Foto: Index
"Nogomet se vratio u Zagreb", tako su prije mjesec dana klicala braća Mamić i PR mašinerija iz Maksimirske 128 nakon poraza od Aalborga i pozdrava s Ligom prvaka, ali i "sjajne atmosfere" koju je stvorilo oko 8 tisuća gledatelja na Maksimiru.
Od "jedan član-jedan glas" izgledniji je sistem "jedan igrač-jedan gledatelj"
Nakon ovog rujanskog vikenda izgleda da su Mamići opet izgubili nogomet, ako su nekog i uspjeli uvjeriti da se u on u svom svojem smislu uopće vratio u Maksimir. Svega 400 do 500 gledatelja protiv Istre 1961 i atmosfera na razini pogrebne zapravo su svojevrsno diranje dna Dinama, u smislu navijačke popraćenosti tog projekta, sve više trgovačkog i financijskog, a sve manje nogometnog.
Službenih 1105 gledatelja, što su pokazali brojači na stadionskim ulazima, mora se poštovati kao službena informacija, ali nešto se mora vjerovati i vlastitim očima. Može se, doduše, izraziti i sumnja da famozni maksimirski brojači u svoj zbroj gledatelja svrstavaju i posjetitelje obližnje park šume i zoološkog vrta.
I nema ovaj put kao olakotne okolnosti kiše, ona je dobrim dijelom vikenda natapala metropolu, ali u subotnje poslijepodne i predvečerje sunce je izmamilo Zagrepčane van domova, a kiša se nastavila tek s nedjeljom. Također, baš nikakvog drugog važnog, odnosno u velikoj mjeri popularnog sportskog događaja nije u to vrijeme bilo u Zagrebu. Niti košarkaških prvoligaša ni regionalnih ligaša, niti Medveščaka, niti drugih nogometnih prvoligaša, niti Prvog plinarskog društva.
Da, istina, na programima komercijalnih televizija moglo se promatrati derbi španjolskog prvenstva Real Madrid - Atletico Madrid, ali što reći ako je to razlog ovakvog srozavanja interesa za deveterostrukim uzastopnim hrvatskim prvakom u prvoj utakmici nakon velike i spektakularne pobjede u gostujućem derbiju protiv najvećeg rivala. Možda od zaživljavanja principa "jedan član-jedan glas" u bližoj budućnosti više izgleda da se pojavi na Maksimiru ima sistem "jedan igrač-jedan gledatelj".
"Oprosti za kung fu" u Maksimiru
Osim po rutinskom slavlju domaćina i sablasno pustom Maksimiru, dvoboj Dinama i Istre 1961 mogao je biti zapamćen i po detalju iz treće minute. Vratar Eduardo tada je izašao na jednu dugu loptu Blagojevića, visoko podignutom nogom izvan kaznenog prostora je izbio i potom kung fu udarcem po glavi dohvatio Kruna Ivančića.
Odmah je Portugalac bio svjestan što je napravio, vidno zabrinut krenuo je dozivati pomoć, no težih posljedica nije bilo. Epilog ružne scene je nastavak igre napadača pulskog kluba, a ako vas zanima boja kartona kojeg je dobio Eduardo, nema je. Bruno Marić jednostavno nije osjetio potrebu da za ovakav umalo pogibeljan start opomene čuvara mreže Modrih.
Uz potez Portugalca, promotrimo li i potez kojim je Henriquez doveo Dinamo u vodstvo, također smo na tragu zaključka da su borilačke vještine vladale Maksimirom protekle subote.
Ćiro-revolucija na Stanovima
Da, i to se dogodilo, revnim pratiocima HNL-a vjerojatno nije baš u sjećanju posljednja utakmica u kojoj je Zadar krenuo s četvoricom u posljednjoj liniji. Miroslav Blažević je napustio varijantu s tri braniča, malo promiješao sastav Zadrana i - pogodio.
Slaven Belupo je razbije s 4:0, potpuno zasluženo, Ivan Pešić preko noći je postao nositelj igre na Stanovima, a Ćiro je svojom karizmom na zadarski stadion u nedjelju privukao 2500 gledatelja, što je obično za ogled protiv Koprivničana nezamislivo. Sjajna atmosfera, sjajna igra, ovacije na kraju susreta, možda je Reno Sinovčić ipak pogodio s ovim potezom.
