Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
PROLJEĆE je već dobro debelo stiglo u grad, što dokazuje i moje kihanje i čohanje nosa svakih 5 minuta, dok se izležavam na dekici nasred Central Parka...
Nedjelja je i vrijeme je za još jednu kolumnu, a ne znam ima li trenutno boljeg ambijenta za inspiraciju od zelene livade, povjetarca među rascvjetalim granama, sunca kroz oblačiće i mirisa hot doga na svakom ćošku? Došla sam opet na nekoliko slobodnih dana, što se poklopilo i sa proslavom moje 2 godine od kako sam se pridružila ekipi u Dubaiju... Ležim tako ovdje, usred New Yorka, guštam u svakoj sekundi i razmišljam o te protekle dvije godine.
Razmišljam o tome što se sve promijenilo, što na bolje, a što... ne. Razmišljam o tome kako i koliko sam se promijenila ja sama. Razmišljam o tome kako 2 godine u teoriji i nije tako dugačak period, ali koliko se toga stiglo dogoditi. Razmišljam o tome kako je život daleko od doma utjecao na moj život u globalu.
Prije 730 dana sletjele smo u pustinju i započele ovaj neki ludo čudni život. Bez očekivanja, jer u tom trenutku sve je bilo bolje od ostajanja u Zagrebu. Od prvog trena imala sam osjećaj da sam dobila puno tim odlaskom, a izgubila - ništa. Obitelj i prijatelji su jedini koji uvijek ostaju, oni su razlog vraćanja doma, oni su mi bili najveća potpora, podrška, utjeha kad god je trebalo. I još uvijek jesu. U bilo kojoj sekundi, u bilo kojem dijelu dana, bez obzira gdje se u tom trenutku nalazila. Blaženi vocap, fejs, skajp...
Jednako tako za to vrijeme sam stekla i neke nove prijatelje, novu "obitelj". One koji će uvijek biti poseban dio ovog, pa zbilja, posebnog perioda života i bez kojih ostatak istog više ne mogu niti zamisliti.
Naučila sam biti samostalnija, odgovornija, opreznija, tolerantnija (ili upravo suprotno? U to još nisam ziher, ali vrijeme će valjda pokazati). Naučila sam uživati u svakoj sekundi koja mi je na raspolaganju. Naučila sam cijeniti stvari koje sam prije uzimala zdravo za gotovo. Naučila sam biti opuštenija. Naučila sam iskoristiti prilike kada se pruže. Isto tako sam naučila da svoju naivnost nikada neću promijeniti, kao ni vjeru u dobro u ljudima. Koliko god puta se u određenim osobama razočarala. Ali možda to i nije tako loše. Ni u to još nisam sasvim sigurna. Naučila sam ignorirati ono što nije vrijedno trošenja moje energije. Doduše, ne mogu ja svoje živce u potpunosti isključiti i dalje, ali trudim se. Naučila sam koliko vrijedi pozitivno razmišljanje, koliko pozitivna energija utječe na sve ostalo oko tebe. Uvjerila sam se nebrojeno puta u karmu. Ili sudbinu ili kako god to želiš nazvati. Naučila sam cijeniti svaki dobar dan i umemorirati ga u sjećanje, tako da mu se mogu vratiti svaki puta kad zatrebam. Naučila sam više raditi na sebi!
U ove 2 godine igrala sam se s lavovima u Južnoj Africi i posjetila pingvine. Jahala sam slona na Šri Lanki i grlila koale u Australiji. Hranila klokane i žirafe, plivala s dupinima... Još uvijek nisam zagrlila majmuna i ukrala ga za doma, ali ima vremena i za to :).
Proputovala sam preko 90 novih destinacija, vidjela sve kontinente, posjetila zemlje koje sam znala samo sa karte svijeta, plivala u svim oceanima i letjela preko Sjevernog pola. Paraglajdala sam u Riu i sudjelovala u gay paradi nasred Copacabane. Šetala sam Kineskim Zidom i slavila Dan Nezavisnosti u Houstonu, a rođendan Nizozemskog kralja u Amsterdamu. Posjetila neke od najstarijih, najljepših i najzanimljivijih građevina i sunčala se na najljepšim plažama svijeta. Vidjela bogatstvo i siromaštvo, sudjelovala u dobrotvornim akcijama, donijela odluke koje u životu želim ispuniti bez obzira na sve! U ove dvije godine stekla sam iskustva kakva ne bih u idućih 10, da sam ostala u Zagrebu. Naučila sam provoditi vrijeme sama sa sobom, bez potrebe za drugim ljudima, ali isto tako cijeniti vrijeme provedeno s dragim osobama duplo više!
Bila sam sretna i tužna, i heartbroken i razočarana, i uzbuđena i zaljubljena i ne bih mijenjala niti jednu sekundu tog razdoblja. Dobro, možda pokoju, ali sve u svemu, kada se zbroji i oduzme sve navedeno - zadovoljna sam, ma i više od toga!
Ležimo i dalje na travici, sunčeko zapada, postaje hladnjikavo i vrijeme je za polako ići domeka... Relaksirajući tjedan se nastavlja i sutra, u šopingu, u gradu koji nikad ne spava!