Foto: Index, Hina, Marca
ZDRAVKO MAMIĆ čvrsto je bio protiv smjene Igora Štimca. Bitan detalj novinari su doznali nakon sjednice HNS-ovog Izvršnog odbora koji će Brazil i "egzistenciju" ipak hvatati s Nikom Kovačem. Mamić se jedini zalagao za to, da najgori izbornik Hrvatske od osamostaljenja, koji je reprezentaciju od 4. doveo do 18. mjesta na svijetu i jedini upisao tri poraza u kvalifikacijama okončavši ih s nikad manje bodova na kontu - dobije još jednu šansu. No, Davor Šuker kojeg je Mamić vratio u Hrvatsku da svojom reputacijom spriječi pobjedu Igora Štimca na izborima za predsjednika, neočekivano se gazdi otrgnuo s lanca. Šuker nije htio propustiti priliku da potjera čovjeka s kojim praktički nije imao nikakav odnos (ovo je jedan od razloga koji je Štimac servirao tijekom kampanje) no pitanje je zašto ga je Mamić želio sačuvati?
Potpuno i za hrvatsku reprezentaciju vrlo bolno razotkrivanje Štimčevog trenerskog neznanja bio je idealan moment da ga Mamić pospremi u povijest, no on to nije želio učiniti. Potvrda je to koliko su, za javnost "zakrvljeni neprijatelji", zapravo dobro surađivali i od reprezentacije napravili pogon za vlastito bogaćenje.
Prije točno deset godina, kada je Mamić već bio uhodani biznismen, menadžder i Dinamov izvršni predsjednik, a Igor Štimac sportski direktor, kasnije i Hajdukov trener "za zadnje kolo" i slikanje s trofejom, počelo je njihovo nadmetanje tko je veći "volonter hrvatskog nogometa", a tko je lakše prevario državu: Dinamo otpisom Croatijinih dugova (ne i titula) ili Hajduk koji je cijelo to desetljeće poslovao putem blokiranog računa. Štimac je zato transfere poput onog Stipe Pletikose u Šahtar zatvarao preko privatnih računa, a sjetimo li se da se Hajdukova jedanaestorka znala slagati i iz Lepoglave, moguće je da je jedan od tih računa bio i na ime Novice Petrača, o čemu se naveliko govorilo. Mamić je pribjegao drugom modelu - udruzi građana koja posluje poput privatne tvrtke i kojoj reprezentacija Hrvatske sve više nalikuje, igrom i atmosferom. Nakon što je dočekao smrt Franje Tuđmana, riješio se Canjuge, Ćire i Velimira Zajeca, Mamić je do vlasti u Dinamu došao paktom s neprimjetnim direktorom Siemensa Mirkom Barišićem, povećanjem broja Skupštinara, tjeranjem legendi i uvođenjem u klub ljudi koji će vjerno za njega glasati. Tako je Dinamo, kao nekad Hrvatska, dobio svoju priču o 200 bogatih obitelji - to su danas obitelji zaposlenika Dinama od kojih mnogi nemaju ni zakonsku obvezu svjedočiti protiv Mamića jer su s njim u bliskoj rodbinskoj vezi. Kultna menadžerska agencija MSA i nogometni klub Dinamo postali su sestrinske tvrtke.
U idućoj sezoni rat Štimca i Mamića se rasplamsao, a njihovi nastupi i metode bili su identični - pritisci i udaranje sudaca (Jedvaj) i igrača (Niko Čeko), kafanske tučnjave, zabrane rada i sumnjivi transferi. Zato se nije trebalo iščuđavati kada su, deset godina kasnije, zajedno ispratili Vlatka Markovića u starački dom i okrenuli se projektu za boljitak hrvatskog nogometa.
Štimcu se u međuvremenu obistinila tvrdnja kojom je pravdao prvi ozbiljan trenerski posao - "u reprezentaciji me ne drži Mamić, nego rezultat", ali gazda Dinama i dalje je jedina konstanta Dinama i HNS-a. Ono što njemu dopušta hrvatski zakon, ne dopušta nikome i taj problem odavno prelazi nogometne okvire. No, zadržimo se ipak u njima jer situacija je dovoljno ozbiljna - reprezentacija je potpuno izneređena, a nogomet u Hrvatskoj zgadio se svima onima koji žele vidjeti što se događa. Ostalima nudimo podsjetnik kako je do toga došlo.
