Dnevnik gradske cure: Odrična kolumna

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

SRETAN Uskrs/neformalni svjetski dan kanabisa /roćkas od Nevena Ciganovića svima koji slave, sa zakašnjenjem!

Znaš kaj mi je super? Osim luka i šunke i jaja i makovnjače? Super mi je kad na Uskrs neki tip na Fejsu, ne sjećam se više tko, šera link vijesti da Mirna Maras ima novog dečka i onda iznad napiše pametan, sarkastično - zabrinuti komentar o tome kako ga full boli kurac za to što Mirna Maras ima novog dečka i da je novinarski posao u banani i na kraju se ljutito upita zašto nitko ne piše o nemirima u Pantaguziji? Prvo, Filip (ajmoreć), da te boli k, nit bi kliknuo, nit bi šerao, nit bi komentirao.  Drugo, ove stvari pišu pametni novinari koji znaju da ćeš kliknut, što znači da nisu glupi ni oni, ni vijest, ni Mirna Maras - nego ti. Treće, Pantaguzija nije stvarna.

Uglavnom, prošao je Uskrs - bilo je lijepo, Isus je super, zečeki su isto super, sve je super. Ono što me najviše veseli je činjenica da je prošla Korizma. Ja se nisam odrekla ničeg (jer ne želim), ali moje frendice jesu, tako da je ovo prvi put u dugo vremena da opet možemo zajedno šmrkat zajebavam se. Odrekle su se čokolade, što je super (ako mrziš život) - ali kažu da se sad osjećaju puno bolje u vlastitoj koži.

Ja se neću odreć čokolade jer nisam pala u kanistar tekuće šizofrenije, ali odlučila sam se odreći drugih stvari koje mi smetaju u životu (ili barem pokušati). Kako je i sama Marilyn Monroe rekla: "Ponekad se moraš odreći stvari koje ti smetaju u životu, Andrea Andrassy" - nije to rekla, al nije rekla ni 90 posto drugih stvari za koje ju se citira na internetima, tako da votever. Uglavnom, odričem se:


Psovanja u autu

Ja sam najgori vozač (jer si žena! Mama ti je žena. Kao supruga). Vrištim na pješake. Na žene s djecom. Penzionere. Bicikliste. Trubim psima. Mačkama. Pticama (da). Biciklistima kad vozim vičem da se maknu na pločnik, a kad sam pješak, vičem im da se maknu na cestu. I što je najgore, psujem. Ne onak dražesno, tipa "miša mu" ili "sto ti mrkvica!" ili "sunce ti poljubim" - ja ću te opsovat toliko jako da će ti duša napustit tijelo i na trenutak ćeš postat beživotna silueta (i ljudi će ti uletavat i tražit te autogram jer će mislit da si Massimo). Ja sam duboko uvjerena da ću umrijet tako što ću jednom nekom u prometu opsovat majku, oca i  drvo za koje je Isus vezao magarca (prava psovka koju je smislio moj frend), i taj netko će bit Zdravko Mamić i to će bit moj kraj.

Snooze buttona

Ovak izgleda moja budilica.

I svako jutro, svaki put kad zvoni, stisnem snooze. I svaki put izgledam ko govno. E pa od sutra ujutro više ne snoozam. Dići ću se na prvo zvono.  Svejedno ću bit umorna i izgledat ko govno, ali to će bit našminkano umorno govno. Snooze samo odgađa neizbježno, i misliš da ti je prijatelj, ali nije - snooze je šupak. Da je snooze čovjek, družio bi se sa Sanaderom. I snoozali bi se u dupe. Ovo nema smisla.

Obrezivanja drugih ljudi

Zajebavam se, obrazovanja drugih ljudi. Mislim i obrezivanja, ni to neću radit, jel ne želim. Vidiš, sad sam rekla JEL ne želim, umjesto JER. I prije par dana bi na to popizdila i ispravila osobu koja tak priča, kao i osobu koja kaže sumLJam, i onu koja kaže masTRUbiram. Ali neću, jer realno, nema smisla. On neće naučit razliku između "jer" i "jel" koliko god se ja trudila, neće mu bit jasan ni big deal oko sumljam, a i realno, to kaj je disleksičan kad kaže mastrubiram ne znači da to krivo radi. (Al bilo bi super da disleksični "mastrubatori" imaju kosi penis. Ili ne bi, vjerojatno ne bi). Uglavnom da, neću bit zadaćnica i grammar Nazi jer, iako sam u pravu, ispadam šupak. Neću bit šupak, jer se onda moram družit sa Snoozeom i Sanaderom.

