Dinamu za borbu s velikim dečkima nedostaju navijači, strijelac i "El Comandante"

NIŠTA novo pod maksimirskim neonom, a možemo parafrazirati još jednu glazbenu uspješnicu: Sve još miriše na "nju" - prošlu sezonu u Ligi prvaka.

Kao i prije godinu dana, Dinamo je u prvom kolu ugostio ne samo europskog, nego i svjetskog velikana, a portugalska Primeira službeno zatvara "Lige petice". I opet se hrvatski prvak "nije osramotio", što je luzerska složenica koju volimo koristiti kada netko iz prvog pota dođe ovdje i s pola snage očita lekciju najboljemu što možemo ponuditi Europi.

Brozović, Calello i Ademi protiv Moutinha, Lucha Gonzaleza i Defoura

Porto je dakako ozbiljna ekipa, koja igra napadački, brz i izravan nogomet (4-3-3), u kojem se prostor osvaja preciznim dodavanjima i brzim otvaranjima prodornih krila, a obrana stoji postavljena visoko i aktivno sudjeluje u igri. Najjači dio Porta je veza: čistač Defour, radilica Joao Moutinho i allrounder Lucho Gonzalez protiv Dinama su izgledali kao da ih je nemoguće probiti.

Dinamo je protiv Porta bio i opasniji nego protiv Reala, jer dok su Casillasa zabrinjavali samo brojni korneri u drugom dijelu utakmice, Helton je tri puta u dvije akcije akrobacijama spašavao Portov gol i unaprijed ukalkulirana tri boda i milijun Uefinih eura.

Kao i Jurčić prošle, tako je i Čačić ove godine, što bezbolniji start tražio gusto načičkanom sredinom, a aktualni trener je specijalno za Ligu prvaka predstavio "Božićno drvce". U sustavu 4-3-2-1, sredinu su držali Calello, Ademi i Brozović, a iza jedinog napadača Čopa, potpuno su izgubljeni ostali Rukavina i Sammir.

Dinamu protiv ozbiljnih europskih momčadi nema tko dati gol: Rukavina i Sammir odsječeni, Čop nasukan

Tu je jedan od tri razloga Dinamovog neuspjeha da uzme bod Portu: Portovi stoperi Maicon i Otamendi koji su visoko izlazili, uz podršku bekova Sandra i Lopesa i posebno defenzivnog veznjaka Defoura (koji je protiv Dinamovog dvojca odigrao neusporedivo bolje nego protiv Luke Modrića u nedavnoj utakmici Belgije i Hrvatske), iz igre su prvo potpuno izbacili strijelca ključnih Dinamovih europskih golova, a onda potpunom brojčanom nadmoći i Sammira tjerali na greške, kojih je ovaj napravio popriličan broj.

S obzirom da se Dinamo logično postavio destruktivno, a preko krila su mu prijetili opasni Varela i pakleni Rodriguez, Sammiru i Rukavini, kao i nasukanom Čopu, nisu mogli pomoći bekovi Vida i Pivarić.

Gdje je vođa?

Drugi razlog je što Dinamo nema vođu, igrača koji će motivirati igrače da zapnu i minutu prije sudačke nadoknade krenu po izjednačujući gol. Kelava je kapetan, ali je griješio toliko da je teško nekome mogao uliti sigurnost i autoritet. Sammir se gubi u nepotrebnim driblinzima, privatnim utakmicama i sada na novoj poziciji. Ostaje naravno Joe Šimunić, ali on ipak nije Franz Beckenbauer, pa da će nakon obrane vlastitog gola, još krenuti u slalom do tuđeg.

Sve to Porto ima u Luchu Gonzalezu, koji ne nosi bez veze nadimak El Comandante. Onako odigrati utakmicu par sati nakon što ostane bez roditelja, može samo veliki igrač. Gonzalez je protiv Dinama po tko zna koji put dokazao da to je.

Klub bez navijača

Dolazimo do trećeg, ali možda najvećeg razloga Dinamovog posrtanja: 4683 navijača koji su pohodili tribine Maksimira na otvaranju Lige prvaka protiv dvostrukog europskog, zatim svjetskog prvaka i pobjednika Kupa Uefa, podatak je koji ne zahtijeva "ozbiljnu analizu", nego poimanje spoja nekoliko čimbenika: Ulaznice nisu bile po kunu, a "derbi navijačima" Porto nije Real.