"UŽASNO si me povrijedila. Vjerovao sam ti iako znam da nisam trebao. Pa prevarila si svog zaručnika sa mnom! I onda još sve ovo sa starim.", govorio je Marko hodajući hodnikom. Nije htio ući u dnevnu sobu, samo je hodao kao sumanut po hodniku gore-dolje i sipao drvlje i kamenje po meni, najužasnijoj osobi na kugli zemaljskoj. Svašta mi je zamjerao, i ono što sam napravila kao i ono za što uopće nisam bila kriva. Nisam ga prekidala. Čak i to drvlje i kamenje bilo je bolje od šutnje. Otprilike 45 minuta sam čekala da kaže što ima i slušajući ga, shvatila sam da je nedostatak razgovora u cijelom našem odnosu doveo do toga da on stvari vidi poprilično crno. Crno, i podosta krivo. Kada je sve u mom životu krenulo krivo, tj., kada sam skužila da puno toga ne valja, okrenula sam se nečemu što mi se činilo jednostavnim. Marko je bio tu, bio je voljan, a ja nisam osjećala da mu u ijednom trenutku dugujem bilo kakvo objašnjenje. Pa ipak se mi samo zabavljamo. Jer, budimo iskreni, sve što on želi je odvesti me u krevet, a isto to sam željela i ja. Njemu sam bila privlačna onako kako T.-u već dugo nisam bila, gledao me oduševljeno i to je bilo dovoljno da mi ego poraste do razine kada ću se osjećati poprilično bolje. U tom trenutku se to činilo kao posve fer razmjena.
U kojem trenutku je sve otišlo kvragu, nisam ni sama mogla razlučiti. Ono što znam je da sam odjednom osjetila cijelu gomilu emocija prema njemu. Jesu li jednim dijelom bile isprovocirane ili su bile stvarne, nisam znala. Ono što sam znala je da me u trenutku dok je hodao hodnikom i odbijao ući u dnevnu sobu, srce boljelo. Vidjela sam da se muči - htio je biti tu, ali nije mogao. Hodnik je mjesto koje počinje i završava ulaznim vratima; imala sam osjećaj da većinu vremena samo želi zgrabiti kvaku i pobjeći.
Je li imalo smisla objašnjavati se i opravdavati? Jel' imalo smisla reći kako sam došla k njemu tek kada sam shvatila da me zaručnik vara i kako sam cijelo vrijeme bježala od emocije i branila se od ponovne tuge? Je li imalo smisla reći kako sam bila sretna one večeri kad me doveo svojim prijateljima i kako sam u tom trenutku znala da je on jedini muškarac s kojim želim biti? I je li žalosno da sam trebala takvu gestu da bih sve to shvatila? Znala sam da bih se vjerojatno trebala opravdati. Možda bi mi Marko i oprostio. Ali riječi jednostavno nisu htjele vani. Slušala sam ga kako govori i stalno u glavi ponavljala - "Petra, izgovori sve što trebaš, opravdaj se, objasni da nisi baš tako loša kako on misli. Hajde Petra, reci nešto i postoji velika šansa da ti oprosti.". Uostalom, bio je tu zato što mi je želio oprostiti. Pitanje je bilo samo može li on to zaista.
Nekoliko puta sam uzela zrak, složila najbolje i najpametnije objašnjenje na svijetu, ali ništa se nije dogodilo. Moj mozak je radio na sto, ali misli nisu izlazile van. Vodila sam dijalog s Markom u sebi. I tamo je sve završilo najbolje. Oprostio mi je sve i volio me. U stvarnosti je, nakon što me pitao nekoliko puta imam li mu uopće što za reći, napokon zgrabio tu kvaku i zalupio vratima. Ja sam još nekih sat vremena stajala na mjestu pokušavajući objasniti samoj sebi za koji k sam ga pustila da ode. Kad više nisam osjećala noge, odlučila sam promijeniti lokaciju. Tv i tisućita repriza Seks i grada je bila idealno rješenje za bijeg od problema. Ne znam u kojem trenutku sam zaspala, ali kad sam se probudila, bilo je 3 ujutro. I više nisam mogla spavati.
Kako to obično biva, par sati prekasno, moj mozak je počeo reagirati. Baš tada sam znala točno što bih rekla Marku da je u tom trenutku stajao ispred mene. Ni sama ne znam zašto uvijek tako kasno palim. Uzela sam mobitel u ruke s namjerom da ga nazovem. I onda se predomislila. Za 10 minuta sam bila na njegovim vratima. Klasični deja vu. Otvorio je vrata još uvijek u polusnu. Nije me bilo briga što sam ga probudila.
"Slušaj me sad dobro. Ne mogu više ovako. Da, kriva sam za neke stvari, ali nisam kriva baš za sve. Samo da se zna, nisam nikoga varala s tobom. Tebi sam došla kad sam saznala da on vara mene. Znam da to nije baš lijepo, ali tako je bilo. Znala sam da je za mene to gotova stvar i tek tada sam legla s tobom u krevet. I da, nisam te doživljavala previše ozbiljno i super mi je bilo to što si stalno dostupan i ne pitaš previše. Jedino što priznajem da sam zajebala je ona večer, ali ni to nije baš onako kako ti misliš. Kad sam vidjela da si me doveo svojim prijateljima, shvatila sam da si ozbiljan. Pa sam i ja shvatila da želim samo tebe. I pokušala sam otkazati drugi dogovor i mislila sam da sam uspjela. Znam da ti je sada teško, ali i meni je dosta više svega. Nemam volje konstantno se objašnjavati i opravdavati. Na tebi je da odlučiš. Ja te volim i želim biti samo s tobom. Ti si taj koji treba odlučiti možeš li prijeći preko svega što je bilo. Ali ako mi ne možeš vjerovati, onda sve ovo skupa nema smisla. I trebamo u tom slučaju prestati mučiti jedno drugo i nazvati stvari pravim imenom.", rekla sam stojeći na ulaznim vratima. Nisam htjela unutra, barem ne dok nisam bila skroz dobrodošla.
"Želim, stvarno želim prijeći preko svega, ali ne znam jel mogu.", rekao je spustivši pogled. "Znam, jasno mi je.", odgovorila sam zagrlivši ga. "Kada budeš znao, molim te da mi javiš.", šapnula sam mu u uho, okrenula se i otišla.