Govorenja "da" svima


Imate vremena za Jehovine svjedoke? DA. Imate vremena za anketu? MOŽE. Imate sekundu da vam kažem kako je Herbalajf transformirao moj život jer sam sad mršava žena, a prije sam bila puž? OK. Meni je bed reć ne, i to postaje problem, jer ljudi to iskorištavaju. Treba te vozit u Črnomelj? Može! Kasnit ćeš mi na dogovor 15 minuta i onda još 15 i onda još malo pa ćemo umjesto na dogovoreni čizkejk otić negdje drugdje, tipa Črnomelj? Nema problema! Trebali smo ić u kino i ja sam se sredila i oprala kosu ali ti bi radije ostao sam doma i igrao Plejku, pa ćemo drugi put? Ma može! NE MOŽE.  Odričem se stalnog people pleasinga. Moram, jer ako ovako nastavim govorit "da" svima, udat ću se prvog lika koji me pita i imat ćemo sina koji će se zvat Črnomelj.

Tangi

Ona cura koja je napisala da su tajice đavolje oružje očito nikad nije na vrući ljetni dan morala izvuć tange iz dupeta. Jer Sotona živi upravo u tom momentu. Odričem se tangi jer sam uvjerena da se proizvode na nekom japanskom, sadistički nastrojenom nuklearnom otoku, s jednim jedinim ciljem - da muče i teroriziraju žensku populaciju. Na istom otoku se proizvode i mačke i Toni Cetinsky.

Snimanja koncerata

Znaš ono kad kupiš kartu za koncert i onda dva sata stojiš s mobitelom u zraku i snimaš sve? Naravno da ne, jer baterija ne traje toliko dugo, ali da, na većini koncerata se bavim upravo time - snimanjem, fotkanjem i čekinanjem. I kad me netko pita kak je bilo, mogu mu pokazat snimke, i fotke, i koliko lajkova sam dobila na čekin. Od sada pa nadalje se toga odričem - kad idem na koncert, GLEDAM ga.

Opravdavanja drugima

Zakaj pišeš tu kolumnu? Zakaj ne napišeš cheesecake umjesto čizkejk? Zašto ne pronađeš "pravi" posao? Zašto nemaš dečka? Zašto si smršavila? Zašto si svezala rep? Zašto si bila u vezi s ravnateljem? ZATO. Prije sam se uvijek na dugo i na široko opravdavala ljudima kad bi me pitali ovakva pitanja. I tog se odričem. Ak ti možeš bit dovoljno nepristojan da me pitaš što sa mnom ne valja jer nemam dečka, ja ti mogu odgovorit "because fuck you, that's why." Zajebavam se za ravnatelja. Samo smo se ljubili.

Guzice

Otkad znam za sebe, želim imat guzicu ko Beyonce. Ili barem guzicu koja ne izgleda ko da sam ju ukrala 12-godišnjem dječaku koji ne jede. Ali ne mogu. Ako sam ja Žak, guzica je Eurosong. Probala sam sve. Jest. Pit. Ić u teretanu. Čak sam guglala silikone za dupe (ne zato da ih stvarno stavim, nego iz dosade - guglala sam i slovenske gradove, otud i Črnomelj). Al ne mogu ju imat, genetski. Jbg. Ne mogu. Kad su se dijelile guzice, bokovi i tamnoputost, ja sam stajala u redu s Majli Sajrus i Justinom Bieberom, što znači da sam bijela, bez dupeta i da znam napravit full dobar duckface. I odričem se želje za guzicom, jer shvaćam da je jedini način da ju dobijem to da 3 dana sjedim na meduzi, što ne želim jer boli i ne znam gdje da nabavim meduzu. Uglavnom, odričem se guzice. (Ubaci foru o svećeniku).

Igranja na sigurno

Evo neki dan - idem u dućan, i čak fino izgledam. Polu-seksi, čak. Imam tajice, sivu majicu FRANCE '98 i baš izgledam ko neka girl next door (ili girl next whore ak pitate onu viralnu "Sotona šiva tajice svojim penisom" čistunku). I prema meni ide tip - lijep ko prvi gutljaj kave na kišno nedjeljno jutro (yup, romantika and shit), dvodnevna bradica, tetovirane ruke, baš ti dođe da ga prisloniš na kombi i kažeš: "Poderi me ko Hrvat kaznu za parking." I gleda me. Snima me. Približava se, i baš me odmjerava. Bulji mi u FRANCE '98, ak me kužiš. To je to. Mogu bez beda stat, malo popričat i dobit broj. Ali NE! Dok on gleda u moj FRANCE '98, znaš di ja gledam? U PROZOR zgrade! Proučavam štok, sa full stručno-zabrinutom facom koja govori: "Da, lajsna šmirgl papir popravak, apsolutno." A tange bi obukla zbog njega. Ne bi. Uglavnom odričem se nemanja muda.

Internet explorera

Jer je inačica Hrvatskih željeznica među browserima.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!