Vesela ekipa iz Vrgorca ušla je u finale izbora za Indexovu navijačku priču! Dečkima čestitamo i želimo im da skupe što više "šerova" (recommends). Posjetite službenu Facebook stranicu Carlsberg Fan Camp, gdje možete pronaći detalje o smještaju u Poljskoj i također pronaći vaše tekstove i podijeliti ih.
Glasanje traje do 1. lipnja, autoru teksta s najviše šerova poklanjamo dvije ulaznice za susret Irske i Hrvatske u Poznanu te smještaj za dvije osobe u navijačkom kampu. Drugoplasirani dobiva smještaj za dvije osobe u Gdanjsku, a trećeplasirani smještaj za dvije osobe u Poznanu.
Ostale tekstove koji su sudjelovali u izboru objavit ćemo tijekom dana na Indexovoj temi.
"Bilo je to sasvim obično proljetno jutro u ovom našem malom pitoresknom gradiću, a dan koji je slijedio nije trebao biti nimalo drukčiji od prethodnih dana. Ispijala se prva jutarnja kavica, domaće ćakule su bile na tapetu, čak ni gradski ljubimac pas Lovre nije bio odveć zainteresiran za trčkaranje za automobilima nego se i on lagano izležavao na proljetnom suncu. Činilo se da ovu proljetnu idilu ništa ne može poremetiti, Vrgoračka kolotečina je bila zagarantirana. No tamo oko podne taman kad se Zoran Šprajc u podnevnom Dnevniku spremao dati neki svoj cinični komentar odjednom je kao grom iz vedra neba protutnjao "Idemo u Beč". Nastala prava makljaža, telefonske linije su se užarile, u glavnoj ulici je nastao prometni čep jer su se semafori pokvarili, krizni stožeri gradskih ćakulona su se pod hitno sastajali, čak je i Lovre bjesomučno trčkarao i lajao okolo ne znajući ni sam zašto ni na koga, jednostavno svi su htjeli saznati što se to dogodilo čiji to glas para nebo iznad Tina Ujevića grada. Nije bilo druge nego i da i sam pokušam provjeriti što je to, prolazeći Tinovom ulicom slučajno ugledam odškrinuta vrata moga prijatelja Kusa, vrag mi nije dao mira te odlučim i sam pogledati zašto su odškrinuta, a kad smo ušao unutra imao sam što i vidjeti: Đere je radio sklekove, Kus je ljubeći sliku maršala Tita pogledao u mene i rekao: "Šimo, nabavio san karte. Idemo u Beč. Sljedeće čega se sjećam je bila slika Playboyeve duplerice na kojoj je bila Pamela Anderson i moj polupijani ples s njom, a što je dalje bilo, stvarno se ne sjećam, ozbiljno…. života mi.
Nekoliko dana poslije vesela trojka krenula je put Beča, a taj Beč našem pokojnom Dragi nije bio samo obični gradi na zemljopisnoj karti, to je bio grad kojeg je naš pokojni Drago nosio u srcu i duši. Ispratio nas je samo "čuvar grada" Dendi ispred crkve mašući hrvatskom zastavicom. Tijekom puta Đere je nekako miran, zaspao par puta do Zagreba, gdje nas ugošćuje i naš četvrti ortak Ante Šalinović- Šalin kod kojeg prespavasmo i ujutro - pravac Beč. Nakon besane noći krećemo, Đere je opet nekako suzdržan kao da je samo čekao taj trenutak da uđemo u Austriju. Tada je nastala eksplozija, tada je počeo je Đerin Show. Đere kao da je čuvao snagu za prelazak granice pričao nam je kako su ovdje brda zelena, trava pokošena, svoju fascinaciju Austrijom nije mogao sakriti, čak je htio pomoći jednoj zgaženoj vjeverici na autoputu.
No ipak, približavajući se Beču naš Đeki je naglo zašutio, ulaskom u grad kao da se u njemu nešto prelomilo. Ipak vratio se u Beč nakon 35 godina. Dolazimo u unaprijed dogovoreni smještaj u centru Beča, Đere nam se činio nekako nervozan i želio je što prije izaći van iz hotela. Kus ga pošalje do ode kupiti pivo i sendvič, a naš Đeki se vraća s mortadelom i nekom "livom" vrstom pive uvjeravajući nas da je to najbolja piva u Austriji. Brzo smo marendali i krenuli u grad na rendez-vous s Antom Šalinovićem (Šalinom). Obilazimo Beč i.. Tada sam doživio nešto što se ne može opisati riječima. Slavlje Hrvata na Stephan Platzu. Beč tutnji od naših navijača, i danas me prođu trnci kada se toga sjetim. Nakon cjelodnevnog šetanja po Đerinom gradu odlazimo u hotel na tako potreban odmor, jer sutra je dan D, sutra je utakmica! Rano ujutro Đeki nas polako budi, jer vrijeme je za povratak na ulice Beča."