"Kupovao sam suce, ali danas sam situiran i pametniji"
2000. godine Zdravko Mamić prvi je čovjek Croatije iz Sesveta. Natječe se u drugoj ligi, ali njegovom klubu baš i ne ide dobro. Nakon par loših rezultata dogovara intervju za novine, spreman na "razotkrivanje nečasnih radnji u hrvatskom nogometu". "Svojedobno sam i ja davao sucima i delegatima novce. Stidim se nekih svojih poteza u nogometu. Zbog toga se kajem i to nikada više ne bih učinio. Danas sam deset godina stariji, iskusniji, neka su druga vremena, situiran sam. Ušao sam u projekt Croatia Sesvete zajedno s bratom Zoranom u visini 3 milijuna DEM i neću dopustiti da se kriminalci igraju sa sudbinom naše djece. U ime te mladosti, naših igrača poput Bule, Zahore, Šarlije, Rogića, te djece koja mukotrpno treniraju, ja sam odlučio da nikada više ne zamolim niti jednog suca da pomogne. A mogao bih to sigurno puno bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, a bogme i znanja i moći!" Ako je bilo kakva istraga ovih riječi pokrenuta, njezini rezultati nikada nisu objavljeni. Mamića se rijetko pitalo i kakve su prirode njegovi tamburaški provodi sa Željkom Širićem, koji se brani na sudu zbog primanja mita za pošteno suđenje.
Mamićev Dinamo bio je predmet istrage zbog utakmice s Arsenalom 2006. godine (poraz 3:0) zbog čega je na obavijesnom razgovoru bio Ivan Turina. 2009. godine Uefa je pokrenula istragu zbog finala Hrvatskog kupa između Hajduka i Dinama koju je na Poljudu sudio Bruno Marić. Među osumnjičenicima je Zoran Mamić, kojeg je Uefa ispitala u Nyonu. Do danas je, međutim, neobjašnjeno kako se Uefi dogodila tako amaterska istraga i - navodni istražitelj Robin Bokšić.
Nakon Dinama, reprezentacija postaje Mamić sports agency
Ovdje se nećemo baviti temom je li Zdravkov sin Mario Mamić vratio menadžersku licencu zbog višegodišnjeg eklatantnog kršenja Zakona o sportu (članci 27. i 34.) i sukoba interesa, već onome što to znači za hrvatsku reprezentaciju. Zdravko Mamić pravno je ubio vlastitu agenciju MSA, u kojoj je primarno zastupao interese igrača iz kluba kojim predsjeda. Imao je ugovore za 60-ak igrača, ali nikada nije odgovorio na Indexovo pitanje je li ih raskinuo 2002. kada postaje dužnosnik Dinama. Njegov sin Mario, međutim, nastavlja s radom u agenciji ASA International, praktički s istim igračima iz Zdravkovog fonda. Ni ta koincidencija nikada nam nije objašnjena.
Pritisak javnosti u prvi je plan gurnuo Nikkya Vuksana, pridruženog člana i kuma obitelji Mamić, koji komunicira s medijima (isključivo stranim) kada se zahukta prijelazni rok. Ipak, kada se rade veliki poslovi, poput transfera Luke Modrića u Real Madrid, na put ide Mario Mamić. On je najvrjednijeg igrača Hrvatske dopratio u Madrid, no kako nam je to objasnio Mamićev dugogodišnji pravnik i izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović, samo u svojstvu obiteljskog prijatelja.
"Mario ima pravo ići s Lukom na put, ali nema pravo na proviziju", objasnio je tada Vrbanović. Mario Mamić obiteljski je prijatelj i s Vedranom Ćorlukom, Ognjenom Vukojevićem, Arijanom Ademijem, Šimom Vrsaljkom, Domagojem Antolićem, Tomislavom Barbarićem, Ivanom Kelavom, Dejanom Lovrenom i mnogim drugim igračima koji ako već nisu dobili status reprezentativca, danas mogu biti sigurni da će se njihov agent za to lako izboriti. Mamić u reprezentacijama Hrvatske ima toliko igrača s kojima obiteljski surađuje i koji o njemu ovise, da u svakom trenutku može smijeniti bilo kojeg izbornika bez ionako fiktivnog glasanja izvršnog odbora HNS-a.
