Foto: Getty images
DONOSIMO vam pregled 2013. godine splitskog Hajduka. Podijelili smo najznačanije teme u dva razreda, one pozitivne i one negativne.
1. Osvajanje hrvatskog Kupa
2. Neočekivano dobar Hajduk u novoj sezoni
Nakon što su Bijele proteklo ljeto napustili Radošević, Vuković, Lima i Blažević, praktički sve što je vrijedilo od udarne postave, svi su redom predviđali kako će Tudorova momčad, sastavljena velikim dijelom od golobradih juniora, doživjeti pravi debakl u novom prvenstvu. Između ostalih, od dresa Hajduka oprostili su se Filip Ozobić, Krešo Ljubičić, Tonči Kukoč, Antonio Jakoliš, Danijel Stojanović, Zoran Plazonić, Mirko Oremuš i Steven Luštica. Ostali su tek Maloča, Jozinović, Milović, Vršajević i Andrijašević kao kostur momčad, a redovi su popunjeni igračima poput Bencuna, Malokua, Mujana, Bradarića, Bašića, Pašalića, Mikanovića, Lučića i drugih.
Tako je primjerice Hajduk u susretu Superkupa na Maksimiru nastupio s najmlađom momčadi u povijesti derbija. Tudor je naime izveo momčad u sastavu Kalinić, Vršajević, Milović, Milić, Jozinović, Pašalić, Anđelković, Caktaš, Kouassi, Mujan i Kiš, a čak je pet prvotimaca bilo mlađe od 19 godina. I u nastavku sezone Igor Tudor nije odustajao od svoje vizije mladog, agresivnog i poletnog Hajduka, a rezultati koje su upisivali bili su gotovo nevjerojatni. U prvih šest utakmica ostvarili su pet pobjeda i remi. Uslijedila su dva uzastopna poraza u Puli i Osijeku, a onda i opjevana pobjeda protiv Dinama na Poljudu uz novog junaka Torcide, Marija Pašalića koji je postigao dva gola.
Hajduk je u tim trenucima bio prvi na ljestvici, a vodeće mjesto učvrstio je pobjedama protiv Hrvatskog Dragovoljca i Zadra te remijima protiv Splita i Rijeke. Euforija u Splitu bila je na vrhuncu, iz dana u dan priče o naslovu prvaka bile su sve glasnije, međutim kako je sezona odmicala, oscilacije su bile sve veće, a posebice se to odnosi na četiri posljednja prvenstven ogleda u kojima su Bijeli s četiri remija prosuli sve ono dobro što su napravili na ljeto. Ispustili su prvo mjesto, a Dinamo je i s utakmicom manje pobjegao na pet bodova. Međutim, ukoliko se aspiracije o naslovu prvaka ostave sa strane, Bijeli su napravili lavovski posao.
Nakon 20. prvenstvenih kola mimo svih prognoza, zauzimaju treće mjesto. Upisali su deset pobjeda, osam remija i samo dva poraza. Postigli su 35 golova, uz Dinamo i Rijeku najviše u 1. HNL, a primili su svega 18 golova. Bolju obranu ove jeseni imali su samo Dinamo i RNK Split. Ukoliko Dinamo ne pobijedi u zaostaloj utakmici u Puli, što uzevši u obzir kvalitetu domaćina na Aldo Drosini i nije nemoguće, proljeće će dva najbolja hrvatska kluba dočekati u samo pet bodova razlike, što garantira najneizvjesnije prvenstvo u dugo godina.
3. Sponzori opet stižu
Posljednjih nekoliko godina Hajduk muči muku sa sponzorima, odnosno izostankom istih. Međutim nova Uprava na čelu s Marinom Brbićem na tom je planu zaista dala rezultata, iako mnogi na njihove projekte s Hajdučkim pivom ili paletom mljekarskih proizvoda gledaju s podsmjehom. Zanimljivo je istaknuti kako su Bijeli primjerice samo na prihodu od Hajdučkog piva zaradili milijun kuna. Ništa manje interesantna nije ni zarada na projektu sličica i albuma Hajduka, koji je donio na Poljud 800 tisuća kuna. Uspješnim se pokazao i najam stadion. Na tri koncertne priredbe proteklog ljeta uprihodilo se oko dva milijuna kuna.