Ipak, još je posla pred Ćirom da pokaže da nije sve rezultat šok terapije, odnosno da se može stabilizirati u sredini poretka. Pred njim su tri vezana gostovanja pa susret s Dinamom na Stanovima. Ukoliko gledamo još malo naprijed, pred Zadrom je u idućih devet susreta šest gostovanja i domaći ogledi s Dinamom, Hajdukom i Rijekom. Definitivno zahtjevan raspored.
Kek vs. Zebec i "mobing" u Osijeku
Do dolaska u HNL Matjaž Kek nikad nije isključen kao trener u službenom susretu, a onda je sreo Marija Zebeca, djelitelja pravde iz Cestice. On ga je prvo poslao na tribinu lani u susretu Rijeke i Splita na Kantridi, nakon zaista preburne reakcije Slovenca na jedanaesterac dosuđen nakon prekršaja Vargića na Biliću, a sad je u Gradskom vrtu uslijedio nastavak.
Drugi crveni karton u trenerskoj karijeri Keku je ponovno pokazao Zebec. Ovaj put zbog, ni više ni manje, već širenja ruku nakon nedosuđenog jedanaesterca za Rijeku. "Raširio sam ruke, ali nisam ni riječ progovorio. Priznajem kad pogriješim, ali ovaj put stvarno ništa nisam rekao", poručio je poslije ogleda Kek, koji dosadašnjim postupcima nije dao razlog da mu se ne vjeruje.
U zapisniku je kasnije navedeno da je razlog isključenja širenje ruku i mobing, a ovo potonje se može objasniti kao "ponižavanje ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu". U najmanju ruku zanimljiva odluka pred derbi Rijeke i Dinama na Kantridi, a žutim kartonom koji su Riječani okarakterizirali izuzetno spornim iz tog susreta je udaljen Mato Jajalo, bitan vezni igrač riječke momčadi.
HNL konstante
Osmo kolo donijelo je samo potvrdu nekih trendova koji su isplivali na površinu tijekom uvodnih sedam kola. To je prije svega nastavaka Hajdukovih problema, čiji napad ne može zabiti koliko obrana može primiti, i ovaj put nije problem Tudorove momčadi bio u stvaranju prilika i ofenzivnoj igri koliko u propusnosti obrane. Od plahog pristupa Jurendiću kod prvog gola, do vezanih grešaka i kombinirano lošeg trčanja nazad Vršajevića, Milovića, Maloče i Jozinovića kod drugog gola. Pogotovo ostaje nejasno kako će Jozinović opravdati da ga je Lovro Medić pretrčao kod te situacije i izborio se za matnu poziciju.
Stigla je i potvrda zrelosti Rijeke za riješavanje "malih" susreta, u Osijeku su slavili na iskustvo, na mirnoću, i ostali bod do Dinama prije međusobnog ogleda. Također, pokazalo se da je Slaven Belupo trenutno zaista najlošija momčad Prve HNL, Scoria od ovih igrača nikako ne uspijeva stvoriti momčad koja će imati konstantniju igru, a ne samo par bljeskova i trenutno se stvarno ne nazire veći kandidat za silazak u niži rang. No, tako se činilo i prošle godine pa je stigao spas, a sezona je još duga.
Utakmica kola: Zagreb - Hajduk
Osmo kolo zaključeno je susretom u Kranjčevićevoj, pomalo neobično otvorenim odmjeravanjem snaga Zagreba i Hajduka. Sve to rezultiralo je s četiri gola, nizom prilika uz to, uzbudljivom završnicom, obostranim promašajima i stativom Sušića u posljednjim trenucima.
Vjerojatno noćna mora za trenere bila je užitak za nešto manje od dvije tisuće gledatelja na stadionu Pjesnika
Igrač kola: Sokol Cikalleshi
Albanski ofenzivac najveće je ovoljetno pojačanje Splita, mladić koji je reprezentativac Orlova stigao je s učinkom od 22 gola u dresu Kukesija prošle sezone, a sad se domaćim gledateljima u Parku mladeži predstavio dvama sjajnim pogocima, uz još nekoliko odličnih pokušaja.