Nije, međutim, uvijek bilo tako. Zlatko Kranjčar zabio je "hrđavi nož u Dinamova leđa", kada na SP u Njemačku nije poveo Mamićevu zvijezdu u usponu Eduarda da Silvu.
"Kakva je to poruka igraču koji nema oca, a majku je vidio jednom u posljednjih sedam godina, momku koji je tri godine najbolji igrač lige i koji drži ruku na hrvatskom srcu? Cico je pokazao da je mali čovjek, ovo je odmazda za Niku Kranjčara", govorio je Zdravko o igraču koji s njim danas vodi dva sudska postupka i kojem je blokirao imovinu nakon što mu je prestao isplaćivati postotak od zarade u Arsenalu.
Eduardo se za Srbiju pripremao s Mamićem u sudnici
Eduardo nastoji dokazati da je građanski ugovor potpisan sa Zdravkom Mamićem, te kasnije prebačen na sina Marija, ništetan i lihvarski. Reprezentativni napadač obvezao se, naime, Mamiću do kraja života isplaćivati 20 posto zarade. Pripreme za važnu utakmicu sa Srbijom u ovom kvalifikacijskom ciklusu Zagrebu Dudu je tako odradio na suđenju s gazdom saveza za koji nastupa. Eduardo je javno poručio da se više neće odazivati pozivima u reprezentaciju ako Zdravko Mamić još jednom održi motivacijski govor u Štimčevoj svlačionici. Bivši izbornik rekao je da novinari napuhuju stvari i miniraju atmosferu.
Kranjčar: Dosta je, neću više šutjeti! Mamić me kritizira jer gura svoje igrače
Mamićev utjecaj u reprezentaciji porastao je s odlaskom Cice. On je zagovarao da se iz mlade reprezentacije povuče Slaven Bilić, kojem je tadašnji predsjednik Marković bio prilično nesklon. No, Mamiću se svidio tretman koji kod Bilića imaju Dinamovi reprezentativci Ćorluka i Modrić, pa je neiskusnom treneru prilikom imenovanja na mjesto izbornika prišio etiketu hrabrog stručnjaka, koji se ne boji igru graditi na mladim snagama. Bilićev i Mamićev odnos bio je idiličan sve do kvalifikacija za EP u Poljskoj. Dinamov šef krenuo je krčiti put za Sammira i javno prozivati Bilićeve igrače.
"Oni koji su zamijenjeni nisu trebali ni počinjati utakmicu. S Badeljom i Sammirom bili bismo prvaci Europe", Mamićeva je izjava u kojoj se prepoznao Niko Kranjčar. Nakon utakmice s Letonijom je otvoreno rekao: "Dosta mi je, ne mogu više šutjeti. Proziva me jer želi osloboditi prostor nekom svom igraču. Tko je on da ocjenjuje tko može igrati ili ne!"
Slučaj Sammir: "Biliću, ti si rasist"
Da bi izbjegao Mamićeve zahtjeve, Bilić se odlučio distancirati. Dugo nije govorio s gazdom koji je utjecaj u svlačionici tražio guranjem Vide, Vrsaljka, Badelja i - Sammira.
"Slavena Bilića i cijeli stručni stožer može biti sram zbog slučaja Sammir. Umjesto da se poklone velikom sportašu i čovjeku, izbornik i njegov stožer su pobornici rasizma. Da, Biliću neka te bude stid, rasistu jedan. Tko ti je dopustio da još jednom upropastiš reprezentaciju", samo su neke od Mamićevih poruka Biliću na koje u HNS-u nisu reagirali.
Jasno je i zašto: Mamić je HNS, a to je i dokazao nakon Bilićeve tragedije u Grčkoj, kada je na stranu pozvao Darija Srnu i pitao ga što svlačionica misli o - Igoru Štimcu! (Da smo kojim slučajem bili tamo, Mamića bismo pitali zašto umjesto posljednjih godina priliku u reprezentaciji umjesto potrošenog Srne nikada nije dobio Ivan Tomečak).
