Zašto je veći gušt gledati Bielsin Athletic, nego Pepovu Barcu?
Ova Barcelona je, složili su se svi, najbolja momčad svih vremena i tko smo mi da to dovodimo u pitanje, ali moramo primijetiti da je njena tika-taka (Arsenalovu da ne spominjemo) ponekad dosadna, kako u svojoj beskrajnoj kombinatorici, tako i u superiornosti u odnosu na protivnika, s kojim se puno češće poigrava, nego natječe.
Potpisniku teksta je ipak zanimljivije i beskrajno uzbudljivije od Guardiolinih kiborga s dušom predvođenih Messijem i njihovih par povijesnih dosega mjesečno, gledati ovo što je Marcelo "El Loco" Bielsa napravio sa skromnim Athletic Bilbaom (borba za Ligu prvaka u Primeri, plasman u finale Kupa kralja, gdje igraju s Barcom) i što se u punom sjaju pokazalo na gostovanju kod "najvrjednijeg nogometnog kluba na svijetu": Igranje također potpuno napadačkog nogometa, ali na duplo više obrtaja od Barce i s deset puta više grešaka i promašaja.
Athletic Bilbao: Jedan od rijetkih svijetlih primjera u eri odurnog "modernog nogometa"
Jer, kao što znate, u Athleticu ne igraju mesiji i čaviji, nego ljudi od krvi i mesa, nikakve ibre i beksovi, nego isključivo Baski "iz domaćeg uzgoja" i tamo nema ne samo Chicarita, De Gee i Evre, nego ni Rooneya ili Giggsa, jer posegnuti za nekim iz Kastilje ili Katalonije za njih je jednako blasfemično kao dovesti Brazilca ili Japanca. Između Athleticove ksenofobije i lažnog kozmopolitizma kontinentalnih velikana, uvijek biram prvo, a nakon večerašnje fantastične i nesavršene utakmice Athleticovih jurišnika, koji su predvođenih jednim od najluđih (u pozitivnom smislu dakako) svjetskih trenera, pregazili Manchester na njegovom terenu, broj njihovih obožavatelja će svakako rasti. Nije čudno da je među njima najistaknutiji Pep Guardiola, koji je šefovima već preporučio nasljednika - Marcela Bielsu.
Fernando Llorente: Kamo sreće da Hrvatsku na Euru ne napada on, nego jalovi Torres i nezaliječeni Villa
Fernando Llorente, napadač sa svim odlikama "centarfora": Podjednako dobar u zemlji i zraku, opasan i učinkovit glavom i nogom, odlična pozicijska igra i osjećaj za prostor, borben, efikasan, ali nesebičan... bio je prvo ime kod gostiju (iako se mora spomenuti Oscara de Marcosa, koji je u pravom stilu Athleticovih "odličnika s greškom", namjestio gol, zabio ga, ali zatim i skrivio penal), a osim što je postigao krasan gol, bio je nezadrživ za Unitedovu obranu kada god je imao loptu ili s njom tražio suigrača.
Napomena Biliću i našim reprezentativcima: Uz ovakvog Llorentea, Del Bosque će na Euru zaboraviti i na ozlijeđenog Villu i jalovog Torresa.
United je želio pobjedu, ali naišao je na boljeg protivnika
Njega se mora istaknuti, kao i De Geu kod Uniteda (primio tri gola i spasio još najmanje pet takvih prilika), ali Athletic u cjelini je bio sjajan, moćan i potpuno superioran Unitedu koji je igrao u najjačem sastavu, koji je želio pobjedu i krenuo na nju, ali jednostavno nije mogao protiv brzine, presinga i dominacije baskijske momčadi. Kao i protiv Ajaxa prošlog mjeseca, potpuno je pogrešno pomisliti da je Manchester bio loš ili da mu se nije dalo odrađivati kaznu zvanu Europa Liga, onako kako je to napravio Tottenham.
Engleskog prvaka na Old Traffordu šamara europska "treća liga"
Nakon poraza od Ajaxa, u svojoj utvrdi naletjeli su na još poletnije, brže i efikasnije protivnike i kao što su ih tada sekunde dijelile od ispadanja, iako su dobili prvu 2:0, a na Old Traffordu poveli nakon pet minuta, United sada može biti presretan s porazom 2:3, ali Ferguson je svakako bijesan što je Ligu prvaka, a možda i Europa Ligu, izgubio u svojoj kući - u pet europskih utakmica ove sezone pobijedio je samo jednu, a Basel, Ajax i Athletic zabili su mu na Old Traffordu osam golova!
Što se tiče uzvrata s Athleticom na vrelom San Mamesu, nitko neće pobijediti 7:1 ili zabiti pet golova, ali osim toga, sve je moguće.
Tijek fantastične utakmice Manchester United - Athletic Bilbao 2:3