Foto: Privatne fotografije, IIustracija Index
GRAD orhideja, u kojem je žvakanje žvakaćih guma zabranjeno zakonom i gdje još uvijek prakticiraju bičevanje (što mi je teško povjerovati), ali samo mladih muškaraca i to za "manje" prekršaje (ako padneš u nesvijest puste te da dođeš k sebi i oporaviš se, prije nego završe započeto).
Jedna od 20 najmanjih zemalja svijeta, čija vlada ima razvijen sistem spajanja samaca (ne znam kako bih to uopće nazvala), hoćeš nećeš, imat ćeš svoju bolju, ljepšu, jaču polovicu. Zaboravi na Iskricu i ostale internet spajalice, dođi u Singapur i VLADA ove zemlje će se za pobrinuti za to da ne budeš solo. Tzv. Social Development Unit - SDU, kojeg se iz milja naziva "Single Desperate and Ugly". Ah Singapur, ti si tako kul:)!
Prošlo je preko godinu i pol dana, od kada sam zadnji puta bila tamo i u tom kratkom periodu uspjela sam primijetiti koliko se grad promijenio. Onih nekoliko gradilišta, sada su predivne zgrade, bolnice, nove metro stanice... Vrijeme je jedna od 2 stvari koje se nikada ne mijenjaju: vrućina, sparina, malo manje ili više vlage, škropanje kišice ili pljusak, sve je to isto. Druga je čistoća grada! Svaki puta se iznova čudim koliko su ulice čiste, pa čak i sva ta silna gradilišta! Nigdje nema ni blatnjavih tragova kamiona! O ostalom smeću da ne govorim - vidjela sam tetu čistačicu kako mokrom krpom pere betonski pločnik ispred zgrade! Sve je to strah od kazni, koje ćeš platiti ne pridržavaš li se zakona i želja za životom u čistom okruženju. Iznenadila me i činjenica da policajci provjeravaju nasumce javne wc-e, to jest da li si pustio vodu nakon obavljanja nužde, jer ako nisi... Očekuj još jednu kaznu.
S obzirom da je pornografija također zakonom zabranjena, a golotinja se povezuje s pornografijom, moram se podsjetiti da idući put dobro navučem zastore u hotelskoj sobi kada se presvlačim, jer ne bih htjela layover provesti u pritvoru. Luda Azija, svaki puta naučim nešto novo. Pitam se da li i njih toliko iznenađuju i začuđuju naši zapadnjački zakoni, koliko mene njihovi?
Što sam još pročitala? Naime, ovo je bio još jedan prekrasan layover, koji sam provela sama sa sobom pa sam praksajući umijeće klopanja s kineskim štapićima u Lau Pa Sat-u, čitala sve moguće zanimljive članke o Singapuru, koje sam našla (ponosna na hendlanje štapićima). Kada me vidio tako samu, striček Yeng je, valjda vlasnik restorančića u kojem sam naručila ručak, osjećao građansku dužnost porazgovarati sa mnom. Stari dedica me zabrinuto pitao zašto sam sama i zašto moj muž nije došao sa mnom (malo sam se zagrcnula i pobojala da ne pozove SDU-ovce s početka teksta) pa sam mu rekla da muž doma čuva djecu, dok ja malo putujem i uživam. Nije dalje nastavio ispitivati, a ja sam nastavila uživati u klopi i tekstovima.
Svi u Singapuru pričaju engleski, najrasprostranjeniji je i u školi se uči od malih nogu, dok se materinji (npr. mandarinski, malajski, tamilski, kako čiji), uče samo jedan sat u danu. Mix "singapurskog" i engleskog naziva se singlish.
Ljudi su divni, pristupačni, imaju stila, a grad je jednostavan za snalaženje, kao stvoren za pješake, pa tako svaki put provedem dan pješačeći kilometre i kilometre. Klimatizirani pothodnici (pretrčavanje prometne ulice = big no-no) su mjesta u kojima se želiš zadržati koju minutu dulje, prije nego izađeš ponovno na onu sparinu, a ne ubrzavaš korak da ti netko slučajno ne iskoči iz mraka iza leđa ili zato jer smrdi po... čemu god. Toliko zelenila nisam vidjela nigdje do sada, sadnice sa cvijećem odjeljuju lijevu od desne strane autoceste, drveće, palme, trava... Imaš osjećaj da je cijeli grad jedan veliki park! Zapravo je to i kampanja trenutne vlade, pretvoriti grad u park. Zbilja mjesto u kojem bih mogla sutra početi živjeti, bar na kratko, dok mi ne dosadi to "savršenstvo".
Nezaobilazan posjet Bugis-u, otvorenoj tržnici tipa "nema čega nema" i šoping povrća u lokalnom supermarketu za ponijeti u Dubai i dan prošao i prije nego što je počeo...
Još jedna sitnica za sve ostale putnike, koji možda u Singapuru samo presjedaju. Changi aerodrom, osim što mi je jedan od najljepših aerodroma na kojem sam bila, a i pobrao je nagradu za to prije koju godinu, je i jedan totalno NE dosadan aerodrom. Besplatne igraonice, kina i vrtovi orhideja, pa tko ne bi želio da mu odgode let na par sati, da može sve to istražiti?! Idući put možda...
Pssst! Teine leteće avanture pratite i na njezinom blogu!