VALENTINOVO. Mrzim taj dan kad sam solo. Iako sam zadnji put bila solo na Valentinovo ne znam ni sama kada. Ali sada zasigurno znam da ga mrzim kad sam solo. Koliko god bilo glupo slaviti ljubav baš taj jedan dan, tuga me hvatala cijelo jutro. Da stvar bude bolja, auto mi ujutro nije htio upaliti pa sam pješačila na posao. Ne znam je li bilo do mene, ali svi su mi se činili zaljubljeni i sretni. Čak mi je bilo slatko vidjeti frajere s crvenim ružama u prozirnom celofanu. Užas!
Ni veliko čišćenje odnosa nije mi baš pomagalo na ovakav dan. Umjesto da imam nekoga kraj sebe, ja sve guram od sebe. Znam, znam, dugoročno je tako pametnije, ali danas bih baš da me netko pazi i mazi. Kako sam samo jadna. Vedran bi me ubio da ovo čuje. Ni situacija s Markom se nije makla s mrtve točke nakon incidenta u bircu. Ni a ni b. Frajer je i dalje šutio kao zaliven. Ne mogu reći da takvo nešto nisam očekivala, ali bilo bi lijepo da je osjetio potrebu reći nešto. Makar to nešto bilo - goni se od mene. Nisam više bila sigurna je li to njegova taktika kažnjavanja ili je jednostavno mutav i bok. Vjerojatnije da je ovo drugo. Tješim se samo činjenicom da sam izgovorila svoje i da barem više nemam onu bolesno opsesivnu ideju u glavi kako MORA čuti što imam za reći. Kao da će to nešto promijeniti! Ali hajde, malo mirnije spavam od tada ako ništa drugo.
Nisam mogla izdržati da ne javim Vedranu. Hvala bogu, bio je zelen na chatu. Fotkala sam buket i poslala ga.
Ja: aha
Pogledaj molim te ovu gromadu
Vedran: znači, stiglo je
Super
Ja: ha? Znaš nešto o tome?
Vedran: pa da, ja sam ti to poslao
Ja: molim? Zakaj?
Vedran: pa da taj majmun crkne od muke
Kreten
Ja: ne seri? Ti nisi normalan
Mislim
Lijepo
Ali sad si mi uništio snove o tajnom obožavatelju
Vedran: pa tko te voli više od mene?
Ja: nitko!
Ne mogu vjerovat da si to napravio
Vedran: jel te razveselilo? Priznaj
I jel majmun vidio buket
Ja: nije, nema ga
Ali vidjet će
Ovo ne možeš ne vidjeti
Ljubim te
Čujemo se
Vedran: može
Nisam mogla vjerovati, Vedran je stvarno najbolji frend na svijetu. Iako nije baš onaj zgodni tajni obožavatelj kakvog sam zamišljala, ne bih ga mijenjala za sto takvih. Barem ne u ovom trenutku. Marko se vratio u ured, pogledao cvijeće kraj mog stola i samo sjeo na svoje mjesto. Naravno, ni a ni b. Sve cure su brujale cijeli dan o mom buketu tako da ga nije mogao ignorirati. Čak je i šef došao vidjeti o čemu se radi. "Opa, netko se bome isprsio. Nadam se da nije novi brak na pomolu.", iskomentirao je. Tipično za njega, i u najljepšoj gesti on vidi eventualnu štetu za njega. Ništa mi nije moglo pokvariti dan.
Ali se zato dogodilo nešto što mi ga je dodatno uljepšalo. Pred sam kraj radnog dana, dostavljač je donio velike balone punjene medvjedićima i srcima. Opet za mene. Počela sam se smijati. "Vedrane, sad si fakat već pretjerao. Mislim da su tulipani bili sasvim dosta. Baloni su super, ali sve skupa je malo too much.", objašnjavala sam mu. "Kakvi baloni? Nisam naručio nikakve balone! Stvarno nisam. Netko drugi je to poslao. Imaš poruku?"
Našla sam poruku - "Znam da je Valentinovo otrcano kao i ovi baloni ali htio sam da ti kolegice malo zavide. Iako si me potjerala poprilično bezosjećajno, ja još uvijek čekam onu vožnju. Samo da znaš. Luka M."
"Petra, onda, od koga je?", pitao je Vedran. Šutjela sam. Luka M. Odakle sad on? "Luka M. ih je poslao. Moram ići. Čujemo se.", samo sam rekla i poklopila slušalicu. Nisam ni sama znala što da mislim. Taj frajer je stvarno bio nevjerojatan. I konstantno prisutan. Ali hajde, barem me spasio od lažnog Valentinova. Svaka čast Vedranu, ali pokloni od prijatelja se ipak ne računaju. Barem ne onoliko koliko pokloni od pravog frajera. "Nazvat ću ga.", rekla sam sama sebi. Ako ništa drugo, i on je jedan od onih s kojima trebam riješiti stvari. Malo ljubljenja pritom nikako nije na odmet!
Prethodne kolumne Petre L. pročitajte ovdje.