Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
LIJEPO je, kaj nije? Baš je lijepo. Vidjeti da se možemo udružit i borit za ono što je bitno. Ne prosvjed protiv Vlade, ni borba za gay prava ni nešto drugo bitno - lijepo je što se možemo udružit i glasno se izborit protiv reklame za deterdžent. #samojako
"Oh, no, you didn't!" - kaže Facebook i eksplodira od političke korektnosti i rodne jednakosti. Uvrijeđene žene bijesno najavljuju bojkot konkretne marke deterdženta. Šera se. Hejta se. Tweeta se. Neprihvatljivo. Grozno. DNO svih dna, najgora stvar koja se ikad dogodila našoj maloj zemlji s najljepšim morem!
Mene reklama nije uvrijedila, iz nekoliko razloga.
Prvo, jer sam pogledala dovoljno reklama za gljivice na noktima, hemeroide i prostate (koje su uvijek baš kad jedem) da znam da je vlakić u kojem se nalaze TV reklame tužan, nesretan vlakić koji vozi nizbrdo već godinama. Drugo, jer sam nedavno pogledala kinesku reklamu za deterdžent u kojoj mala Kineskinja strpa CRNCA u veš mašinu i iz iste mašine malo kasnije ponosno izvadi Kineza (jer su crnci prljavi, razumeš), tako da sam vidjela gore stvari. Treće, jer nakon što jednom u životu čuješ rečenicu: "Hrvatko ti kaže…" - odustaneš od svega.
Nisam se uvrijedila jer JA ne živim u svijetu u kojem žena pere veš, a muškarac navija i takvu reklamu shvaćam jednako ozbiljno kao što shvaćam reklamu za čudotvorni magnetski pojas doktora Levinea ili reklamu u kojoj mi bilo koji političar kaže da će sad kad on dođe sve bit ok.
Nije mi uvredljivo, smiješno mi je i maloumno.
Pogotovo ako zagrebeš malo dublje ispod površine i shvatiš da reklama ne govori samo da su žene tu da bi prale veš svojim mužjacima, nego da su i ti mužjaci simpatična, pomalo nesposobna, navijački nastrojena bića koja ovise o ženi bez koje ne bi imali čistu majicu.
Smiješno i maloumno, jer živim u svijetu u kojem ću ja oprat veš a ON će ga objesit, ponekad će bit obrnuto, ponekad ćemo stavit veš u mašinu i zaboravit na njega pa će se usmrdit i opet ćemo ga morat prat… prirodno ko kruh i putar, a sve ostale teorije su maloumne i smiješne. To je moj svijet, to je svijet svih ljudi koje poznajem, u tom sam svijetu odrasla i kad mi netko kaže da žene peru veš a muškarci navijaju, znam da pričam za Internet explorer verzijom ljudske vrste, ergo ne shvaćam ga ozbiljno.
Upravo mi je zato na početku cijela drama oko reklame bila glupa. Preuveličana parada lažne političke korektnosti. Kaj se žestite oko glupe reklame koju je očito napravio frajer koji živi s mamom i ne zna si sam oprat veš pa je ovo jedino što može smislit? Ni prva ni zadnja glupa reklama na televiziji, to nije nešto za uvrijedit se, tome se treba smijat jednako kao Hrvatku koji ti kaže.
Zato se nisam uvrijedila ni naživcirala jer je sve poprilično maloumno.
Al onda sam malo krenula razmišljat i skužila da iako JA ne živim u svijetu u kojem žena pere veš a muškarac navija, takav svijet živi oko mene. Ne jako blizu, ali dovoljno blizu da ga osjetim.
Ne treba se uvrijedit, to nije emocija koju tražimo, ali treba se naljutit. I muškarci i žene.
Jer televizija odgaja ljude i baca ti bubu u uho. Uči nas stvari koje pokupimo u prolazu i ni ne skužimo da su nam ostale u glavi. Ja danas znam točno koji lijekovi su za prostatu, što se uzima za hemeroide a što za nadutost jer imam bubu u uhu, bubu koju sam pokupila na televiziji. Probiotici. Bifidus naturalis. Crijevna flora. Sve to pokupiš i nosiš u glavi, što nije loše jer naučiš da su probiotici dobra stvar za tebe, to je dobra buba u uhu.
Televizija odgaja ljude i baca bube u uho, a to je velika odgovornost. Treba pazit kakvu ćeš bubu bacit. Jedna glupa reklama o deterdžentu neće muškarca koji sam pere svoj veš pretvorit u šovinističku svinju koja žene vidi kao pralje, ali on ionako nije bitan jer je već odgojen. Bitan je onaj drugi, onaj nazadni Internet explorer od čovjeka koji ne zna bolje. Onaj koji pripada u onih 50 posto muškaraca u Hrvatskoj koji još uvijek misle da je ženi mjesto u kuhinji, true story, bilo je istraživanje nedavno. Onaj koji stvarno misli da je ženin posao da mu opere majicu jer je ona žena, onaj koji misli da je ženonapravimisendvič temeljno muško pravo, ovaj iz mog inboxa od neki dan:
Poželjela sam mu puno sreće u braku sa sestrom i blokirala ga, ali on i dalje postoji. Živi u Livnu, na slikama maše hrvatskom zastavom a u slobodno vrijeme se slika kako šmrče brašno sa stola i šali se da je on Zdravko Mamić (originalno). I mrtav je ozbiljan kad kaže ovo o ženama.
