Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
TRI popodne je i jedva sam se izvukla iz kreveta. Spavanje na rate sinoć me dokrajčilo, a noćni letovi još i više. S tim da me noćas čeka još jedan, natrag za Dubai...
Naime, ponovno sam u Manili i ponovno sjedim u kozmetičkom salonu dok mi tetica lakira noktiće i masira umorne nožice, jer to je jedino što se na ovoj destinaciji radi. Provodi vrijeme na masažama, manikurama, pedikurama, depilaciji, čišćenju lica, farbanju kose, jednom riječju relaksira se na najjače! Naravno da se i u ovom gradu ima što za raditi, ali izleti koji se mogu platiti su cjelodnevni, što bi pak značilo buđenje ujutro i povratak predvečer, taman prije leta. Mislite da je itko ikada zainteresiran za tako nešto? S vremenom sam i ja izgubila volju, jednostavno nemaš snage za sve svaki puta, a Filipini su mi ionako na popisu želja za pravi, jednotjedni godišnji odmor. Jednog dana... Prirasli su mi srcu Filipinci, vjerojatno iz razloga jer je moja Magi u Dubaiju, koja me tetoši svaka tri tjedna svime ovime što sad trenutno radim, Filipinka. Simpatična, pričljiva, draga, duhovita žena od skoro 40 godina, koja zadnjih 5 godina radi u Dubaiju i šalje novce svojoj obitelji ovdje u Manilu, obitelji koja se sastoji od troje djece stare 6,9 i 13 godina! Volim s njom pričati, i način na koji mi prikazuje život ovdje je toliko pozitivan i veseo kao i ona sama, bez obzira na činjenicu da je toliko daleko od svojih...
Ali. da se vratim na svoj mani-pedi s masažom stopala i ramena za sve skupa 20$, koji me i naveo na razmišljanje o tome na kojim destinacijama crew radi ili kupuje određene stvari, jer su bolje ili jeftinije...
Dakle na Filipinima su broj 1 bjuti tretmani, em jeftino, em odlično, em je šoping centar u kojem se nalaze saloni spojen s hotelom. Isto tako je i u Jakarti, Indoneziji. Hotel je odmah do centra pa se počastiš s nečime od gore navedenog. U jednom od salona, masaža nogu traje minimalno sat i pol, ne možeš tražiti da traje kraće, uvališ se u masažnu fotelju i gledaš filmove na malim ekranima, koje svaka fotelja ima zasebno. Ili zaspiš. I sve to također za neku siću. Masaže su jako popularne na Tajlandu, ali tamo ne trošim vrijeme na takve stvari. Ekipa voli i pedikuru pijavicama, zanimljiv doživljaj, još nešto što moram isprobati.
Na Tajland cure također odlaze na liposukciju, trajno uklanjanje dlačica pa neke i na druge smanji me/povećaj me operacije, zato jer je jeftino, a tretman je odličan. Kažu. Isto tako kažu da se najbolje plastične operacije obavljaju u Libanonu, kamo pak sve Arapkinje odlaze. Obavezno ih je po nekoliko na svakom letu iz Bejruta, koja je nešto "popravila" na sebi pa jadna ne može podići vlastiti kofer ili naručiti čašu soka, jer je još uvijek sva natečena, u zavojima i bolovima.
Druga stvar koju svi volimo kupovati izvan Dubaija su cuga i klopa. Cuga naravno alkoholna, iz razloga što ju kod nas "doma" ne možemo kupiti u bilo kojem dućanu, već samo u ovlaštenim prodavaonicama za koje pak trebaš dozvolu za alkohol da bi ga mogao kupiti. Dozvolu koju većina nema, jer im se ne da gnjaviti s tim kad je jednostavnije kupiti bocu dvije ili 4 na djutiću ili bilo kojem layjoveru. Pa tako iz Južne Afrike obavezno dofuramo po nekoliko boca vina, a neki i kila mesa. Portugal, Italija, Francuska, Kalifornija i Argentina...Vino, vino, vino... Irska, Njemačka, Češka, ali i neke zemlje u Aziji poput Singapura su destinacije s kojih ćemo se vratiti punog kofera pive. U Japanu kupiš sake, u Brazilu prejeftinu Cashacu, na Mauricijusu rum, a s Balkana donosimo rakiju.
Što se hrane tiče, listi nema kraja... Moja Adri ode u Maroko pa nakupuje 5 kilograma razno raznih maslina, a i Argan ulje je tamo najprirodnije i najjeftinije. U Americi kupujemo apsolutno sve, organski proizvodi na svakom ćošku i jednostavno ne možeš odoljeti, a ako glavicu zelene salate prenosim preko Atlantika da bi ju imala za dva ručka, onda si zamislite kakve je kvalitete salata u pješčaniku. Japan je također poznat i po slatkišima od zelenog čaja, Kit Kat od zelenog čaja je pre mljac i veliki je hit tamo.
