Što je žena bez obrva?

Foto: Press Foto, Ilustracija Index

JEDNOM davno, još u Jugoslaviji, moji roditelji su odlučili imat dijete - mene. Umjesto da su se ko normalni ljudi dogovorili da ću od mame naslijedit lijepe obrve i sposobnost brzog tamnjenja, dogovorili su se malo drugačije. Obrve sam naslijedila od tate, a kad je tatina strana familije u pitanju - obrva nema. Slabe su, jadne su, anemične i svjetle. Imam jednog frenda koji uvijek kaže: “Baci ženu u vodu - ako još uvijek liči na sebe kad joj se skine šminka, dobra je.” E pa sa mnom se to ne može. Ja pripadam onoj kategoriji žena koje moraju crtat obrve. Da me baciš u vodu, ne bi ostala ista ali sva sreća da se ne palim na muškarce koji bi me bacili u vodu tako da smo ok. Uglavnom, obrve i ja nismo dobri prijatelji i moram ih malo popunit da ne ličim na Mona Lisu. Takav je život. Imam dobru olovku ali nije to to. Koji put fulam. Koji put ju stavim prejako. Koji put se počoham po obrvi pa ju obrišem i onda je sve čudno. E da, i imam ožiljak iznad desne obrve jer sam kao klinka pala u klupu (ne na klupu, U klupu) i razbila arkadu tako da je sve još gore. Pogle.




Kužiš. Tak je to kad si prirodna plavuša s obrvama koje ne žele živjet na tvojem licu. Kaj si ti prirodna plavuša, Andrea? Jesam Marko, jesam. Zakaj se onda farbaš u tamno gore? Jer mi je tako srcu drago, kao što su nekome dragi fileki a nekome nisu. Život je raznolik, kao i moje obrve. Uglavnom.

Već neko vrijeme gledam one reklame za “japansku metodu ucrtavanja obrva.” Radi ju i moja Monika u salonu Mysterion. I nagovara me da odem na nju već godinu dana. A ja full ne bi jer gledam te neke žene po tramvajima sa Stipe Mesić obrvama i bojim se da ću i ja izgledat ko Stipe ako odem.

“Ne, ne, napravit ću ti lijepo” - kaže meni Monika, ali to mi je rekla i frizerka kad sam imala 8 godina, taman prije nego što me ošišala na kahlicu. Lijepo meni ne znači ništa kad mi netko drugi obećava. Najveći strah kod japanske metode: Da mi ne napravi pretamne obrve koje ne pašu na moje ever-so-nježno lice. Al Monika mi je rekla da mi neće napravit pretamno, a Monika mi radi ekstenzije na trepavicama već 3 godine i vjerujem joj, pa reko ajde, idem vidjet.

Prvo što ti Monika napravi kad dođeš - polegne te na mekani krevet i da ti mekanu dekicu da ti ne bude zima. Ok, zapravo prva stvar koju ti Monika napravi kad dođeš je fini espresso i onda pijete kavu i tračate tračeve. Nakon toga te polegne i krene ti iscrtavat oblik koji će ti kasnije ucrtat. I počupa ti obrve, ne onak kak si doma sama počupaš pa izgledaš tužno nego onak lijepo, manekenka da budeš.



Sve je stvar dogovora i skupa se dogovarate oko oblika  - ako želiš izgledat iznenađeno, Monika ti može napravit takve obrve, ali nemoj to htjet. Ono što ćeš definitivno htjet su jednake obrve, a to ti Monika izmjeri s nekim malim kozmetičkim šestarom kojem ne znamo ime pa ćemo ga zvat Mirko. Uglavnom, Monika ti s Mirkom mjeri obrve i onda ti ih ocrta.



Nakon što ti ih je ocrtala, Monika te posjedne i da ti da se pogledaš, plus ona te isto pogleda i svi se neko vrijeme gledate.



Ono što moraš znat je da će ti okviri obrva djelovat malo predebelo ali to je ok, neće ti to sve popunit, to je njoj samo nit vodilja. Onda kreće ucrtavanje. S Monikom se unaprijed dogovoriš koliko tamne ili svjetle obrve želiš, ona ti napravi tu boju i kad si spremna, krene ih ucrtavat. Skalpelom. Prije nego što svi odmah zaključe da su žene lude jer rade ovo - ne boli neš posebno i jako je brzo gotovo. Ko kad bušiš uši otprilike. Zapravo, više nekak svrbi nego boli - evo pogle, pogle kak blaženu facu imam dok mi to radi, ne bi mogla fejkat to da stvarno tak jako boli.



Nakon prvog ucrtavanja, Monika te opet pogleda, ti sebe pogledaš, pogledaš nju, kažeš joj kak ti se čini i nakon što se svi skupa dogovorite da ti je ok, krećete dalje na još jednu rundu ucrtavanja. Opet ne boli, opet je brzo gotovo. Nakon drugog ucrtavanja, Monika ti stavi boju. E jbg sad ćeš izgledat ko idiot ali to nitko neće vidjet osim tebe, Monike i svih ostalih jer izgledaš toliko glupo da moraš napravit selfie.



Nakon što ti boja uđe u obrve, Monika ju skine i gleeee, imaš obrve prave obrve i imat ćeš ih i nakon što te bace u vodu!



Mala opaska koju ti Monika odmah kaže - boja ti je prvih par dana malo tamnija nego što će bit na kraju, što znači da čak i ako misliš da je malo pretamno, nemoj se brinut jer će sve doć na svoje kroz par dana i manekenka da budeš hoćeš sigurno. I to je to. Za kraj se slikaš s Monikom jer si sretna i zadovoljna osoba koja ima obrve a ne izgleda kao Stipe Mesić.



I to ti je to! Brzo, učinkovito, rezultat traje godinu i pol dana mjeseci što znači da godinu i pol dana možeš bezbrižno padat u vodu i bit senzualna. Samo znaš kaj pazi? Pazi da ideš kod nekog tko zna kaj radi. Jer danas ima puno tih nekih teta koje rade po principu: “Imam dvije ruke, to znači da sam stručna za beauty tretmane” - i onda ćeš imat ljubičaste obrve i izgledat kao da su ti se mama i tata krivo dogovorili pa si dobila obrve koje izgledaju ko da su napravljene markerom.

Lalalala imam obrveeee!
 

Pssst! Salon Mysterion nalazi se na adresi Medulićeva 32, Zagreb, a kontakt broj je 091 2448 266