Štimac je naivno zagrizao udicu i čekao je reprezentaciju na Kantridi, gdje je Hrvatska igrala posljednju kvalifikacijsku utakmicu uoči play offa s Turskom.
"Mamić nije smio naglas reći da me želi za izbornika", rekao nam je tada Štimac, dok je u isto vrijeme Mamić, valjda u svojstvu člana IO-a HNS-a sazvao izvanrednu sjednicu i objavio da Bilić ostaje izbornik. Je li u loži Kantride te noći uopće bilo kvoruma, ni danas ne znamo. Neke od članova IO-a jedva se odvojilo od švedskog stola, dok je jedan dio bio potpuno "neupotrebljiv". No, bio je to moment u kojem je Mamić potvrdio status apsolutnog vladara.
Štimac 2010. godine u kampanji za "šalicu čaja i stadione u Vukovaru i Kninu": "Igrači me iz Čateža zovu i govore Igore pobjeđuj, sramota je gdje treniramo!"
Taj mu je status pokušao oduzeti Igor Štimac. Evo što je govorio tijekom predsjedničke kampanje 2010. godine:
"Zašto sam protiv Mamića? Zato jer je primitivac, jer mu je jedini interes novac, jer je dio hobotnice koja hara ovim društvom, jer o nogometu nema pojma, zato što nije naučio da osim monologa postoji i dijalog, jer njemu trebaju poltroni i ulizice, a ja nisam taj i na kraju, jer je pokvaren"
"Materijalist je, jer je sve podredio gomilanju svog kapitala i interese Dinama i reprezentacije i igrača od kojih mnogi imaju strah bilo što reći dok su u Dinamu. Poznato je kako ne trpi sugovornike, voli dominirati i uvjeren je kako je galama jedino rješenje. Gura Sammira u reprezentaciju, to je dokaz da je protivnik hrvatskog nogometa. Pozivam policiju i Uskok da se uključe u kampanju, Mamić kruži s torbama punima crnog novca i prijeti"
"On vuče poteze očajnika, upravo to je uvođenje Davora Šukera u kampanju. Lekcije mi dijeli čovjek koji krši zakon, čiji je sin menadžer. Doveli su predsjednika Izborne komisije u predinfarktno stanje i instalirali su sina Vučemilovićeve ljubavnice. Otkriva se tko je zatočio HNS. Ovo nije Vlatkova kampanja, već referendum za Mamića. Vlatka predstavlja osoba koja je nanijela najveću štetu hrvatskom nogometu. Toga se moramo riješiti. Ne pada mi napamet ići u pakt sa Zdravkom Mamićem."
Mamić se prometnuo u režisera Markovićeve kampanje i uz pomoć osječkog lobija, Milana Bandića te suradnika u vladi, zadržao vlast. Za varaždinski glas u Udruzi prvoligaša Mamić je mrtvo-hladno otkupio Brezovca za 250 tisuća eura i sponzozirao klubu put na pripreme.
"Bit ću tu dok god postoji volja da se stane na kraj Mamićevoj tiraniji. Nisam kupovao glasove, pitajte one u Maksimiru. Ponižava i brata, voli taj odnos. Al ja imam kičmu"
Štimac je kičmu savio, postao je hrvatski izbornik i izljubio se u Esplanadi s Davorom Šukerom. Jedan drugome poklonili su kupaće gaće za Copacabanu.
Štimac kao Mamićev živi štit od srpskih utjerivača dugova
"Ja sam oduvijek veliki ljubitelj Igora Štimca. Hrabar je i sposoban", objasnio je Mamić kako je razbojnik preko noći postao miljenik, kojem je bio spreman čuvati leđa i ako se Hrvatska ne plasira u Brazil.
Baš kao što je njega Štimac odlučio paziti ako se jave utjerivači dugova iz Srbije, u ime davnog transfera Ivice Olića u CSKA-a.
"Okrenuo sam se Mamiću, jer je jedini koji se izborio s navijačima, menadžerima i svima ostalima koji su uzeli klubove pod svoje. Najsposobniji je od svih", rekao je Štimac nakon utakmice na Marakani u rujnu, kada je već postalo jasno da igrači ni najmanje ne razumiju izbornika i da hrvatska reprezentacija proživljava najdublju krizu.