Prošli tjedan sam spominjala Dulce de leche iz Argentine. Svakakvo voće iz Afrike ili Azije. U Aziji su najjeftinije sjemenke poput chie, kvinoje ili goji bobica... Treba li Europu uopće spominjati? Maslinovo ulje, čokolade, sirevi, svinjetina, tjestenina, svašta nešto! Još uvijek se, i nakon dvije godine, ne mogu naviknuti na to koliko je hrana skupa u odnosu na onu doma, još uvijek se iznenadim kada iznos na računu preračunam u kune. A kvaliteta, sačuvaj Bože! To pretpostavljam znaju i Nigerijke, s obzirom na još jednu priču koju sam čula. Dakle, prvo si zamislite ženu od bar metar i 80 visine i bar 100 kila, bar! Onako lijepo raspoređenih svugdje po tijelu. Ženu koja je vjerojatno cijeli život radila neki fizički posao pa je još k tome i mišićava. Ženu koje se i muškarac kojeg bih se ja prestrašila u mraku - boji! Takva jedna žena je na letu iz Lagosa za Dubai htjela piletinu za ručak, pa je nakon 10minutnog natezanja s kolegicom, koja joj je pokušavala objasniti da nema piletine na meniju, ustala, otvorila pretinac iznad sebe i iz torbe izvukla pile! Pilića spremnog za u protvan i na 200! Uvalila joj ga u ruke i rekla neka joj ga skuha! Pile! U ručnoj prtljazi u avionu!
Ali, da se vratim na temu... Ono treće što se kupuje "vani" je naravno odjeća, obuća i ponešto kozmetike. Primjerice, popularne australske čizmice, ali ne pitajte me za razliku u cijeni, jer ih nikada nisam i neću kupiti pa nemam pojma. Ali, ako cure naručuju od svojih dečkiju ili same kupuju i po tri para, onda je valjda razlika osjetna. Američke kozmetičke i ostale marke su tamo naravno i najjeftinije. U Zagrebu će jedna šminkerska vestica koštati i do 150€, a tamo ću ju kupiti za max 50$. A ako tvornicu te iste robe pronađete u Aziji i obavite šoping po tvorničkim cijenama, lucky you! O Primarku da ne pričam. Neke moje kolegice ne zanima nikakva priča o kulturi ili povijesti, barem je tako bilo npr. u Španjolskoj pa da ih mogu nagovoriti da idu sa mnom u razgledavanje umjesto u šoping, a ja na to dobijem mlade pa se niti ne trudim više. Ja sam više uživala u parku ispred Sagrade Familije na prekrasan, sunčan, jesenski dan... Azija je stvorena za šoping po underground marketima, fejk proizvodi za malo para, ali razlog zbog kojeg cure odlaze u Kinu u šoping ima smisla. Kineski krojači su sposobni u roku od 24h sašiti večernju haljinu, kaput ili bilo što drugo im pokažete i biti će identično onome sa slike koju ste mu pokazali. 48h im treba da vam sašiju vjenčanicu, po mjeri, od prave svile, za svega 300ak eura! Ima onih koje kupuju vjenčanice, iako još nemaju ni dečka, ali dok je jeftina i ono što si one žele pa neka se nađe u ormaru. Tko zna, možda će sutra upoznati svog princa, koji će ju već preksutra htjeti oženiti pa neka je ona spremna i za takav scenarij.
Ova tri razloga su i nešto zbog čega je ljudima teško dati otkaz, navikneš se na ovakav životni stil, na raznolikost i mogućnosti, a pogotovo kada ti je većina toga plaćena, jer dnevni džeparac koji dobiješ na layjoveru smatraš dodatnom lovom za trošenje, a ne svojom plaćom. Naravno, ima i onih koji sav džeparac stavljaju na stranu i ne kupuju ništa, ali gdje je tu onda gušt u cijeloj priči?
Noktići mi se posušili, tetica me izmasirala, tako da ću sutra opet masnice imati po nogama i sad je vrijeme za neki lagani ručkić u slatko kiselom umaku i povratak u pustinju. Iduća destinacija - Abuja, glavni grad Nigerije, što mi pak ništa ne znači obzirom na stopu kriminala pa ako su pravila ista kao i u Lagosu, nećemo mrdnuti van iz hotela. A iskreno, niti mi je do toga da me netko otme, opljačka, zarazi ebolom... Ah, hepi tajms...
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!