Screenshot: Youtube
POBJEDNIK ovog Jadranskog derbija koji je tri tjedna nakon riječkog obračuna istih suparnika, 23. svibnja 1999. na krcatom Poljudu "odlučivao o prvaku" u svakom pogledu bila je Rijeka, jer nakon što je u 68. minuti Barnabas Sztipanovics zabio za nedostižnih 3:1 za goste, a nešto kasnije budući HDZ-ov ekonomski stručnjak Goran Marić označio kraj utakmice, više od 40 tisuća gledatelja na Hajdukovom stadionu "od dva zla je odabralo manje".
Ovim porazom kolo prije kraja Lige za prvaka postalo jasno da njihov klub neće biti prvak, pa je hajdukovcima manje mrsko bilo da to postane Rijeka, nego omražena i od sudaca protežirana režimska Croatija, u što su Vrhovnik i njegovi izvršitelji s dvora pretvorili Dinamo.
Poljud kao protiv Dinama '90 ili Varteksa '96: Ne protiv Hajduka, ali za njegovog protivnika
Tako je tog vrućeg dana došlo do raritetne scene. Na istom mjestu se u ožujku '90 u sličnoj situaciji moglo čuti skandiranje domaćih navijača Dinamu koji je pobijedio u derbiju, a sve kako bi uzeo titulu ispred mrske Zvezde ili u lipnju '96, kada je u zadnjem kolu pola Poljuda navijalo ako ne protiv Hajduka, onda svakako za Varteks, koji bi pobjedom u Splitu postao prvak ispred Croatije, neovisno o njenom rezultatu kod Zagreba.
Ali, dok je na ove obje utakmice za Hajdukove protivnike zbog "višeg cilja" navijao veliki broj njegovih navijača tijekom spomenutih utakmica, nikad kao ovog dana protiv Rijeke, ali nakon susreta, nisu bili toliko brojno ujedinjeni u želji da samo "oni" ne budu prvaci, pa makar to značilo da će pokal na prilično omraženu Kantridu.
Rijeka ne bi ni došla na korak do naslova da joj na čelu nije bio Tuđmanov čovjek od najvećeg povjerenja
Ali ni mogućnosti (na kraju ipak nerealizarane) da tamo završi ne bi bilo da nije bilo počasnog predsjednika Croatije i apsolutnog vladara Hrvatske, jer Hrvoje Šarinić godinama je bio čovjek od najvećeg Tuđmanovog povjerenja, tijekom rata zadužen za pregovore s Miloševićem i pobunjenim Srbima, a dvije godine prije nego što je počelo prvenstvo u čijem se klimaksu na Poljudu sastaju Hajduk i Rijeka, bio je na vrhuncu moći, kao predstojnik Ureda svemoćnog predsjednika države, "jedini koji je kod Tuđmana ulazio bez kucanja".
Tako pozicioniranom Šariniću nije bilo teško napuniti blagajnu Rijeke do te mjere da je došlo do nezamislivog, da se naizgled ravnopravno bori s dvorskim Dinamom za naslov prvaka. Ali, tu je bila kvaka jer Šarinić, koji je prvi čovjek Rijeke postao po političkoj liniji, zbog te crte nije mogao sa svojim klubom prvi prijeći ciljnu ravninu u HNL-u. Posebno nakon što se godinu prije ove, 1999., razišao s Tuđmanom, koji je u sukobu između Šarinića i Ivića Pašalića odabrao potonjeg, pa je napustio dužnost na dvoru.
Hajduk i Rijeka igraju "za prvaka", ali o tome je već odlučio vladar na čijem dvoru više nije bilo Šarinića, uvrijeđenog zato što kralj ima novog ljubimca Pašalića
Ako mislite da je ovo previše politike za jedan tekst o sportu, onda ne znate u kojoj državi živite, posebno u kojoj ste živjeli, jer vladar kojem je Šarinić bio prvi među dvorjanima u Hrvatskoj je odlučivao o baš svemu - gradonačelniku Zagreba iako je njegova stranka te izbore izgubila, glavnim urednicima tada malobrojnih i puno više nego danas utjecajnih medija, imenu i budžetu najjačeg nogometnog kluba u državi,te što je za rasplet ovog prvenstva bitno - šefovima brojnih i moćnih tajnih službi.
Rijeka zaboravila da ju je na čelo HNL-a i hrvatskog nogometnog pokreta otpora vladaru i dvorskom klubu doveo... prvi Tuđmanov dvorjanin koji je ranije pripitomljavao "komunističku" i "crvenu" Rijeku!
Šarinić, koji je godinama ranije "komunističku" i "crvenu" Rijeku pokušao pripitomiti tako HDZ-ovskim metodama instalacije stranačkih poslušnika na vodeća mjesta ključnih gradskih i regionalnih firmi, e da bi ih oni onda upropastili, ili pak tiskanjem propagandnih listova kao konkurencije "komunističkim" i "crvenim" novinama koje se jedino u Rijeci čitaju, sada potpuno mijenja kaput.
