o nekim gradovima, u kojima nismo smješteni u samom centru, pa htio ne htio, vidiš barem jednu bitnu znamenitost, ta cura nikada nije vidjela Eiffelov toranj, Big Ben, Holivudsku stazu slavnih, Bijelu Kuću ili Šangajsku luku!? Kako je to moguće?! I kako onda očekivati da će netko htjeti u razgledavanje jedne Gane, kada većina tih istih kolega nema ni pojma gdje se ona nalazi na karti svijeta!
Okej, pokušaj broj dva - Bangkok! Od svega što se može raditi u tom ludom gradu, nisam bila sigurna što odabrati ovaj put, ali kada nam je pilot rekao da počinje Songkran festival ili ti obilježavanje Tajlandske Nove godine, koja traje tri dana a poznato je po tome da ljudi hodaju ulicama s vodenim balonima, pištoljima na vodu i drugim rekvizitima, kojima je poanta samo i jedino smočiti jedni druge - znali smo gdje ćemo biti i što ćemo raditi! Neki od nas, naravno, drugi su se zgražali nad pomisli da ih netko zalije vodom dok hodaju po ulici! Možda zato jer su od šećera pa da se ne bi rastopile, a možda zato što to "nije za njih".
Polijevanje vodom je simbol ispiranja grijeha i zla, ali nekako ne vjerujem da su ta tri dana i ljudi i ulice mokre iz vjerskih razloga:).
"Napokon da i mene opet potrefi neko događanje koje se održava jednom godišnje", mislila sam si ja nadobudno... Došli smo u Bangkok usred noći i već planirali gdje ćemo si kupiti pištolje na vodu, ali na kraju je ispalo da se pilot preračunao i da festival počinje tek danas, to jest dan nakon našeg layovera! Što ti je peh! Nešto zanimljivo ovaj tjedan? Apsolutno ništa... Ali, uvijek postoji idućih 7 dana, tko zna što nam nose, nadam se manje "nije ti to za mene" osoba!
Nakon cijele noći u avionu, brojanja zjaka, dok svi putnici spavaju k'o zaklani i ispunjavanja kapetanovih želja i prohtjeva (o tome bi se pak dalo do preksutra), nemoguće je biti pametan. Zato ću vam lijepo zaželjeti laku noć ili dobro jutro, kako kome, i odvaliti idućih x sati, da nadoknadim zadnja dva dana bez kvalitetnog sna.
Takav je život nas letača: ili brojiš sate/dane koje si proveo budan ili obaraš rekorde u satima koje si proveo spavajući.
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!