Sammir "briljirao" protiv Škotske, pa nestao iz reprezentacije
Tu su je doveli upravo Štimac i Mamić.
"Ovo mu je prilika da se popravi, da pokaže da ja pravi igrač", tim je riječima Štimac opravdao poziv Sammiru, u vrijeme kada je Brazilac zaredao s tulumima i triježnjenjem u policijskim postajama. Prvi put startao je protiv Škotske u Zagrebu. Hrvatska je tada ostala bez direktnog plasmana na SP, a Štimac je Sammira vratio među rezerve uoči posljednje dvije kvalifikacijske utakmice (iako je, tvrdi Štimac, protiv Škotske bio naš ponajbolji igrač).
Trgovina djecom i u reprezentaciji: Slučaj Alen Halilović
Sličnom je brzinom nestalo i otkriće s početka kvalifikacija, Josip Radošević. Štimac je forsirao Matea Kovačića, da bi se tek u zadnjoj utakmici, na Hampden Parku vratio - Ognjenu Vukojeviću. Strinića i Perišića stalno je javno tjerao je, pa vraćao.
Slučaj 17-godišnjeg Alena Halilovića možda i najviše iritira jer sugerira da Mamić trgovinu djecom provodi ne samo u Dinamu, već i u reprezentaciji. Talentirani klinac bez ozbiljne minutaže u Dinamu dobio je reprezentativni poziv da se požuri njegova odluka o nogometnom državljanstvu, da bi u reprezentaciji ostao s ciljem da se pripremi njegova skora prodaja.
Haliloviću je, za razliku primjerice od Hajdukovih igrača, dopušteno otići s priprema mlade reprezentacije zbog Dinamove utakmice.
Mamićevi ljudi u HNS-u pišu kazne Hajduku i nadgledaju koga se zove u reprezentaciju
Kada je Igor Tudor naivno odgovorio HNS-u da u reprezentaciju ne želi pustiti Marija Pašalića jer mu treba za Dragovoljac, kaznu je Hajduku najavio Romeo Jozak, vođa Dinamove akademije koji ujedno obnaša dužnost predsjednika Stručne komisije HNS-a. Nadalje, Jozak predsjeda i tročlanom komisijom koju je HNS osnovao da nagleda izbor kandidata za mlade reprezentacije!
Osim što nadgledaju koga se poziva u reprezentaciju, Mamićevi ljudi, poput Tina Doličkog, provode i disciplinske mjere. HNS je upravo zbog Mamića donio Kodeks o ponašanju sportskih djelatnika, no nije ga primijenio nakon što je Dinamov izvršni dopredsjednik brutalno izvrijeđao ministra sporta Željka Jovanovića po nacionalnoj osnovi. IO HNS-a taj je postupak jednoglasno obustavio.
U HNS-u godinama vlada jednoumlje. Jednoglasno se miču i postavljaju oni koje odredi Mamić. Zakoni ne postoje, jer da je tako, Lokomotiva nikada ne bi igrala prvu ligu, a transfer Marcela Brozovića s Kajzerice na Maksimir, kako neki tvrde, ne bi bio - najveći transfer u povijesti HNL-a.
Mamić je ispraznio tribine Dinama, ali i reprezentacije
Kada su Štimac i Mamić preuzeli reprezentaciju, u Splitu ih je na premijeri dočekao prazan Poljud. Ispratio ih je zvižducima protiv Belgije u posljednjoj domaćoj utakmici poluprazan Maksimir. Za ovaj poduhvat Mamiću nisu trebali "cigani", policija ni Uefa. Dovoljan mu je bio Igor Štimac.
Štimac je u svlačionici ostavio trulež, a oni koji su ga doveli ne smatraju se odgovornima.
Činjenica da je Mamić više puta javno rekao da upravo on sređuje poslove hrvatskim izbornicima (Štimac nam je prenio da mu je prilikom jednog sastanka Mamić čak dopustio da sam bira 15-16 igrača u kadru) nimalo ne brine Davora Šukera. Za njega je to stvar - prošlosti.