Ako mislite da je apsurd što čovjek koji je bio prvi Tuđmanov dvorjanin, nakon uvrijeđenog odlaska s dvora zato što kralj ima novog ljubimca, sada staje na čelo hrvatskog nogometnog pokreta otpora tom istom vladaru i dvorskom klubu, onda se opet sjetite u kojoj državi živite i u kakvoj ste živjeli. Kao što onda ne bi smjeli previše zamjerati Riječanima što su zaboravili tko im je omogućio da se barem na par kola Lige za prvaka nađu na vrhu HNL-a.
Počasni predsjednik Croatije i prva inkarnacija njegovog pokreta bili su na zalasku, ali je odanost policije i tajnih službi režimu slijepa i neupitna
Tog vrućeg proljeća 1999. Tuđman i njegova, prva inkarancija HDZ-a bili su na zalasku nakon deset godina svevlasti, ali je njihov stisak još bio itekako jak, a odanost policije, vojske i ponavljamo, tajnih službi takvom režimu, slijepa i neupitna. Pamte to dobro mnogi BBB iz tog vremena, a ne samo Riječani kojima je "oteto prvenstvo".
Poljud vrućeg 23. svibnja: Preko 40 tisuća na tribinama, masa provalila na istok, mnoštvo nije uspjelo ući
Eto nas dakle 23. svibnja 1999. na punom Poljudu, pred više od 40 tisuća gledatelja, koji su za karte nekoliko dana ranije čekali satima i koji su pred utakmicu provalili na istok stadiona iznervirani čekanjem i gužvama, a zbog svega ovog nekoliko tisuća gledatelja nije uspjelo ući na tribine.
Troboj u kojem je Rijeka najbolje stajala
I tada je na vrhu bila ista trojka kao i danas, ali u proljeće '99 je puno neizvjesnije, jer dva kola prije kraja Rijeka u Split dolazi kao vodeća na tablici s 40 bodova, dok Hajduk i Croatija imaju po 39. Sva tri kluba dakle mogu osvojiti naslov, ali jedino Rijeka odlučuje sama o svojoj sudbini, točnije s dvije pobjede, poljudskom i u zadnjem kolu na Kantridi protiv Osijeka, po prvi put u povijesti postaje prvak.
Tafra zaustavio lavinu s tribina i valove na terenu
Tri tjedna nakon već opisanog riječkog dvoboja istih rivala sa šokantnom završnicom, Hajduk je nošen bijelom lavinom s trbina nasrnuo na Rijeku, čija vrata ovaj put Tafra čuva puno bolje nego na riječkom Jadranskom derbiju, ali kao i na Kantridi, prvi vode gosti jer nakon kornera i loše rekacije Hajdukove obrane Božidar Čačić u 13. minuti donosi prednost Rijeci.
Hajduk se ne predaje, Nenad Pralija je iznudio penal, ali Tomislav Erceg loše puca i omogućava Tafri da nastavi s herojstvima na golu Rijeke. Ni to nije obeshrabrilo domaćine, jer pet minuta prije kraja prvog dijela Darko Miladin zabija s preko 20 metara za izjednačenje. Na odmor se ipak odlazi s još jednom prednošću Rijeke - Pletikosi glavom zabija Admir Hasančić.
Poljud kliče Rijeci
Tafra i u drugom dijelu brani čuda, a Sztipanovics u 68. minuti postavlja konačnih 1:3, nakon čega slijedi ne samo slavlje par stotina pripadnika Armade na jugu u istom klupku s njihovim ljubimcima na ogradi, nego i skandiranje cijelog Poljuda "Rijeka, Rijeka".
Riječko slavlje preselilo se i u svlačionicu Poljuda, gdje je mecena Šarinić uhvaćen kako zajedno s igračima pjeva "Vrati pare Ankice, za djecu Hrvatske", poznatu rugalicu tada upućenu prvoj dami, koja je, sumnjalo s preko istoimene humanitarne zaklade stekla protuparavnu imovinsku korist.
Zašto Riječani nemaju pravo kmečati o "otetoj tituli"?
Ustvari, bio je to slogan u privatizaciji opljačkanog naroda koji se gorkoslatko pjevušio usmjeren protiv pokreta na vlasti, te vladarske i ostalih 199 obitelji kojima je Hrvatska bila imovina, a ostalima domovina.
Do sada smo valjda utvrdili kako to što ovu pjesmu razdragan pjeva donedavno prvi Tuđmanov dvorjanin, bez čije političke moći Rijeka nikada ne bi došla ovako blizu naslovu i nije apsurd, nego tipična hrvatska situacija, kao što Riječani nemaju što kmečati da im je u zadnjem kolu "oteto prvenstvo", nego se trebaju sjetiti one doskočice o vragu, tikvama i sadnji.
Sastavi
HAJDUK
Pletikosa - Vuković, Bulat, Biliškov - Miladin, Lalić, Pralija, Leko, Šerić - Vučko, Erceg
RIJEKA
Tafra - Milinović, Ivančić, Mijatović - Čačić, Musa, Brajković, Agić, Višković - Sztipanovics, Hasančić