Foto: Screenshot
SERIJAL o nogometnim izbornicima koji su se popeli na krov svijeta nastavljamo sa Enzom Bearzotom koji se sa Italijom popeo na krov svijeta 1982. u Španjolskoj
Iz današnje perspektive momčad Talijana sa svjetskog prvenstva u Španjolskoj 1982 u sastavu : Zoff, Gentile, Cabrini, Oriali, Collovati, Scirea, Conti, Tardelli, Rossi, Antognioni i Graziani možda i ne zvoni onako spektakularno kao Brazil 1958., 1970. i 2002. ili Zapadna Njemačka 1974., ali ta talijanska reprezentacija i nije došla u Španjolsku kao neki izraziti favorit kao što je to recimo bio Brazil.
Za nogometne romantike Brazil je igrao najljepše, a za pragmatičare Italija je bila najbolja
Ni blizu. Bila je to jedna radna i disciplinirana momčad koja je na turnir došla sa gomilom teškoća, no baš je ta reprezentacija srušila taj čarobni Zicov i Socratesov Brazil te na kraju postala prvak svijeta. Za pragmatičare dvojbi nije bilo – Italija je tada bila najbolja!
Izbornik Enzo Bearzot složio je jako dobru ekipu kojoj je obrana bila glavni forte, no ključni potez kojeg je Bearzot povukao i koji mu je na kraju i donio vječnu slavu je bilo tvrdoglavo inzistiranje da povede sjajnog napadača Paola Rossija koji je ''gulio'' suspenziju zbog afere oko namještanja rezultata u Serie A.
Zbog Rossija se posvadio sa pola Italije, a ovaj mu je sve vratio
Zbog Rossija se Bearzot posvadio sa svima, posebice sa nasrtljivim talijanskim novinarima koji su u prvi plan gurali Rominog napadača Pruzza, prvog topnika Italije posljednje dvije sezone. No, Enzu je trebao Paolito i on je to znao. Istrpio je sve napade, čak i prve četiri utakmice na turniru na kojima je Rossi samo statirao. No od Brazila, pa preko Poljaka u polufinalu i Nijemaca u finalu, Rossi je zabio sve što je morao i bio je ključ talijanskog trijumfa – najbolji strijelac i najbolji igrač Mundijala.
Enzo Bearzot, tihi čovjek iz Friulija ili Čovjek s lulom, kako su ga zvali, rođen je 1927. u malom mjestu Aielo del Friuli, a u karijeri je igrao za Goriziju, Inter i Torino. Kao trener počinje raditi u talijanskom nogometnom savezu, a sredinom sedamdesetih postaje izbornik Azzura na čijoj klupi ostaje sve do 1986.
Uz titulu svjetskog prvaka 1982. valja spomenuti i da je bio četvrti na SP 1978. u Argentini te četvrti na EP u Italiji 1980.