Ćiro: Ovom narodu toliko je malo potrebno za sreću, a Šukeru i Mamiću jebe se za sve nas

HRVATSKA nogometna reprezentacija jučer je u Bakuu odigrala jednu od najlošijih utakmica u svojoj povijesti. U ovih četvrt stoljeća hrvatske samostalnosti hrvatski reprezentativni nogomet nije bio imun na kikseve, pa čak i na blamaže. 

 

 

 

 

Remiji na Malti i Makedoniji, osječka nula protiv Estonije, poraz u Gruziji, da ne nabrajamo dalje, sve su to bili rezultati zbog kojih je prosječni navijač Hrvatske od muke i bijesa čupao kosu, no ova nula kod 110. reprezentacije svijeta, kojoj smo prije točno godinu dana uvalili šesticu, posebno boli zbog jednog konkretnog razloga.

 

Ponavljamo, prije točno godinu dana ista je ova momčad skromnim Azerima u Osijeku zabila šest golova, a mogla je i još toliko. Od tada, pa do danas, u hrvatskoj reprezentaciji nikakve drastične kadrovske promjene nisu se dogodile, osim što su neki od igrača potpisali nove bajoslovne ugovore s europskim velikanima. Kovačić je Inter zamijenio Realom, Perišić Wolfsburg Interom, a Mandžukić Atletico finalistom Lige prvaka Juventusom.

 

 

Također, u tih proteklih 365 dana Ivan Rakitić je postao jedan od nekoliko nezamjenjivih stupova kluba koji je lani osvojio sve što se dalo osvojiti, a ozljeda i višemjesečno izbivanje Luke Modrića, barem prema pisanju španjolskih medija, krivi su što je Real ostao kratak na svim frontovima zbog čega je glavom platio Carlo Ancelotti.

 

S druge strane, momčad koja po Transfermarktu košta nešto više od Marka Roga, a nešto manje od Alena Halilovića, također nije puno mijenjala što se tiče neposrednih aktera na travnjaku, no ključna promjena zbog koje je Azerbejdžan, zemlja koja je u nogometu jedino poznata po sucu Tofiku Bahramovu (onom koji je priznao gol Geoffa Hursta u finalu SP 1966.) šokirao velebne hrvatske nogometne vedete dogodila se na klupi te reprezentacije.

 

Robert Prosinečki preporodio je momčad koja je do ''jučer'' jedva znala stajati na terenu. Isti taj Robert Prosinečki, koji bi da je bilo više pameti sjedio na klupi Hrvatske, a ne Azerbajdžana, u potpunosti je nadmudrio Niku Kovača, ogolivši sve njegove slabosti i dokazavši da su u pravu svi oni koji inzistiraju na tezi da je bivši kapetan ''Vatreni'' limitiran stručnjak, izbornik-početnik, koji je na lijepe oči dobio priliku voditi reprezentaciju koja košta 237 milijuna eura.

 

S tom tezom se slaže i Ćiro Blažević s kojim smo popričali dan nakon utakmice u Bakuu.

 

''Ne znam ni sam što da kažem nakon prospavane noći. Ono što smo vidjeli jako je zabrinjavajuće. Posebno jer su očekivanja bila velika, jer imamo mega momčad, igrače koji igraju u najboljim svjetskim klubovima, a tamo nitko od njih nije samo običan statist. Ono što me donekle tješi je da smo pokazali određenu kvalitetu, da smo dominirali, da smo imali posjed, stvarali prilike, no što to vrijedi, nogomet se igra za golove, a mi ih nismo bili u stanju zabiti. Jedino pametno što mogu zaključiti je da je Prosinečki u potpunosti nadmudrio Kovača'', odmah na početku nam je vidno iznerviran rekao Ćiro.

 

 

''Apsolutno. No, ja sam na to upozoravao od prvog dana otkako je Šuker ovakvu jednu reprezentaciju, ovakvo blago dao u ruke jednom dečku koji nikad nikoga nije trenirao i koji očito ni sam ne zna što da radi s tom reprezentacijom. Da se razumijemo, da me ne bi netko krivo shvatio, ja protiv Kovača nemam ništa, no nisam siguran može li se on uopće nazvati trenerom. Još uoči Brazila apelirao sam na Šukera da Kovaču da mentora, savjetnika, nekoga s kojim će nogometno odrasti, steći iskustvo.

 

 

Međutim, jebe se Šukeru i Mamiću što kaže Ćiro ili bilo tko drugi. Njima je jedino važna njihova pozicija s koje će sisati lovu. I ništa drugo. Kad već pričamo o Kovaču, nakon utakmice s Brazilom lani prvi sam bio u euforiji i pomislio sam da smo napokon dobili pravog trenera, znalca, čovjeka koji će biti avangarda. No, nakon Meksika i one blamaže uvjerio sam se da je riječ o čovjeku koji griješi u najelementarnijim stvarima nogometne taktike. Gledajte, Niku ja ne krivim, nije on ništa kriv. Bio je dovoljno moralan da dva puta odbije Mamića kad ga je ovaj nagovarao da preuzme reprezentaciju. Sve ovo pogreška je onih koji vladaju hrvatskim nogometom, a  o nogometu pojma nemaju i razjebali su sve živo.''

 

 

''Sine, nisi u pravu. Sve počinje i sve staje s trenerom. On je ključ momčadi. Trener je u datoj situaciji jedini u stanju preokrenuti situaciju, bilo na dobro, bilo na loše. Možda sam više i dosadan, ali zaista se ne mogu načuditi kako je netko mogao biti toliko neodgovoran i dati u ruke reprezentaciju početniku. Tražimo prave krivce na izvorima, a oni su Šuker i Mamić. A i ona Kosorica koja je dala legitimitet onoj skupštini, dobro znate na koju mislim, na kojoj su se oni sve lijepo dogovorili pa se sad samo rugaju cijeloj Hrvatskoj. Užasno sam tužan, jer ovom narodu je toliko malo potrebno za sreću, a Šukeru i Mamiću jebe se za sve nas.''

 

 

''Daj Bože da se to dogodi, Robi je još jednom pokazao koliko je nadaren trener, no sve su to sad samo akrobacije bez legitimacije. Robi je tamo sad idol, nema šanse da bi ga oni tek tako pustili. Ali, jednog dana, volio bih ga vidjeti na klupi Hrvatske.''