U 2013. godine Hajduk je između ostalog potpisao ugovor sa Splitskom bankom vrijedan čak 800 tisuća eura. Nije nevažna ni suradnja s Tomislavom Mamićem i njegovom firmom Tommy, koja je postala generalni sponzor splitske momčad za protuvrijednost od čak milijun eura. Potpisan je također ugovor s tvrtkom Pivac, koja je dobila mjesto na rukavu dresa u zamjenu za 1.3 milijuna kuna godišnje. Tu su Brodosplit i Izvor Osiguranje Jake Andabaka, koji su Hajduku osigurali po 750 tisuća kuna godišnje, a nije zanemariv ni novi ugovor s tehničkim sponzorom, tvrtkom Macron, za koju su Splićani uprihodili milijun i pol kuna. A ne smije se zaboraviti ni Div d.o.o. s 750 tisuća kuna vrijednim ugovorom.
U svakom slučaju napravljen je veliki pomak na planu sponzora i još veći korak u smjeru samostalnog financiranja kluba. Svi navedeni sponzorski ugovori trebali bi Hajduku osigurati oko 15 milijuna kuna u godinu dana, što ni u kom slučaju nije zanemariva svota. Naravno, Bijeli su u velikim dugovima, ali još uvijek se čeka na jednu pravu prodaju pokojeg Tudorovog dragulja. Pašalić je koncem ljeta odbio prelazak u Cataniju, a početkom zimskog prijelaznog roka u izlogu su još Maloča, Kouassi, Vršajević i mnogi drugi. Jedan pravi transfer zasigurno bi velikim dijelom osovio Splićane na noge.
1. Pokušaj prodaje Hajduka
Krajem lipnja Splitom se kao munja proširila vijest kako američki ulagači na čelu s odvjetnikom Michaelom Gloverom žele kupiti Hajduk. Nekoliko dana kasnije, u pratnji zvijezde američkog nogometa Ndamukong Suha, Glover se pojavio u Splitu i započeo cijeli niz sastanaka. Posebno je interesantna bila mogućnost ulaganja u istočnu obalu i centar grada, čime su zapravo Ameri i pridobili pažnju splitskog gradonačelnik Ive Baldasara. Nakon što je praktički cijeli Split ustao na noge, a mediji svakodnevno ispisivali tisuće redaka, Baldasar je pronašao solomunsko rješenje: "Neću prodati Hajduk bez referenduma"!
Početkom srpnja gotovo svaka iole poznatija osoba podno Marjana dala je svoje mišljenje na ovu temu. I dok su jedni tvrdili kako će na ovaj način Hajduk izgubiti svoj identitet i slavnu povijest, drugi su inzistirali da je to jedini put u spas. Trener Hajduka bio je uvjerljiv u svojim istupima: "Ovo je preživljavanje! Hajduk treba što prije prodati da nam se ne dogodi Rangers". Torcida je s druge strane bila žestoko protiv amerikanizacije kluba: "Objavljujemo rat prevari koju vode Fiorentini i Mamićev prijatelj!"
Treba napomenuti kako je bilo vrlo zanimljivo otkriti tko stoji iza pojma "američki ulagači". Pojavila su se dva imena, Sead Karaselimović i Fredi Fiorentini, nekadašnji Dinamov direktor skautinga za SAD, odnosno osumnjičenik za utaju 10 milijuna kuna poreza. Torcida se u međuvremenu sastala s predstavnicima američkih ulagača, a kako im oni zapravo nisu otkrili nijednu jedinu pojedinost kupovine, službeno priopćenje splitske navijačke skupine glasilo je: "Riječ je o neozbiljnim ulagačima".
Vrlo brzo Amerikanci su poslali i službenu ponudu na adresu Grada, a gradonačelnik Ivo Baldasar bez ustručavanja odbio. Ponudu je smatrao smiješnom, a evo i zašto. "Ponuda je na prvi pogled primamljiva, međutim od 230 milijuna kuna, Amerikanci bi sada uložili samo 20, a ostatak kroz pet godina. S tih 20 milijuna kuna od Grada Splita žele otkupiti 51 posto dionica, s tim da Grad mora platiti kredit od 30 milijuna i još navodno dugovanje Hajduku, svom vlasništvu, od 70 milijuna kuna. Dakle Grad bi trebao prodati svoje vlasništvo za 20 milijuna kuna, a onda platiti 100 milijuna."
