Come fly with me: Paraglajding u sunčanom Rio de Janeiru

Ali, prije nego vam počnem vaditi mast s opisima neopisivog, da vam objasnim kako i zašto baš 3 dana. Dakle, ovaj layover traje 5 dana, slijeće se u Rio u kojem se ostaje jedan dan, nakon toga slijedi let za Buenos Aires, gdje se također ostaje jedan dan i na kraju natrag u Rio na jedan dan. Stvar je u tome da kad nema dovoljno putnika za određeni sektor mijenja se avion (manji/veći), a ja sam bila te sreće da nije bilo dovoljno ljudi za napuniti "veliki" Boeing do Argentine pa smo kolega i ja ostali 3 dana uživati u Riu, jer nas nisu trebali, dok je ostatak ekipe odradio taj međusektor na "malom" Boeingu. Mrzili su nas svi redom! Da stvar bude još bolja, Marka poznajem od prije preko drugih prijateljica pa nije bilo brige i razmišljanja o tome „kakav će biti, dosadan ili zabavan, hoće li mi ići na živce ta 3 dana ili ne“, kao što bi bilo da je na njegovom mjestu bila neka potpuno nepoznata osoba. Prvo i osnovno, dugačak let poput ovoga (14 sati) zahtijeva više energije i sna nego letovi od cca 7 sati, ali kada imaš putnike kao što smo ih imali mi na putu do tamo, nije nikakav problem za odraditi dva dana u komadu sa pauzom od 3 sata sna. Spavanje prije leta 0 bodova, spavanje kad sletiš i dođeš u hotel – zaboravi! I tako je počelo… Prva večer i nas 12 je izašlo na večeru i sambu zalijevajući sve to caipirinhama koje su jeftine, a jake kao što bi u Zagrebu bile duple (ako ne i jače). Od umora, cuganja, jet laga i uzbuđenja ujutro nisam bila sigurna jesam li mamurna, nešto od navedenog ili sve skupa! Doručak s pogledom na ocean i pravac razgledavanje, ali to jutro sa drugom ekipom koju smo upoznali 5 minuta prije na recepciji, crew koji je sletio iz Argentine i tu večer su pičili nazad za Dubai. Ništa to nije neobično, jer se ionako nitko međusobno ne poznaje pa ako još dvoje padobranaca poput nas uleti, the more the merrier. U ta 3 dana dočekali smo i ispratili tri različite posade i u svakoj smo znali barem jednu osobu (nekad si letio s nekim, netko ti je susjed i sl.), tako da smo imali raznoliko društvo svaki dan! 

 

 

Razgledavanje je bilo tipično turističko - Corcovado, pokušaj odlaska u favele, Selaronske stube, nezaobilazan Havaianas dućan te Copacabana i Ipanema plaže. Dan je bio predivan, ispunjen od A do Ž, ljudi su bili zabavni, caipirinhe su i dalje bile jake i slatke, pokušavala sam natucati portugalski, klopa je bila fina, a komarci su grizli sve u šesnaest! 

Jutro broj dva proveli smo na paraglajdingu, a popodne na gay paradi na Copacabani! Trebate li više detalja? :) Plan o skakanju je stvoren još u Dubaiju, kad smo vidjeli da smo zajedno na letu, ali za realizirati taj plan trebalo je skupiti jajca, popeti se na planinu i - skočiti! Ali rekoh, ako neću sada neću nikada. I jesam! Strah je nestao u sekundi, da nisam ni primijetila da se ne bojim nego samo uživam u osjećaju i u pogledu na sve oko sebe! Shvatila sam to kao postepenu psihičku pripremu za skok padobranom ovdje u Dubaiju. Pa nije to niš' strašno, kao da letim svaki dan, Alex pilot je bio jako ponosan. Kad smo već kod muškaraca Brazilaca… Cure, smanjite očekivanja, nisu onakvi kako ih zamišljate, bar ne ono kaj sam ja uspjela vidjeti, a imala sam vremena gledati, čak ni nakon nekoliko koktela ne izgledaju puno bolje! :) Žene također, niti su mršave niti su lijepe, kako ih se prikazuje u filmovima, ali ono najbolje je što nitko nije iskompleksiran ničime, a najmanje izgledom! To sve hoda polugolo, šlaufeki ispadaju iznad struka, guze ispadaju ako spustiš pogled niže (guze kao množina, da!), a tangice se nose bez obzira na sve! I to je skroz okej. Plaži ne vidiš kraja, pijesak je predivan mekan i bijel (kaže osoba koja ne voli pijesak), valovi su veliki i ocean je hladan, baš kao doma. Ručnici se ne koriste, ako imaš pareo ležiš na njemu, ako nemaš, osušiš se na suncu ili kupiš jedan usput od prodavača koji hodaju gore dolje ruku prepunih svakakvim potrepštinama za dan na plaži i suncu. Klipani od petnaestak godina hodaju okolo i kradu japanke, pa pripaziš malo, ali Bože moj, ako i nestanu uvijek možeš kupiti nove havaianasice za 30 reala (cca 10eura). 

 

 

Plaže su prepune svaki dan, ali to popodne Copacabana je bila prenatrpana! Dobro raspoloženje, cuga se toči na sve strane, mjuza trešti iz hrpe kamiona u povorci, ljubav na sve strane, bez ikakvih problema i izgreda! Fantastično je vidjeti toliki stupanj tolerancije među ljudima kad si inače navikao na nešto sasvim suprotno. Vrijeme je doslovno proletilo i taj dan koji smo završili pizzom i zadnjom cugom u hotelskom restoranu mrtvi umorni i opaljeni od sunca! I napokon noć koju sam prespavala od mraka do jutra, a ne obratno. Zadnji dan je došao, odradili smo sve kaj smo htjeli, bez para smo ostali odavno, a i planirajući da svatko od nas ima još jedan let za Rio nakon ovoga, odlučili smo samo chillati čitav dan da bi bili sposobni odraditi noćni let za nazad. Ponovno smo sreli ekipicu s našeg dragog Balkana i zasjeli satima uz bazen. Let za Dubai trajao je 13 sati i bio je divan, ljudi opušteni, nitko se ne žali na ništa, svi bi pili i pričali, nitko ne radi probleme, većina spava, nisu zahtjevni ni razmaženi, pristojni i dragi… Ah da su takvi svaki put! Upoznali smo grupicu od dvanaestoro, bend koji dolazi u Dubai svirati u jednom hotelu, zabavljali se s njima, obećali doći na bar jednu svirku u ovih mjesec dana koliko ostaju ovdje. Nije moglo bolje od samog početka sve do kraja dok nisam došla doma i legla u svoj krevet pregledavajući još jednom onih osamstotinjak fotki na fotiću koje sam uspjela škljocnuti tih par dana. 

 

Zaspala sam razmišljajući kako bi mi tek bilo da sam bila sa svojim najdražim frendicama, sestrom, burazom, dečkom (kad bih ga imala :p), ali na kraju krajeva bio je to mali poklonjeni godišnji odmor s osobom koju poznajem tek par mjeseci, a s kojom sam se zabavila kao da smo dugogodišnji frendovi. 3 dana odmora za dušu i tijelo, 3 dana mozak baj baj, 3 dana bez brige i pameti, 3 dana koja se možda više nikada neće ponoviti, jer iako sam trebala ponovo ići u Rio ovaj tjedan, došlo je do promjene i šalju me u Seattle! Zato je vrijeme da  izvadim badić i japanke iz kofera i spakiram traperice i baloner, odem u krpe i navinem alarm za 6 ujutro. Amerika evo ti mene opeeeeet!