Simpatično mu je kad žena misli da može parirat muškarcima. Njemu je to baš simpa, baš slatko. Onako kao što ti je slatko kad maca malo papa ono što i ljudi za stolom papaju, jer se zna da je to samo privremeno i povremeno i neodrživo jer je to i dalje samo maca. Slatko.
Lako za njega, on je jedna od onih sirovina kojima na čelu piše da su žene niža vrsta, ali postoji HRPETINA naizgled normalnih frajera kojima je SLATKO kad žene malo rade i misle da mogu bit kao muškarci, a svi zapravo znamo da je to samo simpatična predstava prije nego što dođemo doma i radimo ono za što smo rođene - rađanje i pranje veša.
Školuješ se. Radiš. Trudiš se. Živiš u 2016-oj, sretna jer je ovo vrijeme kad su u poslu važni rezultati, a ne spol.
Hrvatko ti kaže da si slatka.
Ne samo Hrvatko, Slovenko isto.
Jednom davno sam radila za jednog užasnog Slovenca. To čak nije ni subjektivan stav, to je objektivan stav cijele Slovenije kad je u pitanju konkretni striček jer konkretni striček radi jako ružne stvari jako dobrim ljudima. Anyway, Slovenko je zaposlio mene i još jednog frajera na isti dan, u isto vrijeme, za isti posao - ne baš za isti posao, oboje smo bili radijski voditelji, s tim da sam ja sama radila produkciju za cijeli show a on je imao dodatnog producenta. Slovenko mu je dao točno duplu plaću u odnosu na moju. Duplu. Dvostruku. Puta dva. Kad sam pitala wtf, dobila sam odgovor koji i dan danas čujem kad god netko priča o njemu: "On ti ne voli žene u eteru, njemu ti je to bezveze i uvijek daje veću plaću frajerima, takav ti je Slovenko."
Wham, bam, thank you, ma'am! Duplo veći posao, duplo manja plaća, jer si žena i možda stvarno dobro radiš ali na kraju dana, to je samo SLATKO. Evo nek ti moj najdraži čovjek Job iz serije Banshee nešto kaže:
(BTW počni gledat Banshee ako nisi, to je stvarno nešto najljepše).
To je to, koliko god se žena trudila i radila, uvijek postoji mogućnost da će naletit na frajera kojem je sve to i dalje samo slatko.
Jer si žensko, a njemu su ubacili bubu u uho da to nije jednako vrijedno kao kad si muško. Jer čak i kad radiš dobro, radiš dobro… za ženu. Jer je sve to jedna slatka uvertira za jedno kvalitetno pranje veša.
Prije par tjedana sam bila na sastanku s jednim likom, neznancem koji je htio da mu pomognem oko njegovog biznisa (rekla bih slatkog ali suzdržat ću se) - konkretno, tražio je moje savjete na području SEO-a, digitalnog marketinga i community managementa, što je moj pravi, ne 9-5 nego 24/7 posao koji obožavam (uz pranje veša, naravno). Pričali smo dugo, pričali smo konkretno, pričali smo pametno - znaš kaj mi je poslao u mailu tu istu večer? Da je zadovoljan razgovorom, da sam mu dala super savjete, da se veseli suradnji iiiiii… da imam prekrasne oči. Job, jel možeš pliz?
Fuck. You. Mother. Fucker.
Zvuči full benigno, jel da? Pa kaj, imaš prekrasne oči, to je lijepo. Je, lijepo je, prekrasno je, divno je… ali NE kad radimo posao. Ja ti složim strategiju poslovanja i ponudim SEO usluge koje će ti landing page pretvorit iz smeća u poprilično kvalitetan proizvod, a ti meni na to kažeš da imam prekrasne oči?
Fuck. You. Mother. Fucker.
Kad radimo posao, izvoliš se sa mnom razgovarat s jednakim poštovanjem s kojim bi pričao s bilo kojim drugim frajerom. Jel bi frajeru napisao da ima prekrasne oči? Ne bi. Jer je posao posao (a hip hop okupacija) i u poslu nema lijepih očiju. Ima kvalitetan rad i nekvalitetan rad, zato Google analytics nigdje ne mjeri koliko je lijepe oči imao čovjek koji je radio.
Al to je to, to su ti Internet exploreri od ljudi koji na prvi pogled djeluju normalno, ali duboko u sebi i dalje misle da je žena koja radi nešto osim pranja veša i dalje većinom samo slatka.
Zato i je normalno da je kod nas, neovisno o završenom faksu i super poslu glavno pitanje koej se postavlja ženi i dalje: "A kad ćeš rodit?" Ili kad ćeš pronać dečka, propast će ti jajnici - kao da je dečko USB stick koji moraš tražit. Ili kad ti kažu da se možeš udat jer znaš skuhat nešto fino.
Zato treba popizdit, jer još uvijek živimo u zemlji u kojoj su u brojnim ušima krive bube. Bube koje šapću da je žena i dalje tu da bude slatka i da pere.
Fuck. You. Mother. Fucker.
Jel možemo počet u uši bacat bube koje kažu da je 2016-oj normalno da svi radimo, svi navijamo (ako nam se navija), svi peremo veš i da je "slatko" izraz za kremšnitu?
To bi bilo prekrasno, ko moje oči.
Now if you'll excuse me, idem izvadit veš iz mašine, veš koji je jutros ubacio muškarac.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.