Razočarani odbijenicom iz Banovine, Amerikanci su najavili novu ponudu, međutim nedugo zatim sasvim su odustali od kupovine Bijelih. Nekoliko dana tumarali su Hrvatskom, pregovarali s predsjednikom Istre, zatim i dubrovačkog GOŠK-a, da bi na kraju potpuno iščezli. U tom vrijeme pojavila se i opcija prodaje australijskom tajkunu hrvatskih korijena Mattu Tomasu. U intervjuima s Tomasom sve je bilo divno i krasno dok nije isplivala priča kako se kreće u vrlo mutnim krugovima te mu dolazak u Split predstavlja spas od australskog podzemlja.
Na kraju sve opcije pale su u zaborav. Zaposlenici Hajduka nastavili su preživljavati s ono malo novca koji bi povremeno kapnuo u klub, a Torcida je slavila novu povijesnu pobjedu: "Hajduk će do daljnjega ostati narodni klub". Grad je pak odlučio prebiti dug kluba novim kreditom. Privremeno rješenje, barem dok se ne pojavi ozbiljni kupac, jer činjenica je da aktualno stanje ne koristi nikome. Grad žonglira s "vrućim krumpirom", čelnici Bijeli bore se za svaku kunu sponzorskog novca, a igrači i stožer strpljivo čekaju plaće.
2. Otpuštanje stožernih igrača u bescjenje
Iako je struka Hajduka dovođenjem Kouassija pa dijelom i Iluridzea, Anđelkovića te Bukve napravila relativno dobar posao, što se tiče prodaje igrača tu je sasvim zakazala, štoviše osramotila. Naime, početkom 2013. godine, kao najvrjedniji igrači Hajduka nedvojbeno su se isticali Crnogorac Ivan Vuković te vratar Goran Blažević. Ako je već rastanak bez odštete bio neminovan s polivalentnim Portugalce, onda se spomenute dvojice Bijeli nikako nisu smjeli riješiti.
Vuković je dugo vremena doslovno sam nosio Splićane, a u sezoni 2012./2013. u 29 susreta upisao je čak devet pogodaka i osam asistencija, čime je bio debelo najučinkovitiji igrač Bijelih. Neko vrijeme spominjali su se milijunski transferi, a glavni adut Crnogorca bio je nevjerojatan pogodak Interu na Giuseppe Meazzi. Na kraju Vuković je doslovno potjeran iz Hajduka, a Bijeli nisu uprihodili nijednu jedinu kunu. Vuković po odlasku u Južnu Koreju izvrijeđao Igora Tudora, rekavši kako je bio veliki igrač, ali se pokazao kao mali čovjek.
Gotovo identična bila je situacija s Goranom Blaževićem, koji se u godinu i pol na Poljudu prometnuo u najboljeg vratara hrvatske nogometne lige i trećeg vratara hrvatske reprezentacije. Mjesecima su ovdašnji i talijanski mediji pisali o interesu Bologne, Torina i još nekolicine klubova iz Serie A, Blažević je bio nezamjenjiv na golu Splićana, da bi na kraju bez ikakvih problema dobio slobodne papire od Uprave i potpisao dvogodišnji ugovor sa sofijskim Levskim. Zanimljiv je i recentni primjer Avdije Vršajevića, jedinog reprezentativca kojeg imaju na Poljudu, a kojeg Uprava cijeni na svega 400 tisuća eura.
3. Prodaja dragulja za sitniš
Ako se nešto u svijetu nogometa ne smije raditi, onda je to prodavanje iznimno talentiranih mladića za pravu siću. I dok je još razumljiv slučaj Josipa Radoševića, koji je kao 18-godišnjak prešao u Napoli za čak tri milijuna eura, delikatan je primjer transfer 18-godišnjeg stopera Hajduka Josipa Eleza u Lazio. Svi nogometni stručnjaci kunu se kako Hajduk dugo vremena nije imao takvog stoperskog talenta i kako mladiću predstoji sjajna budućnosti. Bijeli su za jednog takvog dragulja uprihodili smiješnih 400 tisuća eura.
Činjenica je da se radi o borbi za goli život, međutim kao što smo već nekoliko puta pisali, bazen Hajdukovih talenata nije bunar bez dna, iz njega se ne može dovijeka uzima i očekivati da će svaki sljedeći igrač s lakoćom ugrabiti mjesto prvotimca i masno se prodati u skoroj budućnosti. Sve ovo pišemo u svjetlu najava kako Uprava u zimskom prijelaznom roku namjerava prodati još jednog "bisera" Marija Pašalića, koji je kao 18-godišnji vezni igrač prvi ovosezonski strijelac Bijelih u HNL-u! To se jednostavno ne smije raditi.