Prvo je sjajno izvedenim slobodnim izjednačio na 1:1, vanjskom je uputio "rezanu" loptu od vratnice u mrežu, a zatim je s ruba kaznenog prostora lobom po drugi put matirao Zeleniku.
Pogodak kola: Angelo Henriquez
Teško je bilo odlučiti je li ljepši pogodak Cikalleshija ili Henriqueza, ali davanjem Albancu titule igrača kola dali smo mu određeno priznanje pa će Čileanac odnijeti ovotjedni naslov u ovoj rubrici.
Istina, "rezani" šut Cikalleshija ne viđa se često na HNL travnjacima, ali impresivna je bila reakcija Henriqueza za vodstvo Dinama protiv Istre 1961. Sjajnu akciju Modrih Angelo je završio dodavanjem Čopu, pravovremenim utrčavanjem i skretanjem ubačene lopte vrhom kopačke u skoku, ispod noge braniča pulskog kluba u nebranjeni dio mreže.
Potez kola: Ante Rukavina
U svakoj utakmici od dolaska na posudbu u Lokomotivu Ante Rukavina nas podsjeti kakav je njegov talent, zbog kojeg mu je uostalom i bila prognozirana mnogo veća karijere od ovakve. U 52. minuti je krasnim driblingom poslao dvojicu Splitovaca na sredini terena u lijevu stranu, sjurio se u suprotnom smjeru, došao do kaznenog prostora, pravovremeno uposlio Musu koji je zabio za vodstvo Lokosa 2:1. U svakom slučaju, barem pola tog pogotka pripada šibenskom ofenzivcu.
Izjava kola
"Da je Lovro ostao, pobijedili bismo sto posto", rekao je nakon remija s Hajdukom predsjednik/trener Zagreba Dražen Medić, zaključujući da je izlazak njegovog sina, napadača, iz igre u 38. minuti doveo do promjene stanja na terenu i primanja dva gola u završnici poluvremena. Možda i jest, nikad nećemo znati kakav bi bio ishod s Lovrom na terenu bar do kraja poluvremena.
Momčad kola:
Dominik Livaković (Zagreb) - Nije kriv za dva pogotka Hajduka, a u nekoliko navrata zaustavio je dobre pokušaje Bijelih i tako donio Zagrebu bod.
Avdija Vršajević (Hajduk) - Lijep pogodak je postigao, unatoč kiksu kod drugog gola odradio dobar posao po desnoj strani.
Ivan Šimurina (Zadar) - Predvodio obranu Zadra, koja je protiv Slaven Belupa pružila izvedbu gotovo bez greške.
Tomislav Dujmović (Split) - Prekomandiran u posljednju liniju Splita, dobro se snašao u toj ulozi, u paru s Glumcem.
Mario Musa (Lokomotiva) - Još jednom strijelac, iako je bek, još jednom u momčadi kola.
Vedran Jugović (Rijeka) - Strijelac za pobjedu u Osijeku, sjajnim udarcem zabio za tri boda.
Domagoj Pušić (Zadar) - Donio stabilnost u vezni red Zadra, sjajno se nadopunjavao s Pešićem, upisao pogodak i asistenciju.
Josip Jurendić (Zagreb) - Rano načeo Hajduk lijepo odmjerenim udarcem s distance, prijetio i kasnije, jednom sjajno pred kraj susreta.
Ivan Pešić (Zadar) - Sjajna izvedba ofenzivca u zadarskom dresu. Slomio je Slaven s pogotkom, dvije asistencije i izborenim kaznenim udarcem. Da nije Cikalleshija, bio bi igrač kola.
Angelo Henriquez (Dinamo) - Čileanac je definitivno klasa, može se reći pojačanje za Dinamo. Sjajnim završetkom akcije majstorski je načeo Istru 1961 i trasirao put prvaku do novog slavlja.
Sokol Cikalleshi (Split) - Sokol je konačno raširio krila. Došao je kasno, trebalo mu je da se spremi, ali u petak je bio najbolji Splitovac na terenu, okrunio je to s dva prekrasna pogotka