Foto: HINA
MIZERNIH 17 od mogućih 30, ili tek 56.7 posto bodova osvojio je Štimac u kvalifikacijama za SP. Odlične igrače ukomponirao je u momčad koja je jedina Hrvatska u povijesti s tri poraza u skupini. Reprezentacija za koju igraju zvijezde Bayerna, Reala, Šahtara, Seville, ostala bi i bez dodatnih kvalifikacija, odnosno bila bi iza Danske, kao najgora od devet drugoplasiranih europskih reprezentacija, da Aquillani prošlog petka nije zabio u sudačkoj nadoknadi u Kopenhagenu.
Zlobnici za Davora Šukera pričaju kako je škrt. Neka im pokaže da to nije tako da talijanskom veznjaku uplati premiju za plasman na SP, nakon što Štimac u play-offu prođe one Francuze koje toliko želi.
Štimac je pravi Hrvat: Ne daje ostavku, nego "mandat na raspolaganje"
Belgijci, koji, što god svi ovih dana pisali i govorili, ipak nisu toliki svemirci, ostavili su ga na 9 bodova razlike! Ne treba ni govoriti da se to nije dogodilo nijednom izborniku Hrvatske koji je kvalifikacije u skupini završio kao drugi i zato bi Štimac morao podnijeti bezuvjetnu ostavku, a ne, kako je stari loši hrvatski običaj, "dati mandat na raspolaganje". Štimac tako samo odgovornost, koju mora pokazati bezuvjetnim odstupanjem, prebacuje na HNS i Šukera.
Štimac je najnovijom u nizu blamaža na klupi Hrvatske, postavio negativni rekord, koji u dosadašnjih devet kvalifikacija za velika natjecanja nisu uspjeli doseći Blažević, Jozić, Barić, Kranjčar ili Bilić.
Bilićev najžešći kritičar od njega naslijedio gotovu reprezentaciju, da bi bio još gori
Upravo njegov nekadašnji klupski i reprezentativni suigrač, kojeg je Štimac tako žestoko kritizirao dok je bio televizijski komentator, pokazao se nedostižnim, čak i u kvalifikacijama za SP 2010, koje je Bilić završio neuspjehom. Aktualni trener Bešiktaša tada je, kao trećeplasirani u skupini, imao čak tri boda više od Štimca (66.7 posto osvojenih bodova), tako da bi ovaj i s remijem na Hampdenu bio najgori ikad.
Bolji postotak od Štimca ima i njegov nekadašnji izbornik Ćiro Blažević, koji je svoje neuspješne kvalifikacije za EP 2000. (kao i one za SP 98, kada se jedva provukao) okončao s 62.5 posto uspješnosti, ali je, za razliku od njegovih nasljednika i bivših igrača Bilića i Štimca, u oba ciklusa igrao osam utakmica.
Propast još jednog Mamićevog projekta: Samoproglašeni spasitelji hrvatskog nogometa zajedno srozali njegovu perjanicu
Naveli smo postotke i egzaktne učinke, ali kada se malo maknemo od "suhoparnog jezika brojki", ostaje užasno gorak okus od onog u što su reprezentaciju pretvorila dva samoproglašena spasitelja hrvatskog nogometa, odnosno kako se katastrofalnom pokazala gazdina odluka da najprestižniju klupu u državi dobije trener iza kojeg stoji samo jako puno priče i ukupno par mjeseci iskustva u Cibaliji i Zagrebu.
Bez uvrede klubovima velike tradicije, ali Štimac je od njihovog izbavitelja iz druge lige, debelo preko reda unaprijeđen u onog koji će reprezentaciju povesti "do kraja na SP-u", kako je sam govorio nakon zagrebačke pobjede nad Srbijom.
Kvalifikacije završio onako kako ih je i vodio: Neuspješnim eksperimentom
Od samog početka Štimčevog staža na klupi, novi izbornik lansirao je taktičke i kadrovske promjene za svaku reprezentativnu akciju, ali kao da ništa nije naučio od toga što su mu sve te novotarije donijele poraze i neuspjehe.
Još od debakla u prvoj utakmici - prijateljskog poraza 2:4 od Švicarske prošlog ljeta na Poljudu, na velikoj sceni nastojao se prikazati kao onaj koji u realnom vremenu anticipira najnovije trendove (za razliku od ziheraša Bilića, kojem su sastav i taktika bili uklesani u kamenu, a on ponosni ponavljač maksime "u reprezentaciju se teško ulazi, ali još teže iz nje ispada"), pa je tako gostima suprotstavio najnoviji hit s recentnog Eura, momčad "bez napadača", odnosno "Španjolsku za siromašne".
Od "Španjolske za siromašne", do momčadi koju tiki-takom voza Škotska
Zaboravio je pri tome da mu je s druge strane Ottmar Hitzfeld, jedini koji je pravu Španjolsku pobijedio u njenom silovitom pohodu na tri uzastopne europske i svjetske titule, a na terenu su njegovi mali, brzi, čvrsti albanski veznjaci priredili vrtuljak, sličan onom koji će njegovim izabranicima prošlog petka priuštiti belgijski suparnici.
Ma što belgijski brzi i jaki fantasti, pa njegove igrače kombinatornom i tečnom igrom su u šahu sinoć držali Škoti, koji jedino u skupini mogu pobijediti najgoru Makedoniju, a Hrvatsku dva puta!
Pletikosa jedina svijetla točka u moru crnih rupa
Pletikosa na golu jedini zaslužuje pohvalu u ovoj reprezentaciji i da nije bilo njega, poraz u Glasgowu bio bi još uvjerljiviji, a pobjede nad Srbima u Zagrebu možda ne bi ni bilo.
Općenito, igrači na terenu djeluju i igraju debelo ispod njihove reputacije i kvalitete, kao da bojkotoriaju izbornika: Braniči su spori, suparnike ne mogu ispratiti ne zemlji, nadvisiti u zraku, blokirati u prekidu. Vezi također brzina nije vrlina, a cijela ideja svodi se na guranje lopte Modriću, kojem se igrači ne otvaraju, pa mora dodatno smanjivati broj okretaja momčadi, koja se pored protivnika mlažnjaka, doima kao da vozi na parni pogon. Konačno, napadači, odnosno jedan napadač Mandžukić, tijekom kvalifikacija bljesnuo je tek protiv Srbije.
Nije imao pravog suradnika, osim na kraju, kada mu je Štimac prekasno i neuspješno priključio Kalinića, to jest vratio se "anakronoj" taktici prethodnika, 4-4-2, iako je poručio da mu momčadi ide lošije, jer mijenja nedostatke iz Bilićeve ere.
Za reprezentaciju Hrvatske spas će biti ako što prije promijeni izbornika, jer ima igrače za neusporedivo bolju igru i rezultat.