POSTOJE knjige samopomoći koje vam pokušavaju popraviti krvnu sliku života. U posljednje vrijeme mnogo je i anti-samopomoći koja se izruguje ili izvrće terminologiju naglavce. A rijetko, jako rijetko iznenadi nas knjiga koja nam može pomoći, ali je nikako ne možemo svrstati u gornje žanrove. Takvu je knjigu napisao Kanađanin Jordan B. Peterson.
Po struci je klinički psiholog, a po vokaciji prosvjetitelj koji se koristi svim modernim kanalima komunikacije kako bi proširio svoje ideje. Stotine tisuća ljudi svakodnevno su na njegovu YouTube kanalu, a o razmišljanjima koja elokventno prezentira govori se u najširim krugovima društva. Neki ga smatraju vrhunskim intelektualcem, drugi guruom racionalnog razmišljanja o iracionalnim temama.
Dosad je napisao dvije knjige, a njihova sudbina upravo je suprotna. Prva, u koju je uložio godine rada, nije postigla komercijalni uspjeh. Druga, naslova „12 pravila za život“, postala je instant-bestseler koji se već gotovo godinu dana ne skida s prvih mjesta u svim zemljama u kojima je objavljen. Upravo smo dobili i hrvatski prijevod te se val počeo dizati i kod nas.
Kakva je to knjiga, što su ta pravila? Zar opet pravila, kao da ih nije dosta? Nasumičnim pogledom na naslovnicu nećete očekivati mnogo, možda čak i vrlo malo. Isto se to dogodilo s Hararijevim „Sapiensom“ strahovito prozaičnog podnaslova „Kratka povijest čovječanstva“. Mnogi su se pitali u čemu je štos. Ubrzajmo traku – Harari se danas smatra misliocem najvišeg kalibra. Isto ili vrlo slično dogodilo se i Petersonu. Postoji razlika, naravno: Petersonova knjiga odmah je uletjela na top-liste zbog autorove internetske popularnosti. Riječ o njegovu djelu širi se poput požara.
Dakle, da se vratimo: kakva su to pravila o kojima priča cijeli svijet? Sastoje se od nekoliko riječi i zvuče vrlo jednostavno. Evo primjera: „Težite za onim što je smisleno, a ne za onim što je probitačno“, „Govorite istinu – ili barem nemojte lagati“, „Ne ometajte djecu dok se skejtaju“. Zvuči zdravorazumski, i upravo to i jest. No zdrav se razum nekako razbolio te ga je izrazito teško pronaći. U knjigama ili izvan njih – izaberite!
Ponovno paralela s Hararijem: kada ste „Sapiensa“ uzeli u ruke, shvatili ste da čitate sve samo ne ono što ste očekivali da ćete pročitati. To je povijest koja nas se tiče, a ne neko suhoparno akademsko prenemaganje. U Petersonovu slučaju riječ je o dubokoj temi promišljanja smisla života i načina na koji ga ostvarujemo. U njegovu slučaju sva pitanja o toj temi koja smo si postavljali dobivaju novo, svježe, čisto, jasno i fascinantno značenje. Ovo je psihologija smisla 2.0.
Peterson promatra svijet iz raznih kutova i hvata se u koštac s ključnim pitanjima. Njegovi savjeti odnose se na pojedinca, ali uz spoznaju da je pojedinac dio društva i da je u pravom smjeru, mora krenuti upravo odatle. Peterson nam priča priče iz velikih religija, iz svoje psihološke prakse, iz povijesti, pletući ih u niti koje, osim što govore o tome, i same stvaraju novi smisao. Knjiga zasluženo nosi naziv fenomena.